Kada je Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću opisivao snagu hrvatske ratne mornarice, spomenuo je i condure, brodove dužine 7-8 metara bez kobilice, brze veslarice koje bi u slučaju povoljnog jedra podizale križno jedro, te su bile nenadmašne u plitkim morima, kakva su česta u zadarskom priobalju.

Da nije bilo sretne okolnosti, otkrića mještanina Privlake koji je istraživače predvođene Zdenkom Brusićem prije pedesetak godina upozorio na ostatke broda na ulazu u ninsku lagunu, vjerojatno ni do danas ne bi bila rasvijetljena tajna ovih plovila. Uz veliki trud podmorskih arheologa, a nakon njih konzervatora Arheološkog muzeja, ostaci dviju condura su spašeni, te su na temelju njih izrađene dvije condure croatice.

Sveučilište u Zadru i Arheološki muzej Zadar, u čijem je zajedničkom vlasništvu ova replika condure, trude se preko različitih manifestacija upoznati svijet s ovim plovilom, pa je tako uz vodstvo prof. dr. sc. Irena Radić Rossi s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru krajem ožujka sudjelovala na Mediteranskom festivalu pomorske baštine Escale a Sete u regiji Occitanie. Prošlog tjedna bolje su je mogli upoznati, na promotivnoj vožnji uvalom Jazine u okviru obilježavanja Međunarodnog dana muzeja.

Iako je bila predviđena plovidba Zadarskim kanalom, condura je zbog vremenskih neprilika ostala u Jazinama. Dino Taras, kustos Arheološkog muzeja, kaže kako je ovo zapravo u prvom redu veslarica te se njene maritimne osobine mogu prvenstveno upoznati kroz ovaj način plovidbe.

"Condura je bila brod koji se koristio u trgovačke svrhe, iako ju spominje već Konstantin Porifrogenet u 10. stoljeću, kada piše o hrvatskoj ratnoj mornarici. Nema kobilicu, već samo kobiličnu dasku, a s donjeg dijela dvije uzdužne gredice, koje su služile za zaštitu brodskog dna i stabilizaciju. Prilagođena je plovidbi u plitkim lagunama poput ninske i izvlačenju na pjeskovitu obalu. Pokreće se veslima, ali ima i križno jedro koje funkcionira u uvjetima povoljnog vjetra.", kaže kustos Arheološkog muzeja u Zadru Dino Taras.

Dr. Radić Rossi ističe kako je podjednaka važnost predstavljanja condure croatice svijetu i mogućnosti da na njoj studenti, pogotovo oni koji kao predmet odaberu arheologiju mora, mogu provoditi praksu.

"Rektorica Dijana Vican i uprava Sveučilišta daju nam punu podršku u prezentaciji condure i njezinom korištenju za potrebe izvođenja studijskih programa. Naši studenti obično kada dođu u Zadar ni ne znaju da imaju priliku ploviti i upravljati brodom kojim se na ovom području plovilo prije više od tisuću godina. Njihov entuzijazam i nama pomaže da s više energije pristupimo njenoj promociji, kao i promociji cjelokupne hrvatske pomorske baštine.", ističe dr. Radić Rossi.

Jedna od nekadašnjih studentica Sveučilišta u Zadru koja je iskušala čari plovidbe na conduri, dobila s njom priliku nastupiti na festivalu u Francuskoj, kao i na prezentaciji u Jazinama, je Ines Šelendić. Ova Zagrepčanka i nakon studija u Zadru dobiva priliku za daljnjim učenjem vještina koje su potrebne za upravljanje ovim brodom.

"Kada sam upisivala studij nisam očekivala da ću imati priliku ploviti condurom, takva mogućnost bila je veliko iznenađenje uza mene i moje kolege. Ovo je treći put da plovim s njom, a svaki put se nauči nešto novo. Posebno je komplicirano s križnim jedrom čije ponašanje još uvijek istražujemo u različitim vremenskim uvjetima. Zaista je zabavno i uzbudljivo biti s njom i ovom ekipom na moru.", kaže Šelendić

.Inače, posljednja istraživanja govore kako su svije pronađene condure vjerojatne namjerno potopljene na ulazu u lagunu kako bi služile kao štit od ulaska drugih brodova. Nakon postupka desalinizacije i zamjene vode u drvnoj građi tekućim polietilen-glikolom, sklopljeni su u originalne cjeline. Manji od njih izložen je u Muzeju ninskih starina u obliku zatečenom na morskom dnu, dok je veći cjelovito rekonstruiran.

Iako se spominju najkasnije u 10. stoljeću, ninske condure potječu iz razdoblja od 11. do 13. stoljeća. Analizom radioaktivnog ugljika i dendrokronologijom (rekonstrukcija starosti drveta praćenjem klimatskih promjena u povijesti) utvrđeno je kako dio drvne građe potječe iz 11. stoljeća, dok je za popravak brodova bilo korišteno drvo iz 13. stoljeća.

Prva replika, koja se nalazi u Ninu, napravljena je u škveru Čedomira Ćire Burtine u Betini u povodu dolaska pape Ivana Pavla II. u Split 1998. godine. Isti kalafat drugu, veću repliku, napravio je po narudžbi Sveučilišta u Zadru i Arheološkog muzeja uoči dolaska Ivana Pavla II. u Zadar 2003. godine. Pred njom je još mnogo festivala i studenata koji će otkrivati čari plovidbe jednim od najstarijih poznatih hrvatskih povijesnih brodova.