Pepelnica, početak korizme, oduvijek je u Preku vezana uz običaj "u lancuni". I sinoć su se nakon večernje mise, mladi i stari Prečani okupili na Dvorini, zamotali u lancune, posuli brašnom i u tišini formirali povorku koja je vijugala središtem mjesta.

Priča o lancunima prenosi se usmenom predajom, po nekima još od vremena kada su franjevci došli na otočić Školjić 1446. godine. Koliko je poznato, ovakav se običaj na Pepelnicu u Hrvatskoj njeguje jedino u Preku.

Stoljetnim običajem "u lancuni", smatra se, Prečani se poistovjećuju sa svojim pokojnicima koji su se u davna vremena umatali u bijelu plahtu i tako pokapali. Posipaju se brašnom koje simbolizira pepeo i uz riječi: "Čovječe, spomeni se da si od praha nastao i u prah ćeš se pretvoriti", čisti ulaze u korizmu i čekaju Uskrs.

„U lancune“ su uvijek išle sve generacije, žene i muškarci, na čelu i začelju povorke nosio se feral, odnosno zvono, a izgovaranjem riječi „blam, blam“ simbolizira se zvonjava crkvenih zvona koja će do Uskrsa utihnuti ili se, pak, žele  istjerati zli duhovi i pozvati puk na čišćenje od grijeha. 

Nema samo Preko svoje običaje vezane uz prvi dan korizme, vrijeme čišćenje, pokore i preispitivanja. Prema riječima etnologinje dr. Jasenke Lulić-Štorić, u Novigradu su djeca na taj dan vezala komoštre, lance, na koje su se nekad vješale posude za kuhanje na otvorenom ognjištu, i vukla ih po mjestu da se očiste stvarajući istodobno i veliku buku. 

- Maškare, korizma i Uskrs mogu se gledati kao tri stanja čovjekove duše koja se ujedno odražavaju i na sredinu u kojoj se živi. Maškare predstavljaju nesvjesnu, nagonsku, čovjekovu potrebu da izađe iz osobnog i kulturnog hoda. U maškarama se opušta, a onda dolazi korizma u kojoj analizira sebe i svoje postupke, traži rješenja, da bi na Uskrs uspostavio novi odnos sa sobom i svijetom, objašnjava dr. Lulić-Štorić.

Umjesto zvona, ljude su u crkvu pozivali čegrtaljkama. Na Ižu i Molatu zvali su ih škripavice, na Istu skripavke, u Novigradu čvrčaljke, u Vinjercu škrgaljna, na Vrgadi vrčaljka, u Poljani na Ugljanu kričilo, čevrgaljka u Slivnici, žvrkalica u Polači i zvrčalica u Lišanima Ostrovičkim, pišu Naši školji.