Eskadrila aviona u 93. zrakoplovnoj bazi Zemunik sačinjava jedan od dva zrakoplovna dijela Obalne straže RH

Obalna straža Republike Hrvatske vojna je organizacija s policijskim ovlastima na moru i nalazi se u sastavu Hrvatske ratne mornarice (Hrvatski vojnik). Osnovana je Zakonom o Obalnoj straži Republike Hrvatske 2007. godine radi učinkovitog nadzora i zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru u skladu s međunarodnim pravom i hrvatskim propisima (Zakon o OS RH ). 

Obalna straža RH ima sljedeću organizacijsku strukturu:

Zapovjedništvo
- Osobna skupine zapovijednika
- Odjel za operativne poslove
- Odjel za potporu
- Administrativni pododsjek
1. divizijun - Split
2. divizijun - Pula
Zrakoplovne snage

Zakonom o Obalnoj straži Republike Hrvatske ovlasti dodijeljene Obalnoj straži Republike Hrvatske su sljedeće:

- zaštita suverenosti, suverenih prava i jurisdikcije Republike Hrvatske na moru;
 - suzbijanje i sprečavanje terorizma, organiziranog međunarodnog kriminala i širenja oružja za masovno uništenje;

 

- suzbijanje piratstva i drugih oblika uporabe otvorenog mora u nemiroljubive svrhe;
- sigurnost plovidbe;
- traganje i spašavanje;
- zaštita morskog okoliša, prirode i kulturne baštine;
- nadzor morskog ribarstva.

Eskadrila aviona u 93. zrakoplovnoj bazi Zemunik sačinjava jedan od dva zrakoplovna dijela Obalne straže RH

Kako bismo saznali nešto više o zrakoplovnoj potpori Obalnoj straži RH stacioniranoj u 93. zrakoplovnoj bazi Zemunik, zahvaljujući kojoj je naše more još uvijek jedno od najčistijih, izgubljene brodice i kupači pronađeni u najkraćem mogućem roku, a morsko ribarstvo pod stalnim nadzorom, porazgovarali smo s pilotima Eskadrile aviona koji svakodnevno sudjeluju u raznoraznim operacijama izviđanja i pretraživanja.

„Eskadrila aviona u 93. zrakoplovnoj bazi Zemunik sačinjava jedan od dva zrakoplovna dijela Obalne straže RH. Druga sastavnica nalazi se u vojarni Divulje u Eskadrili transportnih helikoptera 93. zrakoplovne baze. Funkcija nam je praktički identična, piloti transportnih helikoptera izviđaju isto kao i mi, međutim oni su u mogućnosti pružiti pomoć, dok mi isključivo služimo za izviđanje iz zraka", objasnio nam je u razgovoru satnik Edvard Krišto, prvi pilot u IV. vodu Eskadrile aviona, nastavnik letenja i pilot Akro grupe Krila Oluje.

„Eskadrile u Divuljama i Zemuniku koje pružaju potporu Obalnoj straži RH usko su povezane, a sve zapravo kreće iz samih Divulja. Kada je riječ o izvanrednoj situaciji, u zapovjednom središtu Divulje odlučuje se koga će se angažirati za određenu operaciju. Kada se pak radi o redovnim situacijama, odnosno redovnim letovima (vježbama) na kojima znamo što izviđamo, onda se obično unaprijed određuje tko će, gdje i kada letjeti." Svaki pilot Eskadrile aviona 93. zrakoplovne baze Zemunik koji je u sustavu dežurstva Obalne straže RH prošao je i određenu obuku u kojoj su se odredili detalji od iznimne važnosti za tu vrstu letenja

Skoro svaki pilot Eskadrile aviona 93. ZB Zemunik prolazi obuku za OS

Svaki pilot Eskadrile aviona 93. zrakoplovne baze Zemunik koji je u sustavu dežurstva Obalne straže RH prošao je i određenu obuku u kojoj su se odredili detalji od iznimne važnosti za tu vrstu letenja. To su, između ostalog, brišuće letenje, navigacija, letenje u složenim meteo uvjetima, metode izviđanja, tehnika pilotiranja u specifičnim uvjetima, itd., objasnio nam je satnik Edvard Krišto. „To su uglavnom niski letovi u složenijim uvjetima, pa se tome pri obuci pridaje najviše pažnje i vremena".

Obuka za Obalnu stražu dodatna je obuka skoro svakog vojnog pilota u Eskadrili aviona 93. zrakoplovne baze Zemunik. „Većina naših pilota osposobljeno je za dežurstvo Obalne straže i odrađivanje tog dijela posla, netko u vidu zapovjednika zrakoplova i zapovjednika posade, a netko u vidu kopilota. Raščlamba navedenih uloga u zrakoplovu vrši se prema godinama iskustvima, satima naleta i slično", dodao je satnik Krišto.

Intervencije

Intervencije Eskadrile aviona 93. ZB Zemunik u potpori Obalnoj straži sumzaista raznorazne. „Ukoliko dođe do onečišćenja mora (izlijevanje nafte, otpad u moru, itd.), povrede teritorijalnog mora (strane ribarice i sl.), u slučaju potrebe traganja i izviđanja (nestanak brodica, plivača i sl.),..., dobivamo zapovijed i krećemo s pripremom za polijetanje", kazao je satnik Krišto.

"I kod nas i u inozemstvu riječ pilota je finalna, stoga ukoliko pilot kaže da je vidio određeni objekt na određenim koordinatama, to se također uzima kao dokaz", dodaje natporučnik Belančić Opremljenost hrvatskih i stranih aviona za OS

„Prostora sigurno ima. Postoje razni sustavi koji se mogu ugraditi na avione, a koji pridonose još većoj učinkovitosti izviđanja u noćnim i složenijim uvjetima letenja. U tom pravcu se i razmišlja kako bi u budućnosti i taj segment bio zastupljen", objasnio je satnik Edvard Krišto.

Današnje Obalne straže (posebno odvojene kao postrojbe) imaju avione opremljene s raznim uređajima i sustavima namontiranim na donju stranu trupa aviona kao npr.: termo kamere, infracrvene kamere, kamerama za noćno snimanje, koje su upregnute s GPS uređajem te se odmah na snimci vide i koordinate što kasnije može služiti kao dokaz, kaže natporučnik Darko Belančić, nastavnik letenja i pilot u IV. vodu Eskadrile aviona. Također, i kod nas i u inozemstvu riječ pilota je finalna, stoga ukoliko pilot kaže da je vidio određeni objekt na određenim koordinatama, to se također uzima kao dokaz, dodaje natporučnik Belančić.

Kada govorimo o uređajima i stupnju opremljenosti zrakoplova za OS, važno je za naglasiti kako ona može iznimno olakšati i ubrzati pretraživanje, naglašava natporučnik Belančić. Tako, npr., jedna termalna kamera koja i na jako velikim udaljenostima uočava bilo kakav toplinski izvor (samim time čovjeka ili životinju), pilotima uvelike olakšava pretragu. Također, ona rješava još jednu od čestih problematika prilikom pretraživanja i nadgledanja, a to je promjena vidljivosti s obzirom na visinu, brzinu i uvjete leta. Termalna kamera u tim situacijama bilježi bilo kakvo odstupanje u temperaturi i na taj način također ubrzava cjelokupni proces pretraživanja.

Procedura koja uslijedi nakon poziva za određenu intervenciju

„Kada sjedište u Splitu zaprimi poziv za određenom intervencijom, oni šalju zapovijed prema našem operativnom središtu koje potom istu tu zapovijed prosljeđuje prema nama, uz detalje glede zadaće: što/tko se traži, kakvi su uvjeti (kada je zadnji put viđen objekt/osoba koja se traži, na kojem mjestu, oznake objekta i veličina, itd.), vrijeme polijetanja i slično", objašnjava natporučnik Darko Belančić.

„Kada zaprimimo poziv, pristupamo individualnoj pripremi za taj let ovisno o navedenim zahtjevima. Ukoliko se traži osoba, gledamo gdje je posljednji put viđena na karti, koordinate; s obzirom na meteo situaciju izvlačimo potencijalna mjesta gdje bi se osoba mogla nalaziti, koju bi metodu pretraživanja trebalo koristiti. I, po dobivenoj zapovijedi, odlazimo na polijetanje. Od dobivanja zapovjedi do polijetanja vremenski nam je potrebno oko 30-tak minuta. No, to vrijeme varira i ovisi o zahtjevnosti pretrage.

Ukoliko je riječ o standardnome letu u kojem trebamo npr. pregledati nekakve „sumnjive" ribarice, onda nije potrebna iznimna hitnost, međutim ukoliko je nešto žurno i tražimo osobu u moru ili slično, onda se trudimo poletjeti što prije i nerijetko se pripremamo i na putu do aviona."

Trajanje i uspješnost pretraživanja

Samo pretraživanje traje koliko je potrebno, tvrde satnik Krišto i natporučnik Belančić. Jedino ograničenje im u tom trenutku predstavlja količina goriva koja im mora omogućiti i siguran povratak. I zato maksimalno vrijeme koje im je na raspolaganju iskorištavaju na traganje osobe ili objekta. „Za potrebe traganja i spašavanja koristi se avion Pilatus PC 9. Avion je odličan za tu namjenu, no jedina razlika koja se možda može navesti ako se usporedimo s Obalnim stražama u inozemstvu je ta što one koriste dvomotorne avione i višečlane posade", objašnjava natporučnik Belančić.

"Od dobivanja zapovjedi do polijetanja vremenski nam je potrebno oko 30-tak minuta. No, to vrijeme varira i ovisi o zahtjevnosti pretrage"„Dvomotorne avione koriste zbog povećavanja sigurnosti, a višečlane zbog rasterećivanja pojedinog člana. U takvim se posadama pilot i kopilot bave isključivo navigacijom, letenjem i sl., a pored sebe imaju ljude koji vrše fotografiranje i dodatne zadaće. U našem slučaju to rade dvojica - pilot i kopilot. Na zapovjedniku zrakoplova je tada kompletna odgovornost leta (što se tiče letenja i sigurnog odrađivanja zadaće), a na kopilotu je da, osim odrađivanja svih operacija kao i zapovjednik zrakoplova, zapisuje podatke i fotografira. Međutim, traganje vrše oba pilota."

"Vjerojatnost pronalaska osobe ili objekta u teritorijalnom moru RH dosta je velika, gotovo sigurna" Na pitanje o uspješnosti pretraživanja teško je odgovoriti zato jer nije sve nužno vezano za područje unutar granice Republike Hrvatske, objašnjavaju satnik Krišto i natporučnik Belančić. „Jednom smo tražili osobu koja se izgubila balonom. Krenuo je sa sjevera Engleske i putem mu se izgubio trag. Mi smo od Italije dobili samo okvirne informacije, odnosno gdje se on okvirno izgubio, a kada se pretražuje samo s tim informacijama, to je kao da tražite iglu u plastu sjena. Vjerojatnost da ćemo u tom i sličnim slučajevima nekoga pronaći je iznimno mala. Također, i uvjeti u kojima letimo konstantno se mijenjaju, tako da se automatski moramo prilagođavati pri čemu gubimo dosta vremena. Ipak takvo prilagođavanje zahtjeva orijentaciju na jako velikom prostoru."

Ali zato kada je riječ o zadaćama koje su se događale na našem teritoriju, situacija se značajno mijenja. „Vjerojatnost pronalaska osobe ili objekta u teritorijalnom moru RH dosta je velika, gotovo sigurna", objašnjavaju satnik Krišto i natporučnik Belančić. „Primarno je to što možemo brže reagirati, zatim imamo točno navedeno mjesto gdje pretražujemo, odnosno područje koje se pretražuje je puno uže, upoznati smo s terenom,... samim time se vjerojatnost pronalaska povećava."

Međutim, i tu se događaju situacije koje od pilota zahtijevaju savršenu pripremu. „Kada je riječ o pretrazi na otvorenom moru, veliki nam problem kod pretraživanja stvaraju morske struje koje su tamo izrazito jake te se teško mogu procijeniti njihova brzina, smjer i dr. no, ukoliko se pretražuje unutar arhipelaga, odnosno otočja, i postoji vjetar, velika je vjerojatnost da će taj vjetar izgubljenu osobu nanijeti na otok unutar tog arhipelaga."

Pretraživanje u velikoj mjeri pokazuje iskustvo i sposobnost pilota

„Prvo i osnovno što se mora zadovoljiti je vlastita sigurnost jer kakva korist od toga što odlazimo pomoći nekom ribaru ako se na kraju mi srušimo u more i mi postanemo ti koje treba tražiti."  Pretraživanje u dosta velikoj mjeri ovisi o iskustvu i sposobnosti samog pilota zato jer ga niti jedna priprema ne može u potpunosti upozoriti na sve uvjete koji će ga dočekati na mjestu pretrage. Pilot na licu mjesta odlučuje i odabire najbolju metodu pretraživanja te je i u drugim zemljama, a i kod nas, glavna i odgovorna osoba, a njegova riječ izvršna i jedina pravovaljana.

Tako se pilot dosta često susreće sa situacijama u kojima mora donositi odluke od velike odgovornosti, kako prema sebi i svome kopilotu, tako i prema onome tko/što se traži. Satnik Krišto i natporučnik Belančić objasnili su to uz primjer koji je ujedno i njihova svakodnevna situacija. „Prilikom pretraživanja ribarica, donja granica nadzora na koju se pilot smije spustit iznosi 100 metara. Međutim, ukoliko pilot procijeni da je na toj visini previše galebova ili pak izražena turbulencija, on će u tom trenutku zadovoljiti svoj minimum koji, u ovom slučaju, može iznositi i 150, 200 metara... Povećavamo tu donju granicu koliko je potrebno da se pilot osjeća sigurno."

„Prvo i osnovno što se mora zadovoljiti je vlastita sigurnost jer kakva korist od toga što odlazimo pomoći nekom ribaru ako se na kraju mi srušimo u more i mi postanemo ti koje treba tražiti. Pilot ima zadnju riječ i ukoliko on donese odluku, ona se dalje ne propituje. I zato je bitno da sama obuka za Obalnu stražu bude temeljita i kvalitetna, što kod nas jest, jer će jedino to pilotu osigurati dobar temelj za formiranje samostalnog obnašanja dužnosti u svim situacijama.

"Bilježimo sve što odstupa od normalne situacije"

Piloti Eskadrile aviona 93. ZB Zemunik u prosjeku jedan do dvaput tjedno imaju let za Obalnu stražu u kojem lete standardne (propisane) rute, međutim sjedište u Splitu usmjerava avion na licu mjesta ukoliko je potrebno nešto dodatno izvidjeti prema njihovim zahtjevima.

Kakva je procedura kada piloti uoče starnu ribaricu, te što je piloti tada čine, objašnjavaju satnik Krišto i natporučnik Belančić. „Fotografiramo ribaricu, zabilježimo njenu poziciju, vrijeme, kurs (je li unutar RH, na granici, uz granicu i sl.), uvjerimo se da je riječ o stranoj ribarici, ... Sve to radio vezom automatski javljamo ZMIN-u (Zemaljsko motrenje i navođenje) nakon čega daljnju proceduru preuzima operativno središte Obalne straže u Splitu." Za vrijeme leta piloti bilježe svaku ribaricu, brod, eventualno onečišćenje mora, ... ukratko - sve što odstupa od normalne situacije. Kada slete, pišu izvješće u kojem navode sve ono što su vidjeli i zabilježili kroz let, unose i snimljene fotografije i sve zajedno šalju u operativno središte 93. ZB Zemunik koje to prosljeđuje u centar u Splitu.

Ljetna sezona

S dolaskom nove ljetne sezone, piloti OS očekuju i standardno povećanje gostiju, kako stranih tako i domaćih. „Sigurni smo da među turistima postoji određeni oprez i svjesnost potencijalne nezgode, ali opreza nikada dosta. Određene izvanredne situacije postale su, nažalost, dosta česte i to sve zbog nepoštivanja određenih propisa i upozorenja. Znamo da nas čeka dugo i radno ljeto, ali, bez obzira na sve, piloti Eskadrile aviona 93. ZB Zemunik u svakom će trenutku biti spremni za polijetanje", rekli su za kraj našeg razgovora satnik Edvard Krišto i natporučnik Darko Belančić.