Događaji

blagdan sv. krševana

Zadre grade, sretan ti tvoj dan!

Zadre grade, sretan ti tvoj dan!
Bojan Bogdanić

Sv. Krševan glavni je zaštitnik grada Zadra te se na blagdan Sv. Krševana, 24. studenog, ujedno slavi i Dan grada Zadra.

 

Krševan, akvilejski mučenik iz IV. stoljeća, istaknuo se u doba Dioklecijanova progonstva beskompromisnom vjerom u Isusa Krista. Predaja ga povezuje sa svetom Stošijom ili Anastazijom, mučenicom. Prema predaji Krševan bio joj je vjeroučitelj. Dok je Stošija bila u tamnici, Krševan ju je tješio i bodrio svojim pismima. Krševan je i sam stavljen na veliku, životnu kušnju. Nagovarali su ga da se odrekne vjere te mu je ponuđen visoki, upravni položaj: prefektura i konzulat Rimske provincije. Krševan je odbio tu laskavu titulu, samo da ne zaniječe sebe i ne pogazi svoju vjeru. Najvjerojatnije na današnji dan, 24. studenog, Krševan je zbog svoje vjere i smaknut odrubljivanjem glave, a tijelo mu je bačeno u more. Svećeniku Zoilu u snu se prikazao Sv. Krševan i otkrio gdje se nalazi njegovo tijelo. Izvukavši ga iz mora, nekim čudom se glava spojila s tijelom. U Zadru se na njegov zagovor desilo mnogih čudesa pa se do danas štuje kao zaštitnik grada.

"Evo pravoga mučenika, koji je za Kristovo ime krv svoju prolio; nije se bojao prijetnja sudačkih i tako je ušao u kraljevstvo nebesko." Tako ulaznom pjesmom Zadrani slave danas blagdan Svetog Krševana, latinski Grisogona, zaštitnika svoga grada.

Zadrani su svom zaštitniku Krševanu podigli prekrasnu romaničku crkvu koju je 4. svibnja 1175. posvetio prvi zadarski nadbiskup Lampridije.

Crkva Sv. Krševana i zvonik do nje jedini su sačuvani dio nekad prostrane benediktinske opatije, začete još u ranome srednjem vijeku. Podignuta je na mjestu rimskog emporija, a prema tradiciji, na tom se mjestu u 6. st. nalazila crkvica sa samostanom eremita Sv. Antuna, umjesto koje je u 10. st. podignuta benediktinska crkva Sv. Krševana. Sama bazilika romanička je građevina podignuta u istom vremenu i u istim umjetničkim oblicima kao i katedrala Sv. Stošije. Godine 1175. posvetio ju je prvi zadarski nadbiskup Lampridije, koji je bio domaćin papi Aleksandru III. Dvije skladne kolonade dijele crkvu u tri broda. Nad bočnima su niske galerije s jednostavnim otvorima. U dnu bazilike tri su polukružne apside. Pred njima je podignuti prezbiterij posred kojeg je vrijedan barokni oltar iz 1701. s bijelim mramornim kipovima zadarskih zaštitnika Sv. Šimuna, Sv. Krševana, Sv. Stošije i Sv. Zoila, a djelo su mletačkog kipara Alvise Tagliapietra. Oltar je izgrađen kao ispunjenje zavjeta građana Zadra protiv kuge, danog godine 1632.

U zabatu crkve, iznad glavne apside te u oblini lijeve bočne apside i na zidu do nje, ostaci su romaničkih fresaka. Nasred pročelja nalazi se glavni portal s polukružnom lunetom i trokutastim zabatom nad njom. Plohu bočnog zida raščlanjuje dugi niz slijepih lukova oslonjenih na zavijene pilastre. Posebno vrijedan element arhitekture tvori vanjska galerija na glavnoj apsidi.

Do crkve se nalaze ostaci srednjovjekovnog benediktinskog samostana koji je u 19. st. sasvim pregrađen, a u II. svjetskom ratu porušen. Zvonik se počeo graditi 1485., a do današnje visine izgrađen je 1546. godine. Nikada nije dovršen.

U cjelini, bazilika zajedno sa zadarskom katedralom predstavlja krunski primjer romaničke umjetnosti u graditeljskom nasljeđu Dalmacije te visoku duhovnu razinu Zadra u 12. stoljeću.

Za našu nacionalnu povijest i općekulturno naslijeđe Hrvatske posebno valja spomenuti vrijednu instituciju iz ove opatije skriptorij u kojem su napisane mnoge važne isprave i pisane umjetnine među kojima i one s muzičkim zapisima:  antifonar iz 14., obrednik iz 15. stoljeća, misal opata Veniera te zasigurno veliki dio srodnog štiva iz ostalih zadarskih crkava i samostana, posebno katedrale i Samostana sv. Marije.

Reci što misliš!