Hrvatski srednjoškolci najzadovoljniji su razredom, potom ozračjem u školi, a onda nastavnicima. Ljestvicu nezadovoljstva predvodi pak opremljenost škola, slijede uvjeti rada, a posebno sadržaji koji se uče u školi.

Gradivom koje uče zadovoljno je tek 3,4 posto srednjoškolaca. Pozitivnim istraživači ocjenjuju to što tek 14 posto ispitanih učenika nije zadovoljno svojim nastavnicima.

Zadovoljstvo u svim aspektima među srednjoškolcima se smanjuje kako se primiču rastanku od školske klupe. I dok su sadržajem koji uče u školi najmanje zadovoljni učenici općih i jezičnih gimnazija, najzadovoljniji su oni, gotovo 60 posto, koji pohađaju strukovne škole u području zdravstva.

"Kvalitativni dio istraživanja ukazuje da na nisku razinu zadovoljstva utječu dva čimbenika: izrazito velik broj predmeta i opseg sadržaja te posebice nepostojanje izbornosti u gimnazijskom obrazovanju. Budući da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja pod vodstvom ministrice Blaženke Divjak odbacilo Nacionalni kurikulum za gimnazijsko obrazovanje, izrađen u okviru Cjelovite kurikularne reforme, kojim je bilo predviđeno uvođenje izbornosti u višim gimnazijskim razredima, ne može se očekivati skoro povećanje zadovoljstva i motivacije učenika u ovom dijelu srednjoškolskog obrazovanja', objašnjava za Tportal voditeljica istraživanja Zrinka Ristić Dedić.Opremljenošću svoje škole najmanje su zadovoljni učenici koji pohađaju strojarske škole, dok su najzadovoljniji oni iz prirodoslovno-matematičkih gimnazija te elektrotehničkih, računarskih i zdravstvenih škola.

Razlika u zadovoljstvu hrvatskih srednjoškolaca postoji i među regijama. Ljestvicu najzadovoljnijih u svim tvrdnjama predvode učenici iz sjeverozapadne Hrvatske, dok su najmanje zadovoljni oni iz Dalmacije. Izrazite regionalne razlike postoje u zadovoljstvu opremljenošću samih škola i uvjetima rada.

Za Borisa Jokića, voditelja istraživanja, regionalne razlike u zadovoljstvu znak su za uzbunu, kako kaže, svima onima koji utječu na nacionalnu i lokalnu obrazovnu politiku, kao i znak koji će oni gotovo sigurno ignorirati. Najkritičniji su, po njemu, učenici iz Dalmacije. Jokić upozorava kakve to može imati posljedice u budućnosti.

"One sredine koje na strateški način i intenzivnije ulažu u obrazovanje imaju zadovoljnije učenike. Iste te će imati i veće razvojne šanse u budućnosti. Premda vlast ima obvezu i odgovornost ujednačiti uvjete obrazovanja i podići kvalitetu u svakoj školi u Republici Hrvatskoj, već 29 godina to ne čini, što će značajno utjecati na nejednakost društvenog i ekonomskog razvoja. Posljedice navedenoga mogu biti pogubne za Hrvatsku, te daljnje zaostajanje manje razvijenih hrvatskih regija', zaključuje Jokić.