Kultura

nihilizam na sceni

Zadar snova: Večeras nastupa Kunst teatar

Zadar snova: Večeras nastupa Kunst teatar

Treći dan festivala donosi drugu predstavu zagrebačkog Kunst Teatra. Ekipa koja je uzdrmala kazališnu scenu predstavom Katalonac, sažela je sve začine i ritmove i pretvorila ih u novu predstavu o kojoj se govori, sličnog temperamenta ali i novog društvenog grča - Flex.

Nihilizam u jednostavnom postojanju, milenijalcima je zamijenio besmisao gubljenja života u besperspektivnom i neinspirativnom zaposlenju.

9. 8. 2019. petak
Sv. Dominik 21.30h
Kunst Teatar i Punctum: Flex 

Tisuću devetsto četrdeset i treće godine uspostavljeno je sljedeće: 'Identitet je definiran bojama teme na zaslonu mobitela'. Identitet je danas kao virtualna valuta - možda ga imaš, ali to ne znaš ili znaš da ga imaš pa možeš s njim kupiti maramice na trafici u centru grada.

Redatelj: Ivan Planinić

Izvode: Domagoj Janković, Karlo Mrkša, Bernard Tomić, Pavle Vrkljan, Matija Čigir
Autori glazbe: Karlo Mrkša i Filip Triplat, Oblikovatelj svjetla: Alen Marin, trajanje 1:30h, ulaz 30kn

Flex je privatna agencija za zaštitu podataka i povremeno nekretnina, u vlasništvu istoimenog vlasnika. Nije to agencija koja definira tržište, niti agencija koja probija granice i uglavnom nije firma koja se zalaže za prava radnika. To je firma u kojoj se svatko sa svakim nadmeće, bez uzajamne solidarnosti i empatije, a posao dobivaju 'podobni, a ne sposobni'. Privatna firma za uzdržavanje ukućana i suučesnika u glavnoj aktivnosti ove firme, a to je rad. Rad čini čovjeka, ako čovjek čini rad. Rad, ili RAD je skraćenica za: Rezignirajuća Agencijska Dinamika. Za samom zaštitom podataka dolazi i do redefiniranja pojma i poimanja identiteta. 

Suptilni humor i oštra satira u situaciji testiranja za radno mjesto, materijalizaciji slogana da 'pare idu na pare', komičnim doskočicama ('tri stupa hrvatstva: dorski, jonski i korisnički') prisutni su tijekom cijele predstave. Gluma je utemeljena na improvizacijama i zajedništvu, isprekidanim monolozima, dijalozima, pa tako Janković glumi eksplozivnog šefa, koji je tatin sin i hipster bez odgovornosti, Tomić preko veze dolazi u 'Flex', a Čigir preko videozida daje sliku distanciranog šefa i tipičnog polumafijaša. 

Synth glazba u predstavi je poput one iz videoigre, a ova predstava sama jasno opisuje besmisao korporacija, daje promišljati o apsurdnosti besmislenih poslova, zbilji rada u kompanijama i službama za korisnike. Osjećaj da je svatko zamjenjiv za nekog još predanijeg ili još nesposobnijeg daje osjećaj tjeskobe i nesigurnosti, te prilagodljivosti i uniformnosti identiteta. U predstavi se propituje  sustav i autoritet, te stvarnost rada u današnjem svijetu.

'Flex' je nastao u koprodukciji Umjetničke organizacije Punctum i Kunst Teatra uz podršku Ministarstva kulture i Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba.
 

Reci što misliš!