Događaji

u 79. godini

Preminuo Mons. don Pavao Kero

Preminuo Mons. don Pavao Kero
Filip Brala/PIXSELL

Jutros je u 79. godini preminuo Mons. don Pavao Kero, dugogodišnji vikar za kulturu Zadarske nadbiskupije i ravnatelj Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru.

 

Rođen je u Bibinjama 25. siječnja 1940. godine od oca Dragutina i majke Jelisave rođ. Frleta Kršten je kao Pavao Šime, i jedini je od osmero djece svojih roditelja imao dva imena.

Osnovnu školu pohađa u Bibinjama. U sjemenište Zmajević stupio je sa 11 godina slijedeći stope svog rođaka Jose Kero Šiminog, koji je stupio u samostan Sv. Mihovila u Zadru.

Po završetku studija teologije na Sveučilištu Gregoriana upisao je studij moralne teologije na Alfonsianumu, odjelu Lateranskog sveučilišta, gdje je 1970. g. doktorirao na temu: 'Nerazrješivost braka prema prirodno - moralnom zakonu'. Uz studij teologije, izvanredno je pohađao Papinski glazbeni institut u Rimu. Za svećenika je zaređen u crkvi Dvanaest apostola u Rimu 10. srpnja 1966. g. Njegovo mladomisničko geslo je „On mora rasti, a ja se umanjivati" (Iv,3.30).

U Zadarskoj nadbiskupiji obavljao je sljedeće službe: bio je tajnik nadbiskupa Marijana Oblaka (1970.- 1971.), duhovnik u sjemeništu Zmajević (1971.–1972.), generalni vikar Zadarske nadbiskupije (1972.–1990.), od 1990. biskupski vikar za kulturu, predavač u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji Sjemeništa Zmajević (1970.-2000.), voditelj Stalne izložbe crkvene umjetnosti od 1976. g. do danas, dirigent Središnjeg gradskog crkvenog zbora od 1970. do danas, predavač na Visokoj teološko-katehetskoj školi (1992.-2015.). 

Član je raznih nadbiskupijskih i drugih vijeća. Pastoralno je služio u župama Veli i Mali Iž, Polača, Radovin, Puntamika u Zadru, Silba, župe Bukovice, Briševo, Murvica i Kistanje te Dračevac Ninski, gdje je i sada u službi. Imenovan je kanonikom i prepozitom Stolnog kaptola Sv. Stošije, kapelanom i prelatom pape.

Dobitnik je raznih priznanja. Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, a Općina Poličnik i Grad Zadar nagradom za životno djelo. 

Mons. Kero je uvijek isticao važnost duhovne brige za katehizaciju djece i odraslih te važnost sakramenata. Osobiti je i poznati ljubitelj glagoljice. Spasio je brojne stare glagoljske kodekse u Zadarskoj nadbiskupiji te su njegovom zaslugom objavljeni u dva izdanja posebne knjige. 

Pokrenuo je tiskanje edicije 'Monumenta glagolitica Archidioecesis Iadertinae' u nakladi Stalne izložbe crkvene umjetnosti i Sveučilišta u Zadru, dosad je tiskano 25 knjiga u 19 svezaka. U raznim publikacijama objavio je 72 knjižne jedinice. Mons. Kero je vrstan poznavatelj povijesti Zadarske nadbiskupije te je gotovo nemoguće pisati o toj povijesti, a da se njega ne zamoli za pomoć i stručnu suradnju.

Kao što sam kazuje u svojim Sjećanjima bio je vrlo živ i često dolazio u sukob sa kolegama, te je više puta bio na granici izbacivanja iz Sjemeništa. Maturira 1959. godine, a na maturalni izlet išli su iz Zadra, preko Šibenika, Splita, Dubrovnika, Sarajeva, Đakova, Varaždina, do Zagreba i Rijeke. Bio je to izlet za pamćenje!

Nakon mature upisao se na Visoku teološku školu u Zadru, i već na prvoj godini optužen je da sa nekoliko kolega pjevao nacionalističke pjesme. No optužba je pobijena i mogao je 1961. krenuti na odsluženje vojnog roka u Gnjilane na Kosovu gdje je ostao dvije godine. Tijekom vježbi gađanja dok je podizao mete jedan mu je metak prošao pored glave i zamalo ga ubio. 

Po povratku iz vojske upisao je 4. semestar na Visokoj bogoslovnoj školi. Za vrijeme ljetnih praznika zajedno sa Ratkom Šešanom ciklostilom je umnožio knjigu „Žena u bijelom“ od Daniele Krein (Zadar : Nadbiskupski ordinarijat, 1963.), zbog čega se poslije o tome pisalo po novinama i napadalo nadbiskupa Matiju Garkovića.

Ubrzo nakon tog događaja, nadbiskup Garković ga je 1963. poslao u Rim najprije na Drugi vatikanski koncil, a potom i na studij.

Reci što misliš!