Događaji

u 84. godini života

Preminuo mons. Eduard Peričić, poznati zadarski svećenik

Preminuo mons. Eduard Peričić, poznati zadarski svećenik
Bojan Bogdanić

Mons. Eduard Peričić, poznati svećenik Zadarske nadbiskupije i istaknuti hrvatski crkveni povjesničar, okrijepljen otajstvima vjere, preminuo je u četvrtak 8. ožujka u Općoj bolnici Zadar, u 84. godini života i 56. godini svećeništva.

Misa zadušnica i sprovodni obredi slavit će se u subotu 10. ožujka u crkvi Svih Svetih pokraj novog groblja u Sukošanu s početkom u 15,00 sati, u Peričićevoj rodnoj sukošanskoj župi sv. Kasijana.

Mons. Peričić je bio dugogodišnji predavač crkvene povijesti na Visoko teološko-katehetskoj školi u Zadru od 1992. do 2009. g. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1963. g. u Zadru.

Don Eduard je rođen 31. prosinca 1935. g. u Sukošanu, u obitelji Branka i Anke rođ. Dijan. Osnovnu školu pohađao je u Sukošanu, Gimnaziju I. i II. u Šibeniku, a Gimnaziju III. i  IV. u Zadru. Studirao je na Bogosloviji u Đakovu (1954.-1956.), u Zagrebu (1958.-1960.) i u Zadru (1962.-1963.). Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je povijest 1965. g. Na tom je fakultetu upisao i studij Francuskog jezika i književnosti kojeg je pohađao od 1967. do 1970. g. Na Filozofskom fakultetu u Zadru doktorirao je humanističke znanosti iz područja povijesti 1979. g.

Svećeničke službe mons. Peričića su sljedeće: kao mladomisnik bio je pomoćnik župniku Sukošana od 1. kolovoza 1963. g. do 1. listopada 1964. g. Poslužitelj župe Murvica bio je od od 2. travnja 1965. g. do 10. kolovoza 1968. g. Kao profesor društvenih nauka u Nadbiskupskoj srednjoj školi u Zadru djeluje od 1965. g. Bio je upravitelj župe Petrčane 28 godina, od 3. listopada 1969. g. do 18. srpnja 1997. g. Djelovao je kao vjeroučitelj studenata od 1973. g. Vrijeme te službe mons. Peričića kao studentskog kapelana bilo je jako plodno i snažno razdoblje djelovanja vjeronaučnih susreta u Zadru koji su bili jako poznati i posjećeni, unatoč komunističkom vremenu.

Kapelanom Njegove svetosti imenovan je 6. lipnja 2002. g. Bio je član Međunarodnog društva skotista (1972.), redoviti član Međunarodne papinske Marijanske akademije (1985.) i pročelnik Dijecezanskog vijeća za kulturu Zadarske nadbiskupije (1985.).

Kao istinski marijanski svećenik, odan Gospi, molitvi krunice, širitelj pobožnosti prema Majci Mariji, često je i rado odlazio u Međugorje i promicao Kraljicu mira. Bio je to značajan dio njegovog svećeničkog identiteta te je mons. Peričić potvrdu i poštovanje svoje marijanske karizme dobio i imenovanjem za redovnog člana Papinske međunarodne Marijanske akademije, 28. ožujka 1985. g. Umirovljen je zbog zdravstvenih razloga 31. srpnja 1999. g. No i u godinama svoga umirovljenja bio je aktivan u pisanju knjiga, iako je niz zadnjih godina svoga života bio u invalidskim kolicima, ali pomagan angažiranim vjernicima laicima koji su ga pratili, kao i subraćom svećenicima i redovnicama u zadarskom Svećeničkom domu gdje je živio.

Rado je dijelio svoja znanja s javnošću. Bio je traženi stručni sugovornik mnogih medija, televiziskih i radijskih emisija glede tema iz crkvene povijesti, koju je znao predstaviti i čovjeku približiti na zanimljivi i privlačan način, jasno i koncizno, nekad i s pokojom duhovitom dosjetkom.

Mons. Peričić približno dvadeset godina, sve do prije godinu i pol dana, tjedno svakoga četvrtka predvodio je misno slavlje i euharistijsko klanjanje u crkvi Gospe od Zdravlja na poluotoku u Zadru.

Njegova pobožnost prema euharistijskom Isusu providonosno i znakovito potvrđena je činjenicom da je blagi i često nasmiješeni don Edo, kako su ga od milja zvali, preminuo baš na dan koji se naziva 'euharistijski dan', u četvrtak.

Mons. Peričić autor je više knjiga: Sclavorum regnum Grgura Barskog - Ljetopis popa Dukljanina (1991.), Starohrvatski grad Nin (1994.), Hrvatski kraljevi: zlatno doba hrvatske povijesti (1999.), Čudesnost marijanskih hodočašća: povijesni i liturgijski vodič kroz hrvatska marijanska svetišta (koautor B. Škunca, 2001.), U Međugorju Gospa: uz 20. obljetnicu ukazanja (2002.), Pape i Hrvati, u kojoj nizom detalja i povijesih činjenica opisuje povijesne veze Hrvata sa Svetom Stolicom (2003.), Povijest i vjera roda moga hrvatskoga (2003.), Gospina prisutnost u Međugorju (2004.), Sveta Stošija: uz 1700. godišnjicu njezina mučeništva (2005.), Crkveni pastiri o Međugorju (2007.) Zadarski sveci zaštitnici i bogata spomenička baština (2013.).

 


Reci što misliš!