Udruga zadarskih pisaca - ZaPis u ponedjeljak je ugostila mladog književnika Nebojšu Lujanovića u Gradskoj knjižnici Zadar. Lujanović je ovom prilikom predstavio svoj roman "Oblak boje kože", te otkrio više o tome kako se uhvatio u koštac s tematiziranjem problema Romske zajednice u Hrvatskoj, pisanju, radionicama pisanja, itd.

Zanimljivost u njegovoj biografiji jest i to da je maratonac, pa je bilo riječi i o tome jesu li pisci bolji bave li se sportom i imaju li ''sportsku discipliniranost'' i u stvaranju.

Lujanović kaže kako postoje dva tabora pisaca - oni koji napišu nešto i neprestano se žale da nemaju vremena, te oni koji zaista prione poslu, a on se svrstava u ovaj drugi tabor.

Od Zagreba do Bosne, od sadašnjosti do prošlosti, od romskoga geta u središtu Zagreba do Auschwitza i slabije poznatoga romskoga Holokausta, od sanjanog normalnog života do ratnih trublji, Nebojša Lujanović u romanu "Oblak boje kože" pripovijeda o krivnji i pravdi, o žrtvama i onima drugima, prije svega o Romima i njihovoj kulturi, o onima istinskim drugima koje ne vidimo i koji su uvijek u središtu tragedije.

"Mogao bih napisati roman o tome kako je nastao roman", kazao je Lujanović. Smatra da su autori egoistična bića koji uglavnom pišu o sebi, a njegova doktorska disertacija bila je upravo posvećena romskoj kulturi.

"Smatram da ova tema ne može zastarjeti na ovim prostorima, da ne kažem u regiji - jednostavno, živimo u nesigurnim kulturama koje preživljavaju tako da se bave demoniziranjem onih drugih; jer tko smo onda mi ako nemamo te druge, što mi jesmo?'' Romi su u romanu na neki način simbol univerzalne žrtve - manjine, a aktualnost ove teme posebno danas ne jenjava.

Bilo je još govora i o trendovima u knjievnosti, kritici i recepciji romana, stereotipima i ljudskim pravima.