Ako splitska udruga "Dalmatinski pršut" uspije u svojim nastojanjima, dalmatinska panceta smjet će se proizvoditi i stavljati na tržište samo od proizvođača iz četiri dalmatinske županije.

To je jedna od pravnih posljedica proglašenja dalmatinske pancete proizvodom sa zaštićenom oznakom geografskog podrijetla u proceduri koju je udruga "Dalmatinski pršut" ovih dana pokrenula kod Ministarstva poljoprivrede, piše Slobodna Dalmacija.

- Očekujemo da će Ministarstvo poljoprivrede do kraja godine prihvatiti naš zahtjev za zaštitu pancete, odnosno donijeti privremeno rješenje o zaštiti, a onda ide istovrsna procedura u Europskoj uniji, koja će potrajati malo dulje – najavljuje Ante Madir, tajnik udruge "Dalmatinski pršut" i izvršni direktor klastera "Hrvatski pršut".

Madir je, kako je kazao, optimist oko uspjeha cijelog postupka jer su udruga i klaster istovjetan posao već odradili u zaštiti dalmatinskog pršuta kao autohtonog proizvoda.

- Dalmatinski pršut više nitko u Europi, a i šire, ne može proizvoditi po nekoj svojoj tehnologiji, stavljati na tržište ne držeći se osnovnih kriterija i tako pršutu uništavati reputaciju, kvalitetu i povjerenje potrošača. Isto ćemo napraviti i s pancetom – kaže naš sugovornik.

Proizvodnja dalmatinske pancete izvan dalmatinskih županija, ako prođe zahtjev Udruge hrvatskog pršuta, neće biti moguća jer zaštita uključuje, osim propisane tehnologije pripreme i kakvoće, i uvjete proizvodnje, odnosno sušenja i dimljenja kakvi se mogu ostvariti samo u Dalmaciji.

- Europska unija vrlo je stroga, primjerice, u kontroli poštivanja certifikata koji ste već dobili za proizvodnju autohtonog proizvoda. Tako se može kontrolirati svaka serija proizvoda, i ako nije u skladu s odredbama certifikata, sprječava se njezino stavljanje na tržište – napominje Madir.

Kaže da u Hrvatskoj trenutno oko 20 proizvođača radi dalmatinsku pancetu po tehnologiji koju propisuje prijedlog zaštite odaslan Ministarstvu poljoprivrede.

- Mi procjenjujemo da je vrijednost tržišta dalmatinske pancete godišnje negdje oko 100 milijuna kuna. Kilogram pancete po recepturi i proizvodnji za koje tražimo zaštitu je između 70 i 80 kuna – navodi tajnik udruge "Dalmatinski pršut".

- Kao članica Europske unije još uvijek nismo dovoljno iskoristili blagodati koje pruža zaštita geografskog podrijetla i izvornosti. Jedna od pogodnosti je i obveza EU-a da kontrolira zaštitu izvornosti izvan Europske nije. Ako bi, primjerice, netko u Srbiji išao proizvoditi dalmatinski pršut, imao bi posla s EU-om, a ne s našim Ministarstvom poljoprivrede, što je značajna razlika – napominje tajnik udruge "Dalmatinski pršut", dodajući i da postupak zaštite u EU-u odrađuje Ministarstvo poljoprivrede. Što je ipak rasterećenje samog podnositelja zahtjeva.

Na ljestvici zaštićenih delicija unutar EU-a Hrvatska se po broju proizvoda nalazi na 11. mjestu. Jedan od razloga zbog kojih se proizvođači slabije odlučuju za pokretanje spomenute procedure u Bruxellesu je i dugotrajnost postupka.

- Mi smo proceduru zaštite dalmatinskog pršuta gurali deset godina, a dugotrajnost je u najvećem dijelu bila posljedica višekratnih promjena propisa po kojima se procedura provodi – kaže Ante Madir.

Spomenutu proceduru mogu produljiti prigovori koje zainteresirane strane mogu staviti na prijedlog zaštite proizvoda.

Obično je rok za prigovore tri mjeseca od objave odluke o pokretanju postupka davanja oznake zaštićenosti, što znači da je rok u slučaju dalmatinske pancete počeo teći 1. lipnja ove godine.

Bez tantjema

Iako bi se moglo pomisliti da podnositelj zahtjeva za zaštitu autohtonosti proizvoda kod EU ima nekakve neposredne koristi u vidu naknade za svako korištenje imena proizvoda ili slično, to, kako doznajemo od tajnika udruge "Dalmatinski pršut", nije slučaj. 

- Dobivanje certifikata za proizvodnju dalmatinskog pršuta ili, vjerujemo, u bliskoj budućnosti, za proizvodnju dalmatinske pancete se plaća, ali to je prihod države čije institucije i kontroliraju ima li netko pravo na proizvodnju i poštuje li pravila zaštite – kaže Ante Madir.

Na popisu proizvoda zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla Ministarstva poljoprivrede trenutno su, od suhomesnatih proizvoda, osim dalmatinskog pršuta, slavonski kulen ili kulin, drniški pršut, baranjski kulen i krčki pršut. 
Na istome popisu su i lička janjetina, zagorski mlinci te poljički soparnik. Dio spomenutih delicija već je dobio istovrsni 'pečat' izvornosti od Europske unije, a dio je u postupku dobivanja.