Kupnja nekretnine san je gotovo svakog Hrvata, ali do krova nad glavom teško je doći s prosječnim primanjima.

U kojoj mjeri je dostupan kvadratni metar stana u svakoj pojedinoj općini ili gradu, pokazuje indeks priuštivosti.

Ovaj pokazatelj dobiven je dijeljenjem medijalne cijene stana (apartmana) u kvadratnom metru u 2016. godini i prosječnog godišnjeg ostvarenog neto dohotka po zaposlenom te množenjem sa 100.Visoka vrijednost indeksa implicira nisku priuštivost kupnje stana i obrnuto. Primjerice, ako je vrijednost indeksa 25, znači to da je u danoj lokalnoj jedinci u prosjeku bilo potrebno izdvojiti 25 posto godišnjeg neto dohotka za kupnju kvadratnog metra stana (apartmana).

Istraživanje je pokazalo ogromne razlike u priuštivosti stambenog prostora ovisno o geografskom položaju grada ili općine.

Prema podacima o prosječnom godišnjem ostvarenom neto dohotku po zaposlenom za jedinice lokalne samouprave za 2016. godinu te medijalnim cijenama stanova u kvadratnom metru, indeks priuštivosti najviši je, a priuštivost najmanja, u priobalju te u Zagrebu i okolici.

Primjerice, Podgora kod Makarske ima najviši izmjeren indeks priuštivosti, a slijede je Baška Voda, Bol, Dubrovnik, Hvar, Opatija, Primošten, Sukošan, Tisno, Rogoznica i Vrsi, u kojima je za kvadratni metar bilo potrebno u prosjeku izdvojiti 20 do 30 posto ostvarenog godišnjeg neto dohotka.

'Osnovna poruka indeksa priuštivosti je ta da obitelji i/ili pojedinci iz svojih prijavljenih dohodaka najteže dolaze do stanova u priobalju', ističe Marina Tkalec, jedna od autorica publikacije.

U kategoriji od 10 do 20 posto dohotka za kvadratni metar nalazi se čak 90 lokalnih jedinica koje se također pretežno nalaze uz obalu.S druge strane, stanovi su najpriuštiviji na istoku zemlje, u središnjoj Hrvatskoj te u Lici i Gorskom kotaru.

Uz indeks priuštivosti, prikazani su podaci o broju kvadratnih metara stana (apartmana) koji zaposlena osoba može kupiti za čitav prosječni godišnji ostvareni neto dohodak.Tako se, primjerice, s prosječnim godišnjim dohotkom ostvarenim u Jasenicama, općini u blizini Obrovca, može kupiti čak 94,8 kvadratnih metara stambene površine, a u Ðurđenovcu, općini nedaleko od Našica, 44,2 kvadratna metra. Istovremeno, stanovnik Podgore može kupiti tek 3,2 kvadratna metra stana (apartmana), odnosno za kupnju kvadratnog metra mora izdvojiti više od 30 posto svojeg godišnjeg neto dohotka.

Ako promatramo četiri najveća hrvatska grada, do stana najlakše mogu doći Osječani te s prosječnom godišnjom plaćom mogu kupiti 10,5 kvadrata stana, slijede Zagrepčani (7,9 kvadrata), Riječani (7,4 kvadrata), a uvjerljivo najslabije stoje Splićani, koji si mogu priuštiti tek 5,1 kvadrat.

Analitičari Ekonomskog instituta Zagreb istražili su i povezanost cijena nekretnina s natalitetom. Rezultati su pokazali da ne postoji jasna veza između demografskih trendova i cijena nekretnina.

Medijalne cijene stanova (apartmana) u gradovima i općinama s pozitivnim prirodnim prirastom (vitalni indeks iznosi više od 100) kreću se od 2500 pa sve do 13.000 kuna po kvadratnom metru, što je vrlo velik raspon i ne može se govoriti o tome da rast stanovništva dovodi do rasta cijena stanova (apartmana) ili obrnuto.

Više na tportalu!