U novom ''Vijencu'' Želimir Ciglar piše o predstavi Kaštanka u koprodukciji Kazališta lutaka Zadar i Kazališta lutaka Virovvotica. Zajedničkim su snagama napravili predstavu koja će osvojiti i djecu i odrasle i koja će, zasigurno, ubrati brojne nagrade na domaćim i inozemnim festivalima, poručuje Ciglar.

''Zadrane oduvijek odlikuje to da s minimalno sredstava daju maksimum. Za razliku od ostalih lutkarskih kazališta, osobito Zagrebačkoga kazališta lutaka, oni ne grade svoje predstave na iznimnim likovnim umjetnicima čije pokretne skupe kipove pokreću najčešće sakriveni glumci koji se znoje pod crnim krinkama ili se skrivaju iza paravana.

Zadrani su otkrili lica svojih glumaca, osam dasaka, tri sanduka na kotačićima, dvije glumice, dva glumca, jednostavna krpena lutka jazavčarke, gusana i mačka (ali podatna za animiranje) i to je cijeli svijet ove predstave. Najvažnije, jasno, jest to da je temeljena na čuvenoj pripovijetki Antona Pavloviča Čehova Kaštanka. Malena je to istoimena kujica koja ima strogoga gazdu, izgubi se, završi u cirkusu. Novi gazda posve je drukčiji... Kaštanku, naposljetku, iz sama gledališta prepozna njezin pravi vlasnik i ona se vraća u svoj svijet obogaćena spoznajom'', piše Ciglar.

Cijeli tekst možete pronaći na web stranici Matice hrvatske.