U ponedjeljak, 15. listopada u 18 sati u Gradskoj knjižnici Zadar Saljska "Tovareća mužika" predstavlja svjetsku nematerijalnu kulturnu baštinu pod zaštitom UNESCO-a.

Kako je nastala "Tovareća mužika"?

Kako mjesto Sali ima stoljetnu ribarsku tradiciju, svaka je kuća u prošlosti imala rog, koji je služio za davanje signala pri lovu na plavu ribu.

Međutim, mlađi naraštaj dosjetio se još jednog načina na koji se može upotrijebiti ovaj predmet: kao glazbeni instrument. Sve je počelo kao šala na račun onih koji se vjenčaju u poznim godinama. Godine 1960. jedna se stara cura udala za udovca u Zaglav. Vjenčanje su namjeravali održati potajno, ali je mladost doznala i organizirala šalu. Išli su za svatovima pušući u rogove, udarajući u metalne dijelove alatki i u željezne pegle.

Da bi ih se riješili, ženik i udavača su ih počastili pićem, a šaljivđije su po povratku u selo odlučili ponovno upriličiti takve "koncerte" sebi za gušt. Tako je nastala Tovareća mužika, koja danas djeluje kao udruga i svojim nastupom veliča mnoga događanja po Zadarskoj županiji, a i diljem Hrvatske.

Sama Mužika s vremenom je oblikovala svoj nastup, ali i odredila naka pravila. Svirači su u jednom dijelu nastupa odjeveni u tradicionalnu ribarsku nošnju sa mornarskim kapama na glavi (zvanim raškete), a u drugom u svečanije odore. Ono što je najupečatljivije kod Tovareće mužike zacijelo je ritmičnost melodije, koja nije komplicirana, no svojom ritamskom podlogom (izvođenom na raznim vrstama bubnjeva te starinskim željeznim peglama ispunjenim kamenčićima) ostavlja dubok dojam na slušateljstvo.

Poseban doživljaj je Budnica, koju Mužika izvodi u nedjelju ujutro za vrijeme Saljskih užanci, a koja odjekuje uspavanim selom te budi i najtvrdokornije spavače.

Tovareća mužika za vrijeme Saljskih užanci u nekoliko nastupa obiđe čitavo selo, a zaustavlja se na nekoliko mjesta i izvodi svoj program. Mužiku vodi kapelnik koji upravlja sviračima, održava red i započinje figure koje Mužika izvodi dok svira. U nedjelju nakon Trka tovara, Mužika svirajući ulazi u more u saljskom portu, a svirači uporno pušu u rogove dok im se voda penje do grla, čime završavaju svoj nastup na Saljskim užancama.