Smještena u bezvremenski okvir, Hasanaginica priča o ljubavi aginice i njezinu ponosu, ispreplićući dva vremena i povezujući ljudske sudbine kroz vrijeme

Unatoč dvotjednoj odgodi zbog vremenskih neprilika, HNK Zadar sinoć je napokon dobilo priliku ugostiti drage prijatelje i kolege - Gradsko kazalište Marina Držića iz Dubrovnika. KMD na zadarskim je kazališnim daskama izvelo predstavu Hasanaginica, jednu od najljepših ljubavnih balada svih vremena.

Riječ je o tragičnoj sudbini žene turskog age u drugoj polovici 17. stoljeća, monumentalnom djelu Milana Ogrizovića, u režiji Ivana Lea Leme. Prema odazivu ljudi, može se zaključiti kako zadarska publika zaista cijeni rad ovog redatelja i kako je s nestrpljenjem čekala na još jednu u nizu njegovih uspješnica.

Glavne likove su ''oživjeli": Jasna Jukić - Hasanaginica, Vladimir Posavec - Aga Hasanaga, Slavko Juraga - imotski kadija, Milka Podrug Kokotović - majka Age Hasanage, Izmira Brautović - majka Hasanaginice, Lana Helena Hulenić - Sultanija, Zdeslav Čotić - brat Hasanaginice, Branimir Vidić Flika - Husein, starješina.

Ova obrada Hasanaginice dosta je slobodno napravljena. Dodana joj je i nova komponenta - strasna ljubav Hasanage i Hasanaginice uz snažni naglasak na sukob tradicije i novog vremena.

Tragična priča započinje u trenutku kada Hasanaga biva ranjen u ratu, a njegova žena, Hasanaginica, ga ne posjećuje jer je u to vrijeme bilo nedopustivo i sramotno za ženu da izlazi iz svoga dvora bez pratnje supruga. No, Hasanaga se unatoč tome razljutio i rekao ženi da je, kada se vrati kući, ne želi tamo zateći te da napusti dvor. Njoj se srce slama od nepravednih optužbi zbog kojih mora ostaviti svojih petero djece.

Na dvor potom dolazi njezin brat, Pintarović - beg, i daje ju udati za imotskog kadiju. Brat ju je zapravo prisilio na brak iz osobne korist. Hasanaginica čitavo vrijeme tuguje za svojom djecom te ih želi posljednji put vidjeti prije nego se uda za kadiju. Pored dvora zaustavlja svadbenu povorku, stavlja preko sebe bijelu plahtu kako bi mogla neopaženo doći do djece i s njima se oprostiti. No, Hasan-aga je ipak prepoznaje, izjavljuje kako Hasanaginica ima kameno srce koje se ne želi smilovati djeci. Hasanaginici se, od tih teških, zlih riječi slama srce i ona pada mrtva.

Jezik balade prepun je turcizama. No to je i logično, uzme li se u obzir da balada počiva na predlošku stvarnoga događaja koji se dogodio za vrijeme tzv. kandijskog rata (1645.-1669.), a kao dugotrajan i težak po svojim razaranjima, ostao je duboko upamćen u svijesti stanovništva Dalmacije koje je proživjelo ta pustošenja.

Ratna zbivanja i njihovi protagonisti tako su svoje trajno mjesto pronašli u ovoj narodnoj priči junačkog obilježja.

Kako kaže redatelj, Ivan Leo Lemo, ovo nije predstava koja pokušava rekonstruirati život tih ljudi u tom vremenu na tom području. Ovo nije predstava samo o muslimanima i dalmatinskoj Zagori u 17. stoljeću. ''Volim kada doseg neke priče seže što šire na našem planetu i zato smo, moj autorski tim i ja , oblikujući likovni i semantički izgled ove predstave bili inspirirani cjelokupnom islamskom kulturom i bošnjačkog i turskog i arapskog svijeta te njezinim utjecajem na nas i našu ''mahalu". Između ostalog, htjeli smo u polazišnu točku za pričanje ove priče obuhvatiti čak i predrasude prema islamskoj kulturi ne bismo li inspirirali na prepoznavanje, razumijevanje, pomirbu i suosjećanje. Ovo je predstava o ljubav između muškarca i žene iz koje se rađa novi život. No, ona nije apsolutna, već relativna i podliježe zakonima materijalne prirode. Čak i najveća, majčinska ljubav ima svoje limite."

Smještena u bezvremenski okvir, Hasanaginica priča o ljubavi aginice i njezinu ponosu, a u priči se isprepliću dva vremena - sadašnje i vrijeme Hasanage, povezujući ljudske sudbine kroz vrijeme.

Neki od turcizama iz predstave

 

aferim (tur.-perz.) - uzvik odobravanja: bravo! Tako je!
akšam (tur.) - sumrak, večernja molitva kod muslimana
alejk selam (tur.) - pozdrav na dolasku, mir s tobom
merhaba (tur.) - pozdrav, prijatno
babo (tur.) - otac
burma (tur.) - zaručnički/vjenčani prsten
čakšire (tur.) -hlače
čardak (tur.) - stara drvena kuća, simbol bogastva

čaršija (tur.) - trg
evala (tur.) - hvala, tako je
đulbehar (tur.) - ruža

''Oni koji nisu bili sinoć, propustili su mnogo toga", rekla nam je ''Hasanaginica'', Jasna Jukić: ''Jer ipak je to naša, hrvatska baština i jako je suvremena odnosno dokaz je kako se jedino ljudske emocije ne mijenjaju kroz stoljeća, dok je sve ostalo nestalno i promjenjivo. Predstava govori o onim pravim, strastvenim emocijama između dvoje ljudi, o dvije različite sudbine, običajima i vremenima. Naravno ako više pažnje obratimo na običaje i što će Svit reć, naše emocije dolaze u pitanje i svijet se ruši zbog toga što nismo izabrali pravu stranu", kaže Jasna.

Uloga i sudjelovanje u predstavi, kaže, predstavlja za nju veliku čast i radost. Svaka predstava novi je izazov, ali kada osjećaš ljubav prema onome što radiš i u tome vidiš smisao, motivaciju i neizmjerno zadovoljstvo, ništa ne predstavlja problem. ''Jako volim Ivana Lea Lema i vjerujem mu kao redatelju. Ova predstava mi je dala priliku surađivati s divnim ljudima i kolegama, ansamblom. Svi živimo za tu predstavu i zato se i čini da je lako. Ali ne izgleda tako zato jer uistinu jest lako nego zato što smo svi disali istim srcem i gorili za tu predstavu. Dubrovačka publika to vidi i jako cijeni, ali mislim da se i Zadranima svidjela predstava i da će se s koljena na koljeno prepričavati kako je to sve bilo", rekla je za kraj Jasna Jukić.