Isfrustrirana trenutačnom situacijom u otočkom turizmu u kojoj su iznajmljivači i gosti nezadovoljni ljetnim programom koje osmišljavaju pet turističkih zajednica koje funkcioniraju ma Ugljanu i Pašmanu, svoj komentar dala je jedna od kaljskih iznajmljivačica.

Teško je opstati u turizmu na otoku kad se  slažemo  kao "rozi u vrići". Umoriš se u startu, jer se  borimo bez zaleđa, nismo udruženi i dolazimo u situaciju da moraš "gaziti" preko drugih ako misliš "naprijed" .

Naše otočko vodstvo, puste turističke zajednice, funkcioniraju samo 2 do 3 mjeseca sezone i to po principu: "pokupi danak i idemo dalje."

Mislim da bi s tako malo truda u organizaciji mogli puno više dati gostima. Naime, naši apartmani, kuće za odmor, sobe... nalaze se na dva otoka: Ugljanu i Pašmanu. Mostom povezani otoci, razjedinjeni su u pet turističkih zajednica. Na svega 40 km duljine.

Predsezona i podsezona  su mrtve. Sezona traje od 15.7. do 25.8. Udarnički se radi, traži krevet više. To je naš dio. Mi nudimo smještaj. A program za goste? To je posao tih 5 TZ-a. Kad ono: jad i žalost! Postavljam im pitanje: mora li tako biti? Zar zajedno udruženi ne bi  mogli postići više? Kako?

Neoprostive greške koje kontinuirano rade TZ- i s velikim posljedicama za turizam su  preklapanja zabavnih događanja. Naime, gost je stigao na odmor 7 ili 15 dana. Vjerojatno je predvidio izlaske, zabavu, trošiti novce za to vrijeme.

Dakle, potrošit će kad god iziđe van iz apartmana... A gdje izići? Najčesće mu se dogodi da zabava (fešta) bude jednom u 20 dana i to taj dan bar na 2-3 razlicita mjesta po otoku istovremeno!!! A ostale dane ne zna što sa sobom.

Ako ode u Kali neće moći u Preko, Kukljicu, Pašman... A ako ode do Zadra - zadnji trajekt u 23 za otok!!! A zadnj brod s Poluotoka odlazi u 22:30!!!  A zabave na Poluotoku počinju u 22 h. Neviđeno!!!

Znači, svi su uložili taj dan u organizaciju zabave, a nitko ne zarađuje konkretno, svi  su na gubitku. Ljudi,  gdje nam je logika, strategija, pamet, kako bi na zadovoljstvo sviju nas, a  na prvom mjestu  gosta, mogli svi biti zadovoljeni uloženim trudom?

Primjera radi, Kali ove godine slavi 50 godina ribarskih noći. Trebalo bi biti nešto posebno u ponudi, da se pamti kao i četrdeseta godišnjica. Trebao bi i Ugljan i Pašman ustupiti 2 dana prostora samo za Kali. Usmjeriti svoje goste u tom pravcu bez zavisti i zlobe, jer gost je na prvom mjestu.

Isto tako mi ostali, uputiti naše goste na njihova događanja i fešte.  A garantirano, taj dan će bar na još jedno dva mjesta biti nekakva fešta -feštica, koja će razbiti atmosferu i količinu posjeta, samo zato što ljudi koji su zaduženi za turizam ne skupe glave i zajedno ne osmisle otočke fešte. Fešte treba posložiti u krug iz sela u selo, s fešte na feštu.

A tako nam malo treba za uspjeh: organizacija programa. Zasto baš doći na naš otok , što im nudimo iz tjedna u tjedan  od 6. do 9. mjeseca, a da je posebno osmišljeno, da ima pečat naše tradicije.

Pravi program, u krugu od 40 km, na dva otoka - objavljen na bar 5 jezika ispisan i postavljen u smještajnu jedinicu gosta kako bi ga pročitao i više nikad ne bi rekao: nama je tu dosadno.

Toliko je tih ideja kako gostu uljepšati odmor koje mali iznajmljivači imaju u glavi, pričamo o tome, ali oni koji to trebaju realizirati nemaju sluha. Da TZ ne mogu zajedno zatražiti da brod s Poluotoka odlazi u 24 h, više je nego žalosno. Oni ne čuju ni nas ni goste. A postojanje nas i gostiju ih  hrani.

Joooj!!! Nisam se ni takla radne snage u ovoj temi. Što se tiče turizma, naravno da nam je potrebno radna snaga. Vječni problem!!! Što mislite koliko bi nam bilo lakše svezi zapošljavanja naših ljudi iz Zadra da imamo normalne noćne linije. Ovako "Isusovu muku" mučimo  dovest i smjestit sezonce za rad.

Nažalost  i ove godine vidim da smo napušteni u borbi za svakog gosta. Rozi u vrići.