Ako vam kažemo da u jednom festivalskom danu možete čuti kako zadarski profesor u 71. godini života objavljuje 1.zbirku poezije, Splićani mijauču u ime performansa, Ivica Prtenjača priča anegdote, a u crkvi praše nimalo sakralni Kriptidi, vjerujte nam - Zadar ima festival pulsirajućeg kalibra - Kalibar bestival!

Treći dan Kalibar bestivala predstavljena je zbirka poezije prof. Mirka Jamnickog Dojmi, "Cepelin nad Zadrom".

Nikad nije kasno za poeziju, pokazuje primjer ovog zadarskog intelektualca koji za sebe voli reći da je poput Benjamina Buttona. Publika je sjajno reagirala na njegove pjesme. 

U crkvi svetog Dominika Robert Nezirović, Želimir Periš i Iva Pejković porazgovarali su o počecima udruge ZaPis i njezinim aktivnostima od osnivanja. Čuli smo radove Mirjane Mrkele, Jasminke Vejmelke, Andreje Malte, Denise Čirjak, Ivana Čeperkovića, Marije Zekanović. Mario Padelin zagrijao je publiku svojim osebujnim nastupom - posebno pjesmom ''Lopopopopovi''.

Poeziju i performans izveli su splitski DADAnti, koji u svojem gradu nude jedan poseban, eksperimentalan oblik izraza.

O knjizi "Tiho rušenje" govorio je Ivica Prtenjača, počastio nas je i svojom poezijom, ali i jednim dijelom s programa ''Spikigin''. Za kraj večeri, zaprašio je zadarski bend Kriptidi.

Ako je grupa TNT imala svoju Cvjećarnicu, onda je prva postava grupe ZaPis imala svoju Knjižaru.

Grupu TNT okupio je mudri Metuzalem, ''Broj Jedan'', a glavna i odgovorna osoba za okupljanje zadarskih književnih potencijala bio je Goran Bujić, urednik, književnik, društveni kroničar, osoba nakon koje je naš grad ostao i bez velikog kulturnog priloga u dnevnom listu. 

Goran Bujić imao je te 2007. godine jasnu viziju: u Zadarskoj županiji postoje ljudi potpuno različitih generacija, profesija, interesa, političkog opredjeljenja, ali imaju zajedničku strast prema pisanju, neki su već nešto i ukoričili - njima treba dati prostor za izražavanje (objavu u dnevnom listu), prostor za prezentaciju i djelovanje (knjižaru Tisak media koja danas više nije gdje je tada bila - u trgovačkom centru na gradskoj tržnici, srcu Poluotoka!).

Goranu Bujiću to je uspjelo i tako je nastao ZaPis - udruga zadarskih pisaca čiji je cilj na početku djelovanja te godine bio afirmacija, ulazak u društveni i kulturni život grada Zadra, obogaćivanje kulturne ponude, s posebnim naglaskom na književost u smislu suvremenih strujanja, s izražajnim odmakom od ‘’kamena, masline i drače’’.

ZaPis je osim čitanja u Tisak media knjižari o vlastitom trošku pozivao goste, pisce ‘’A kategorije’’ u Hrvatskoj poput Ante Tomića, Jurice Pavičića, Zorana Ferića, Romana Simića Bodrožića, Tanje Mravak, Ankice Tomić, Daše Drndić... Vrlo brzo doživjeli su boom. Početnoj postavi na čelu s predsjednikom udruge Robertom Nezirovićem počeli su se priključivati još neka imena. 

Bio je tu kolumnist i kantautor Mario Padelin, filipjanski duo Elvis Serdar i Igor Eškin i Valentina Mlađen, mlada novinarka. 

Uskoro su stigli Nikola Turčinov i Iva Pejković, tada kolumnisti portala eZadar.

Dolaze zatim Želimir Periš, informatičar, Boško Habuš, profesor, Tihana Gambiraža, studentica, Nikolina Dolfić, knjižničarka, Vlatka Basioli, studentica, Stanislava Aras, profesorica, Lada Vukić, ekonomistica, Andreja Malta Jezeršek koja unosi slovenski dašak u udrugu, Anita Žilić s romanom fantastike, Suzana Bunjaku s neobičnom poezijom, Mirjana Mrkela - spisateljica koja se specijalizirala za dječju književnost...

Za ZaPis je uskoro grad postao pozornica. Čitaju u parkovima, na rivi, trgovima... Oni žele biti dio gradskog pulsa i u tome itekako uspjevaju. Pozivaju ih knjižnice diljem županije. Pa čak i Festival cvijeća!

Ljudi se okupljaju oko ZaPisa baš zato jer se osjećaju ugodno, neopterećeni (akademskom) formom i klasikom književnih susreta koji predvladaju u gradu Zadru.

Prihvaćeni su u Gradskoj knjižnici Zadar koja im postaje novi dom (gasi se knjižara na Poluotoku), a njihove ''metode'' pristupa književnosti postaju sve inovativnije.

Osim klasičnih čitanja radova, nastavljaju s ugošćavanjima poznatih autora, postaju dio kulturnih manifestacija u gradu poput Zadar čita, obilježavaju primjerice Dan borbe protiv nasilja nad ženama čitanjem s megafona na Narodnom trgu, pokreću radionicu pisanja - prvu takvu u Zadru; programe sele i na druge lokacije (npr. atelier Benini) i u zadarske kafiće poput JazzVe, Đine, LiBara, a glas o Zadru i zadarskim suvremenim književnim strujama pronose u Šibenik, Split, Zagreb.

Gostuju na eminentnim književnim programima po Hrvatskoj, uvijek s malom ''reprezentacijom'' od po 3-6 autora, a njihova gostovanja mediji rado i neizostavno prate. Noć knjige, Dan solidarnosti, Valentinovo, ZaPis-ci redovito imaju ''temu'' oko koje grade svoj program. 

Od ožujka 2016. ZaPis izdaje Zapisnicu – fanzin za poticanje ljubavi prema književnosti i književnom stvaralaštvu. PREUZMITE je besplatno ovdje!

Prvi su u Zadar donijeli globalni projekt ''100 000 pisaca za promjene''.

''Kruna'' djelovanja za ZaPis postao je Kalibar bestival, festival koji su pokrenuli uz potporu lokalne samouprave i urednika Krune Lokotara koji je tada bio dio jake nakladničke kuće Algoritam. Danas je Bestivalu peta godina. 53 autora prošetala su Bestivalom, a bilo je tu i koncerata i izložbi. OVDJE donosimo mali pregled!

U međuvremenu, objavljuju se i neke nove knjige, a sa svojom prvom zbirkom priča ''Samo ti pričaj'' obilaze brojna mjesta. 

Članovi ZaPisa počinju pokretati i svoje vlastite projektiće, ovisno o vlastitim interesima, mnogi postaju moderatori književnih zbivanja u Zadru. Radove objavljuju u časopisima, zbornicima, online, stižu nagrade..!

Počinje suradnja i sa studentskim udrugama, studentski klub novi je prostor gdje se održavaju književni susreti uz udrugu ''Ludens''.

Pokreću svoju web stranicu i neizostavni su na društvenim mrežama.

Nedostatak prostora koji bi bio ZaPisov jedna je od najvećih bolnih točaka ove udruge. ''Ima ih posvuda'', ali velika je šteta da njihova energija nije koncentrirana u četiri zida s jednim velikim trosjedom, policom s knjigama, stripovima, pločama i diskretnom rasvjetom. 

 

ZaPis je ostvario ono što im je i bio prvi cilj; ono što je vidio Goran Bujić: postali su proteini Zadra - gradivno tkivo kulturne i književne povijesti grada, a vrlo brzo njihov je značaj prerastao lokalnu sredinu i to im je dalo krila za svježe ideje i projekte.