Prvostupanjskom presudom odbačena je tužba bivšeg direktora Adrije, ali on nije odustao, žalio se Visokom trgovačkom sudu

Ovih je dana dovršeno spajanje Otp banke i Splitske banke, stvorena je četvrta banka po veličini u Hrvatskoj. To je veliki korak za ovu banku koja će sada imati sjedište u Splitu, ali dio središnjih funkcija ostaje u Zadru. Iz Zadra se u ovu uvećanu banku prebacio i jedan sudski spor koji u slučaju negativnog ishoda za banku može imati velikih posljedica.

Naime, nekadašnji većinski vlasnik zadarske tvornice ribljih konzervi Adrije Miodrag Lacić uložio ja žalbu Visokom trgovačkom sudu na presudu Trgovačkog suda Zadar koji je odbacio njegov zahtjev za povrat 850 osnivačkih dionica Adriji d.d. Lacić je tražio utvrđivanje ništetnosti „pravnog posla kojim je prednik tuženika, Dalmatinska banka d.d., Zadar, otuđila 850 osnivačkih dionica iste banke tijekom 1994. i 1995. godine“. Te bi dionice, ako se vrate Adriji, značile prestanak stečajnog razloga jer se radi o velikoj vrijednosti.

Prijenos osnivačkih dionica bez suglasnosti

Lacić smatra da je prijenos osnivačkih dionica Dalmatinske banke koje je Adrija imala u svom vlasništvu izvršen bez ikakve pravne osnove, najprije na Dalmatinsku banku, a kasnije i na treće osobe. Priložio je dokumentaciju prema kojoj se vidi da je nekadašnje društveno poduzeće Adria 21. listopada 1989. godine upisalo 850 osnivačkih dionica u Dalmatinskoj banci, a svaka ta dionica je u to vrijeme vrijedila 5 milijuna dinara.

Prema zadnjem popisu dioničara Dalmatinske banke Adria je imala upisanu vrijednost dionica od 4,2 milijarde dinara. U sudskom je postupku OTP banci kao sljedniku Dalmatinske banke bilo sporno ima li Lacić pravni osnov za postavljanje ovog pitanja.

Sud je međutim utvrdio da je Lacić većinski dioničar Adrije d.d. u stečaju jer je imatelj 83.5529% dionica, te da otvaranjem stečaja ne prestaje njegovo „članstvo u društvu“ već došlo samo do smanjenja prava dioničara s obzirom na ovlasti stečajnog upravitelja. Laciću je u stečaju priznata tražbina I. višeg isplatnog reda.

Stečajni upravitelj Adrije Dragan Bijelić je temeljem zaključka skupštine vjerovnika u kolovozu 2016. godine zatražio od OTP banke podatak o stanju dionica Adrije u vlasničkoj strukturi OTP banke. No u to vrijeme Adrija prema podacima SKDD-a više nije bila dioničar ove banke. Laciću je, dakle, priznato pravo zainteresirane osobe no gdje su nestale Adrijine dionice?

Moglo bi se reći isto tamo gdje su nestale i dionice drugih osnivača nekadašnje Dalmatinske banke, zadarskih poduzeća od Bagata i Polikema do Vodovoda i Adrije, odnosno tridesetak zadarskih poduzeća koja su imala osnivačke dionice Dalmatinske banke.

Osnivačke dionice bile su deponirane u trezoru Dalmatinske banke, a Lacić je u tužbi konstatirao kako su one prenesene u vlasništvo banke 1995. godine „bez ikakvog pravnog posla, jednostranom odlukom same Banke“. Nakon toga je banka tim dionicama raspolagala po svojoj volji, došlo je do prodaje dionica banke Steveu i Luis Ester Bubalo.

Sud: Nema dokaza da se trgovalo baš dionicama Adrije

Sutkinja Ana Markač je u prvostupanjskoj presudi stala na stanovište da Lacić nije dokazao da se radilo o prodaji baš tih 850 osnivačkih dionica Adrije. Konstatirala je da podaci iz poslovnih knjiga Dalmatinske banke „ne dokazuju navode tužitelja da je tuženik tj. prednik istoga ikada raspolagao s dionicama društva ADRIA d.d. kao i da bi takvo raspolaganje tj. pravni posao bio nevaljan. Nadalje, činjenica da je pravni prednik tuženika sklapao ugovore o kupoprodaji dionice kada nije imao evidentirane vlastite dionice u svojoj dioničarskoj strukturi, a kako to tvrdi tužitelj, ne dokazuje da su baš dionice društva ADRIA d.d. bile predmetom bilo kakvog raspolaganja.“

A nakon toga je 2005. godine došlo do statusne promjene Dalmatinske banke, ulaska OTP banke i do postupka istiskivanja manjinskih dioničara, tzv. squeez out. U tom su postupku svi manjinski dioničari bili pozvani da sudjeluju u odlučivanju o prijenosu dionica na glavnog dioničara te isplati otpremnine. Postojali su i rokovi u kojima se tada moglo uložiti prigovor na cijeli postupak. Sada je utvrđeno da Adrija u tom postupku nije sudjelovala ni kao manjiski dioničar koji je dobio otpremninu, niti je uložila prigovor.

Odbačeni dokazi i svjedoci

Uz momente zastare u cijelom postupku koji je pokrenuo Lacić, sutkinja Markač je odbacila njegovu tužbu, a odbacila je i uzimanje u obzir dokumentaciju u svjedoke koje je Lacić predložio. Kao irelevantan dokaz tretiran je stav tvrtke Ina Polikem 1995. godine od Dalmatinske banke tražila da se status njihovih osnivačkih dionica vrati u prethodno stanje, odnosno da ne pristaju na prodaju svojih dionica banci.

Takav stav je imao i Vodovod Zadar, no Trgovački sud Zadar je zauzeo stav da to ne znači ništa u odnosu na zahtjeva za 850 Adrijinih osnivačkih dionica. Odbijen je i zahtjev da se uzmu u obzir postupci koji su vođeni između društava Bagat precizna mehanika d.d. u stečaju i OTP banke u identičnoj pravnoj stvari u kojoj je banka na koncu Bagat preciznoj mehanici u stečaju isplatila 55 milijuna kuna.

Sutkinja Markač nije prihvatila ni zahtjev za saslušanje cijelog niza svjedoka koje je Lacić predložio: Damira Odaka, Zorislava Vidovića i Rajka Zuraka iz OTP banke, nekadašnjeg direktora Tankerske plovidbe Stanka Banića, Šimu Medića iz Bagata, Dragana Bijelića stečajnog upravitelja Adrije, te Branka Dopuđa i Rozanu Jelić jer da Lacić nije „učinio vjerojatnim da bi predloženi svjedoci imali bilo kakvog saznanja o konkretnom predmetu spora“.

Zanimljivo je ipak da je u prvostupanjskom postupku odbijeno konzultiranje dokaza koje je tužitelj tražio, ne samo saslušavanje desetak svjedoka koji zasigurno imaju saznanja ne samo o sudbini Adrijinih nego svih drugih osnivačkih dionica Dalmatinske banke.

A nije uzet u obzir ni slučaj zadarskog Vodovoda koji je u državnom odvjetništvu pokrenuo postupak utvrđivanja kaznene odgovornosti zbog nekadašnje uprave Dalmatinske banke koja je krenula u kupovinu osnivačkih dionica Vodovoda, pa onda i Adrije. Taj predmet već godinama skuplja prašinu u nekom fasciklu u Državnom odvjetništvu u Zadru.

Odšteni zahtjev od 50 milijuna kuna

No zbog toga što je naknadno, nakon početka sudskog postupka, Miodrag Lacić postavio odštetni zahtjev za onih 850 dionica u iznosu od 50 milijuna kuna, u prvostupanjskoj presudi je presuđeno da za sudske troškove treba platiti 143.781,25 kuna! No Lacić nije odustao nego je uložio žalbu na Visoki trgovački sud.

To znači da je još uvijek neizvjesno kako će ovaj spor završiti, možda može doći i do obnove postupka pa čak i do presude u korist Lacića. OTP banka, dakle, mora za ovaj spor u rezervi držati 50 milijuna kuna, a ako ih  bude morala isplatiti Laciću, to bi nesumnjivo izazvalo lančanu reakciju kod pravnih sljednika nekadašnjih zadarskih osnivača Dalmatinske, sada OTP banke. Ovakav ishod  bi bio uistinu veliko čudo koje bi nadaleko odjeknulo u poslovnom svijetu.