Predsjednica udruge Zadarske šapice uputila je otvoreno pismo gradonačelniku nakon još jedne devastacije zadarskog azila koje je u nevremenu pretrpjelo velike štete.

Pismo prenosimo u cjelosti:

Svuda na portalima čitam rezime strašnog nevremena u Zadru; kamp na Boriku strašno stradao, oštećene kamp kućice i smještajni kapaciteti, na Poluotoku kod hotela Bastion stradalo je nekoliko automobila, od Bokanjca do Bilog briga užas, kontejneri,  šahtovi poiskakali, stabla, palete.. 

Čitam sve to i srce mi se kida... Ovo je učinjeno mome gradu.

I azil na Žmirićima je poharalo nevrijeme! I taj azil dio je moga grada. 

Rezime strašnog nevremena u Zadarskom azilu: 190 uplašenih i šokiranih usamljenih dušica, počupana i polomljena stabla, pokidani i urušeni boxevi, polomljene ionako trošne kućice, tende koje su služile za koliki toliki hlad psima odletjele na sve strane, rastrgano...

 Nedjelja navečer 23.13 sati, zove me kolegica iz Azila i dok grca u suzama govori :„ Ajme ovo je užas, sve je pokidalo i odnijelo, boksevi su puni grana i porušenih stabala, Medin box, Wulfijev, Rexov itd.  Noć je i ne vidim ništa više...

Slike govore više nego 1000 riječi. I samo par sati poslije i opet stojimo same u poharanom azilu sa 190 uplašenih i umornih njuškica. Gdje god se okreneš prate te oči pune nade i tuge i čuješ sebe kako tihim glasom automatski izgovaraš; ma nije to ništa, sredit ćemo mi to samo nek ste nam vi ostali čitavi i zdravi!!! Al ne daju se te oči zavarati i kao da znaju da je ovaj puta sve još puno teže jer vremena i nas je malo a posla sve više! “ 

Kako i kada stići sanirati azil pored svakodnevnog posla kao što je hranjenje 190 pasa, dijeljenje vode i do 7 puta na dan jer je prevruće, čišćenja bokseva, čišćenje tečica, svakodnevno čišćenje kontejnera, vožnji veterinaru, socijalizacija pasa, košenja trave, stavljanje tendi, svakodnevnih sitnih popravaka i sada, još po tko zna koji puta, čeka nas i saniranje azila?

Umorne smo i na izmaku snaga jer ma koliko god se trudile i mi i uz pomoć sugrađana bez institucionalne pomoći sve ovo ne vodi ničemu i svaka sljedeća oluja baci nas 10 koraka nazad. Al evo, neka oluja bude ta što je srušila ne samo azil već i nebrigu grada prema azilu! 

Ovim putem apeliramo na Gradonačelnika dr. Branka Dukića i županijskog pročelnika Danijela Segarića; zar ne bi ova oluja mogla biti jedan novi početak zajedničke suradnje Zadarskog azila i Grada Zadra jer ruku na srce svi smo mi Grad Zadar? 

Evo ovim putem vas pozivamo, dođite da zajedno sjednemo i nađemo način kako dalje zajednički napraviti prijeko potrebne nadstrešnice do zime kojih, da je sada bilo, ne bi imali ovih problema! 

Kako ukloniti sva stabla od kojih prijeti nova opasnost kod sljedećeg nevremena? Kako napraviti kućice do zime u kojima nasi psi mogu naći hlad kad je vruće, toplinu kada dere Bura! Za mnoge turiste u ovom gradu su azilska vrata, vrata grada Zadra!

Dajte da im pokažemo što znači biti Zadranin/ka u ovako teškim trenucima i pokažimo solidarnost tako sto ćemo konačno preuzeti odgovornost i brigu za one sto nemaju glasa!

U nadi kako nas se Grad neće i ovoga puta odreći:

Udruga Zadarske šapice

Predsjednica Udruge

Sandra Lamešić