Redatelj Luka Klapan započeo je svoje kružno putovanje s dokumentanim filmom Bruški martirij, o stradanju nedužnih civila u jeku Domovinskoga rata, nakon premijere u Zadru 21. prosinca 2018., u subotu 19. siječnja 2019. došavši u Brušku predstavio je film Bruščanima i svekolikim prijateljima Bruške.

Autor je film predstavio u prepunoj dvorani nekadašnje osmogodišnje, a danas četverogodišnje područne škole u središtu Bruške koje Bruščani rado zovu Dom. U školi koju su godinama pohađali mladi Bruščani skupa s onima iz okolnih mjesta upijajući znanja, razvijajući vještine, jačajući sposobnosti koje će im biti poticaj da grade sebe i svoj um i razum za dobrobit općeljudskih i civilzacijskih vrijednosti.

U selu gdje su stoljećima naraštaji radišnih ljudi stvarali  sigurno izvorište i sidrište i tako osmislili smisao postojanja i življenja. Mjesto gdje se oni stariji prije tridesetak godina prisjećaju male oaze koja je pružala mladima mogućnost naobrazbe, starijima siguran posao u tvornici dječje odjeće, doma zdravlja s uslugama za sve kao i crkvice sa župnim dvorom posvećene Sv. Nikoli Putniku te mjesne prodavaonice i seoske gostionice, a oni stariji još i velikih mlinova te milicijske postaje.

Bruška i Bruščani dočekali su svoj film u osvit sjećanja na erveničke i medviđske žrtve s otvorenim srcem prepunim nostalgičnih sjećanja i brižno čuvanih uspomena koje ih vežu za njihova ognjišta te drage im sumještane i pretke. Na predstavljanju filma okupilo se osamdesetak osoba različitih uzrasta i obrazovne strukture, različitih prosudbi i kritičkih stavova. 

Prije samog predstavljanja Bruškog martirija nazočni su dostojanstveno i u tišini svojih misli minutom šutnje odali počast svim žrtvama palim za slobodu i neovisnost domovine Hrvatske.

Zbilju nekadašnje gotovo idilčne bruške oaze znalačkim je okom umjetnika uočio redatelj Klapan da bi je prenio u novom sadašnjem izdanju na naslovnicu dokumentarnoga filma, ali priču oaze koja je već godinama okljaštrena, spaljena, nagrđena visokim zidovima bez krova zdanja nekadašnje tvornice, prodavaonice i gostionice koje zjape i prizivaju, vape i mole da se dovedu u civilzacijsko stanje. Martirij je prenesen sa žrtava na objekte, živo je postalo  neživo u punom značenju riječi...

Tijekom snimanja udarnih kadrova filma redatelj je vješto umjetničkim filmskim sredstvima  apostrofirao ono zlokobno Zašto? koje se poput aveti nadvilo te mračne prosinačke večeri nad žrtve i snažno pritišćući zbilju koju si postavljaju u svom iskazu dvije, iako rafalima posječene pukim slučajem preživjele žrtve toga tragičnoga događaja, petnaestogodišnja djevojčica Jasna i tridesetogodišnji mladić Ante, da bi to isto Zašto? odjekivalo okružjem i prenosilo se na ostale svjedoke događaja te svakodnevno punih dvadeset sedam godina odjekivalo, ponavljalo se  i ostalo nedorečeno. Zašto? koje budi sumnju, stvara tjeskobu, pobuđuje rezignaciju, ali i jača poput kamena brušnjaka i hrasta medunca. A posebice jača i budi kad svjedoci u svoj boli i patnji preživjeloga stradanja svjedoče o nasilničkoj pogibelji majke i sina u zagrljaju.

Nadasve upečatljivu poruku redatelj u filmu šalje i kadrovima u kojima odjekuju kišne kapi simbolično se stavljajući u ulogu onoga koji proliva teške suze oplakujući martirij, oplakujući ljudske žrtve i objekte koji su doživjeli zlokobnu sudbinu.

Vrijedno je napomenuti da redatelj snimanjem Bruškog martirija nastavlja ciklus dokumentarnih filmova o stradanju nedužnih ljudi u jeku obrambenoga Domovinskoga rata koji je započeo dokumentarnim filmovima Pridraga: ratna sjećanja, 2015. i Glas Medviđe, 2017.

Nakon Bruške redatelj Luka Klapan nastavlja svoj put predstavljanja Bruškog martirija prema Dubrovniku, Karlovcu, Vinkovcima i tako nizom dalje...  Zaželimo mu ugodno putovanje i toplo domaćinstvo u što ne sumnjamo, obzirom na visoku umjetničku vrijednost ovoga dokumentarca, da će se dogoditi.