U jednom trenutku se gušite od smijeha, u drugom vam se oči pune suzama. Kakav emocionalni rollercoaster u zadarskom kazalištu i koliko talentiranih ''amatera''!

Okupio ih je Vinko Radovčić u kazališni ansambl ''Drama plus'', koji je sinoć predstavio premijeru najnagrađivanije hrvatske suvremene drame autora Ivora Martinića pod nazivom "Moj sin samo malo sporije hoda".

Vinko Radovčić uhvatio se režije i izbora glazbe, a sama predstava vodi nas u najdublje tajne jedne obitelji - Mia, koju igra Sanda Pinter, osamljena je 50-godišnjakinja koja živi u neispunjenom braku s Robertom i brine za dementnu majku, vrckavu i zaigranu Doris i Branka, sina koji ima 25 godina i ne može hodati.

Oblikovatelj svjetla jest Frane Papić, a oblikovatelji tona Mate Petričević i Darko Predragović - Dabi. Kazališna maska, Bernarda Grbeša, izrada kostima Nataše Perović i Vernade Stipaničev. Službeni fotograf predstave jest Željko Karavida a scenografiju je izradio John Čolak.

Upravo taj motiv pokreće radnju, i čini se da bi sve bilo bolje samo kada Branko ne bi bio prikovan za kolica, već ''samo malo sporije hodao''.

Jer to je laž u koju treba uvjeriti i sebe i ljude oko sebe.

A svi članovi obitelji, uključujući i Mijinog oca, tihog čovjeka koji nikad ije bio tu za majku, te sestru koja prikriva sinovljevu homoseksualnost i ovisnost o tabletama, bore se s vlastitim demonima i iluzijama u kojima žive poput ptica u kavezu.

U predstavi imamo i dosta simboličnih ''upada'', baš poput onog kada dementna baka Ana koju je sjajno igrao Domagoj Ikić, vidi sve svoje bivše ljubavnike u bundama i ružičastim boksericama.

Domagoj je briljirao na sceni, nije prošla ni jedna rečenica koju je izgovorio a da ga publika nije nagradila smijehom. Sanda Pinter kao Mia definitivno je odradila lavovski posao, jer je gotovo u svakoj sceni prisutna. Ema Pestić Beršić u ulozi Doris dala je ono što je trebalo - 20-godišnjakinju koja voli brata u invalidskim kolicima, ali ne opterećuje se previše oko problema, jer se samo želi dobro zabavljati i po mogućnosti uzeti novac od oca.

Mia Bujan vjerno je dočarala Ritu, ženu koja vodi naizgled savršen život, a toliko je emocionalno zatvorena da nije u stanju istinski voljeti ni kućne ljubimce. Ipak, slama se samo pred sestrom kada priznaje da još mužu nije rekla da njihov divan i uspješan sin ''igra za drugi tim!"

Pljesak je spontano potekao i nakon scene s Lukom Knezom i Ivom Prgić, koja je bila pravo osvježenje za zadarski teatar. Svaki član Drame plus predao se projektu, što je rezultiralo onom kemijom koju ljubitelji kazališta znaju osjetiti od prvog čina. 

Bila je ovo zahtjevna i skupa predstava, nije nedostajalo tehnički primamljivih rješenja poput pare, kiše, pokretanja scenografije, a kostimi su pomno odabrani, kao i paleta u kojoj dominiraju ružičasta, pastelno plava i tamnozelena. I glazba je tu da nas s bakom ''vrati kroz vrijeme',' uz Dragu Diklića i Ivu Robića!

Svaki detalj pomno je promišljen i ima svoje opravdanje, a pred publiku postavlja milijun pitanja.

Svatko se jednom našao u nekoj od situacija u drami Ivora Martinića. Bilo da se radi o neprihvaćanju različitosti, osjećaju bezvrijednosti, usamljenosti, nerazumijevanju najbližih, u vrtlogu generacijskih sukoba...

Od svoje praizvedbe u zagrebačkom ZKM-u ovaj dramski tekst osvojio je dvadesetak nagrada.

Mi smo sigurni da je ekipa Drame plus zaslužila ako ne nagradu, a onda da ih pogleda što više ljudi željnih dobrog teatra!