U četvrtak, 7. veljače s početkom u 20 sati u Kazalištu lutaka Zadar na Večernjoj sceni pogledajte jedan sasvim neobičan plesni performans.

Tendencija jednog dijela našeg društva koje smatra da se pod krinkom borbe protiv nasilja nad ženama podmeće borba protiv tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, vuče korijenje doista iz srednjeg vijeka. Zapis Pjesma protiv žena koji datira iz 16. stoljeća (a čiji je predložak nastao mnogo ranije) poslužio je za multimedijalno scensko djelo u kojem se isprepliću glazbene, tekstualne i plesne forme kroz aktivistički stav koji tematizira konflikt stoljetnog poimanja muško - ženskog principa življenja na ovim prostorima.

Pjesma protiv žena jedinstvena je jer je sačuvana samo u Tkonskom zborniku i originalni je sastavak u osmeračkim distisima pisan ikavskom čakavštinom. Tkonski zbornik pronađenom u samostanu Čokovac na otoku Pašmanu pored Zadra, pisan je kurzivnom glagoljicom što je i inspiracija za plesnu formu ovog scenskog djela. Naime, smatra se da je glagoljica, koja je dubinski povezana sa ideološkim znakovima srednjovjekovne književnosti, nastala po modelu zbroja aureola s ikona: kružnih, kvadratnih, trokutnih i monogramskih.

Prožimanjem likovnosti, figurativne i geometrijski apstraktne, sa glagoljskim pismom, a oslikavanje svega navedenog kroz pokret jednim dijelom baziran na Labanovoj metodi suvremenog plesa koja koristi kvadrat i krug kao polazište za organizirano i osmišljeno kretanje, dobije se plesna forma kojom se završava i zaokružuje putovanje kroz vrijeme i prostor. Ispisivanjem teksta glagoljskim pismenima pomoću novog medija: plesa, tj. kroz tijelo, pokret, gestu, stvaraju se sekvence koje zaprimaju novu dimenziju. Predstava je strukturirana od stihova ispisanih tijelima, a svaki plesač je ujedno i koreograf koji stvara vlastitu plesnu minijaturu kao dio koncepta plesne kompozicije.

Zadarski plesni ansambl je u nekoliko navrata producirao predstave koje povezuju suvremenu scensku umjetnost sa tradicijom hrvatskog područja (I. B. Mažuranić: Potjeh; Razgovor duše i tijela – prenje, Tri Marije hojehu (Tkonski zbornik), S. Škrinjarić: Plesna haljina Gdina. Ž. Maslačka), pa i konkretno zadarskog (P. Zoranić: Planine). Zadar ima bogatu kulturnu baštinu vezanu za glagoljašku književnost i crkvenu dramu. Ovaj tekst još je jedan u nizu projekata koji se oslanjaju na zapostavljenu srednjovjekovnu tradiciju zadarskog područja. Cilj jest osuvremenje scenskog prikaza publici nepoznatih i nedovoljno popularnih, a vrlo vrijednih nacionalnih umjetničkih djela u godini koja je proglašena godinom europske kulturne baštine.

Koncept, izbor glazbe, režija, koreografija: Sanja Petrovski
Asistent koreografa, fotografija i video: Matea Bilosnić
Koreografi plesnih minijatura i plesači:
Patricija Gospić, Natali Perić, Rubi Ivosić, Nataša Kustura, Marta Huber
Tekst iz Tkonskog zbornika čita Tamara Šoletić
Kostimograf: Marija Šarić Ban
Krojački radovi: Veranda Stipaničev
Oblikovanje svjetla, kamera: Igor Petrovski
Oblikovanje tona: Tomislav Kraljević Šome
Grafičko oblikovanje: Igor Gluić
Snimatelj tona: Saša Miočić


Pokrovitelji: Ministarstvo kulture RH, Grad Zadar, Kultura Nova, Zadarska županija
Zahvala: Koncertni ured Zadar