Kultura

sakralna umjetnost

Iris Mihatov Miočić autorica je velike umjetničke slike bl. Alojzija Stepinca

Iris Mihatov Miočić autorica je velike umjetničke slike bl. Alojzija Stepinca

Kada se povežu dobra ideja i dobar realizator, nastane odličan rezultat. Potvrđuje to primjer suradnje fra Alojzija Duvnjaka, redovnika iz franjevačkog samostana sv. Mihovila u Zadru i Iris Mihatov Miočić, akademske slikarice iz Zadra.

Fra Alojzije je bio inicijator, a Iris realizator ideje da se naslika slika bl. Alojzija Stepinca kao dar novoizgrađenoj crkvi bl. Alojzija Stepinca na Bilom Brigu u Zadru. Ta je župa prva u Hrvatskoj posvećena Stepincu 1998. g. Želja Iris i fra Alojzija je da ljudi u tom budućem pastoralnom centru zastanu pred slikom hrvatskog mučenika i povjere njegovom zagovoru svoje potrebe. Već je puno uslišanih molitava i svjedoka uvjerenih u moć Stepinčevog zagovora. 

U stvaranju toga djela (70 cm x 100 cm) Miočić je morala zatomiti svoj umjetnički ego i vlastito nadahnuće te naslikati Stepinca prema zamisli fra Alojzija.

„Cijelo vrijeme dok sam radila sliku, molila sam se Stepincu da bude sa mnom, da mi pomogne, jer je fra Alojzije bio baš gorljiv da to bude kako je on zamislio da treba izgledati. Moja umjetnička predodžba kako nešto treba izgledati bila je stavljena u drugi plan. Potpuno sam se posvetila tome da ispunim što je fra Alojzije očekivao“ kaže Miočić.

Taj ju je proces podsjetio i na nastajanje slike Milosrdnog Isusa jer je tu sliku slikar Eugene Kaziemirowski morao naslikati po naputku sv. Faustine.

„I on je bio poslušan autoritetu i vjerojatno mu nije bilo lako to učiniti točno prema uputama sv. Faustine, da ugasi svoje unutarnje htijenje kako je on to htio da to izgleda. Poistovjetila sam se s njim u tom procesu jer je isto morao raditi po uputama kako mu je sv. Faustina rekla. Sv. Faustina je bila baš gorljiva, kao i fra Alojzije, da to ispadne kako je ona vidjela da mora biti. Sv. Faustina je htjela da piše kako joj je Isus rekao: 'Isuse, uzdam se u tebe'. I bl. Alojzije je govorio: 'Gospodine, u tebe se uzdam' i to sam napisala u dnu Stepinčeve slike. Osjetila sam da je to proces gdje se ja moram u umjetničkom procesu potpuno osloniti na Gospodina, zatomiti svoj ego i prepustiti se da to bude slika u kojoj će se Gospodin proslaviti“ ističe Miočić.  

(FOTO: Ines Grbić)

Na vrhu slike je lenta u kojoj su upisani važni datumi iz Stepinčevog života, a ostavila je još mjesto za upisati datum kad bude proglašen svetim. Bl. Alojzije desnom rukom drži bijeli križ. Poruka je da je euharistija nastala po križu, Kristovoj muci. Kamen na kojem stoji Stepinac simbol je apostolske Petrove Crkve na kojoj kardinal stoji čvrsto.

Ništa ga nije moglo poljuljati u vjernosti Katoličkoj Crkvi. „Jako mi je moćno koliko se Stepinac pouzdao u Boga, a doživio je lažna optuživanja i podmetanja svake vrste. U svemu tome, unatoč tolikog trpljenja, hrabro je branio Crkvu, u konačnici nas, narod. Snažna je Stepinčeva izjava: „Ja se nimalo ne brinem za mogućnost moga oslobođenja. Ja znam zašto trpim. Radi se o pravima Katoličke Crkve. Ja sam za nju spreman svaki čas umrijeti““ kaže Iris.

Stepenice na postolju na kojem Stepinac stoji u ruci s palmom, znakom mučeništva, znak su hoda u nebo. „Kad slikam nekog sveca, razmišljam o njemu, pročitam njegovu biografiju, što je ta osoba sve učinila i razmišljam o tom putu ka svetosti. Tako da te stepenice i taj čvrsti kameni temelj predstavljaju njega. Stepinčevo srce bilo je takvo da ga ništa nije moglo poljuljati, njegova vjernost Crkvi. Taj kameni temelj u obliku stepenica je simbol puta posvećenja, u nebo“ ističe Miočić. Zahvalna je fra Alojziju za njegovo nadahnuće i viziju koju je imao kako bi slika trebala izgledati.

„Da čovjek zatomi svoj ego, treba malo vremena, treba proći malo procesa. Cijelo vrijeme slikanja imala sam sličicu bl. Alojzija s tekstom molitve koju mi je fra Alojzije dao i držala sam je na stolu dok sam slikala Stepinca. Svaki put sam se pomolila da ide u smjeru kako treba ići. Nakon te upečatljive slike bl. Alojzija, u njemu imam još jednog sveca kojemu sam postala privržena, kojem se trebamo više moliti i tražiti zagovor. Moj molitveni život putem te slike postao je još potpuniji“ kaže Miočić.

Fra Alojzije je nadahnuće za sliku Stepinca dobio na ovogodišnje Stepinčevo. I iz služenja vojske u Slavonskom Brodu izašao je 10. veljače 1960. g., na dan kardinalove smrti. „Stepinac je simbol nepokolebljivosti i čvrstog otpora zlim ponudama koje su bile protiv dostojanstva ljudi bez obzira na narodnost, vjeru. Ništa ga nije moglo poljuljati u vjernosti idealima i Kristu, znajući da ćemo jednom svi doći pred Boga sa svojim djelima. Bio je potpuno vjeran Crkvi, što simbolizira kamen na kojem stoji naš mučenik. Njegova strpljivost i staloženo podnošenje patnje svima može biti uzor. Njegovo pouzdanje u Gospodina svakome je primjer“ kaže fra Alojzije. Taj marljivi franjevac iz samostana sv. Mihovila izradio je i malene sličice, preslik originalne velike slike Stepinca autorice Miočić, kako bi taj prizor Stepinca bio šire dostupan ljudima kao poticaj na molitvu i dragi podsjetnik u želji za nasljedovanjem Stepinčevih kreposti i hrabrosti.

Iris je i kao dijete bila povezana s religioznim slikarstvom. Za vrijeme rata, u podrumu u kući često je crtala lik Isusa. „Taj nagon za sakralnim slikarstvom bio je u meni od malih nogu. Često bih preslikavala te motive, to mi je bilo pri srcu. U mom srcu je najveća čežnja i želja da se bavim religioznim slikarstvom. Sjećam se da sam kao dijete razmišljala kako je super tim slikarima, da se nisu morali misliti koje će teme raditi, nego su imali Sveto Pismo kao izvor, inspiraciju za slikanje“ kaže Miočić. No, prije nego je počela intenzivnije živjeti vjeru, kad je slikala sakralne motive, nije to „radila u punini srca“. Nije je zanimala pozadina života sveca kojeg je slikala niti je ulazila u dubinu njegovog života. 

Sada je slikanje vjerskih motiva ujedno i jedan od njenih izraza u življenju duhovnosti. Nutarnje proživljava ta djela a proces slikanja sveca za nju je poput duhovne obnove. „Prvo proučim život sveca kojeg slikam, njegovu biografiju, postoji i literatura, pa je lakše ući u to kad se ima toliko informacija. Uvijek prije slikanja djela vjerske tematike prethodi molitva. Ne prepustim se procesu slikanja kao da je to nešto svakidašnje, nego shvaćam te narudžbe kao Božji blagoslov i milost da se mogu s time baviti. Zahvalna sam Bogu da me doveo do toga da talent koji mi je Bog dao, od kojega sve potječe, da mu mogu malo sebe dati kroz to“ kaže Miočić. 

Uz prizore Isusa i Gospe, veliku sliku Milosrdnog Isusa, naslikala je i svete Majku Tereziju, Padre Pija, Judu Tadeja, Ivana Pavla II., don Ivana Bosca, Malu Tereziju od Djeteta Isusa, arkanđela Mihaela, proroka Iliju. Radi po narudžbi i kako joj dođe u srcu. Voditeljica je molitvene zajednice Ruah Adonai - Dah Božji na zadarskoj Puntamici. Osobito se divi starozavjetnim svecima. „Bez obzira u kojem god se okruženju nalazili, znali su da je Bog jedini pravi Bog i za to su se borili cijeli život. Svaki naš dan mora biti borba za toga jedinog, pravog Boga“ kaže Miočić. 

Sveto Pismo čita kao Riječ Božju, ali joj biva i nadahnuće za stvaralaštvo. „Ne samo da vizualiziram Bibliju zato što sam slikarica, nego doživljavam Božju riječ kao živu riječ kojom se Bog nama obraća i danas. Nije to za neka druga vremena, nego je to zauvijek. Milost je da dok čitaš Sveto Pismo, da zastaneš nad nekim rečenicama, da te Bog dotakne, nadahne, pokrene. Živa Božja riječ nama i danas progovara“ kaže Miočić. 

Živi u župi Bezgrešnog začeća BDM u Zadru gdje je i primila sve sakramente kao „duhovnu hranu za cijeli život. Možda ljudi toga nisu dovoljno svjesni. Ni ja nisam bila svjesna što zapravo primaš preko sakramenata. To je ostavština Isusa Krista, on je to nama dao. Crkva je veliko duhovno blago kojega možda i nismo dovoljno svjesni, što primamo kroz euharistiju, sakrament pomirenja, ispovijed. Važno je osvijestiti da sve što pojedinac čini, čini na izgradnju toga Tijela. Trudim se živjeti slavljenje Boga, molitvu i zahvalu za sve što nam Gospodin u životu daje“ poručuje Miočić. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Slika najviše u tehnikama akvarel i akril na platnu.

Želja joj je da se u Hrvatskoj još više razvija likovno stvaralaštvo sakralne tematike osobito mladih katolika.

 


Reci što misliš!