U svakom slučaju, rastuća vojska samaca mijenja ekonomsku i društvenu sliku svijeta, a političari moraju računati na njihov liberalniji svjetonazor

Što se događa s brakom? - pitaju Amerikanci, zatečeni najnovijim podatkom Zavoda za statistiku rada koji kaže da je u njih po prvi puta više samaca (50.2 posto), nego udanih i oženjenih.

U Europi ih je već 53 posto, a najbrže rastu u Kini, Indiji i Brazilu, zemljama s najbrže rastućim ekonomijama na svijetu. Nazivaju ih 'selfiejima' i 'generacijom Seinfeld', a njihov solo status svjetskom 'deklaracijom nezavisnosti'. U svakom slučaju, rastuća vojska samaca mijenja ekonomsku i društvenu sliku svijeta, a političari moraju računati na njihov liberalniji svjetonazor

Matija N. prevalio je tridesetu, ima stalan posao, pristojna primanja i stan, nema djevojku. Luka R. prešao je tridesetšestu, 'useljiv je' i ima posao, ali je samac. Mirta C. unajmila je stančić čim je dobila stalan posao, ali u njemu živi sama iako ima dugogodišnjeg dečka koji stanuje s mamom. Viđaju se vikendom, ne planiraju brak ni zajednički život. Sve je nekako na čekanju. Ili nije?

Dok se u ime obitelji vodila referendumska bitka oko definicije braka i prava istospolnih zajednica, Hrvatima je ispred nosa izmicala i izmiče činjenica da je sve manje mladih spremno za brak i osnivanje obitelji.

Neusporedivo je manje dečki i cura poput Matije, Luke i Mirte koji to mogu, a ne žele, mnogo više onih koji to žele, a ne mogu zbog domaće ekonomske katastrofe, ali bez obzira na razloge, u javnosti se malo govori o 700.000 samaca i samica, koliko se procjenjuje da ih živi u Hrvatskoj. Kažemo procjenjuje, jer u nas nema sustavnog praćenja takvog socioekonomskog trenda.

Ali samci u Hrvatskoj nisu usamljena pojava. Što se događa s brakom, pitaju se Amerikanci, zatečeni najnovijim podatkom Zavoda za statistiku rada koji kaže da je u njih samački život prvi put popularniji od bračnoga. Među odraslom populacijom danas ih je 50,2 posto neudatih i neoženjenih, nezaručenih i bez stalnih veza - golema vojska od 124,6 milijuna - za razliku od 37,4 posto koliko ih je bilo 1976. kada je Zavod počeo pratiti kretanja.

Postotak onih koji se nikada nisu ženili i udavali narastao je sa 22,1 od prije četiri desetljeća na 30,4 posto, dok je rastavljenih, razdvojenih, udovica i udovaca 19,8, za razliku od 15,3 posto koliko ih je bilo 1976. Ekonomist Edward Yardeni simbolično ih naziva 'selfiejima', a njihov stalni rast smatra više nego vrijedan pozornosti zbog posljedica na ekonomiju, politiku i društvo.

Zašto se ljudi ne žene, ne udaju, ne žive zajedno i ne traže partnere? Neki tvrde da je to zbog suviše visokih 'troškova ljubavi': na večerice, cvijeće, poklončiće i frizuru, ne računajući nove seksi krpice, Amerikancima ode godišnje 1.500 do 2.000 dolara, a prosječna cijena svadbe je 18.000?

Čemu trošiti toliki novac i vrijeme, kada nekoga možete upoznati i osvojiti običnim klikom putem interneta? Čemu se upuštati u bračne obveze i djecu, kada te država kažnjava visokim porezima, a visokim PDV-om na dječje potrepštine poručuje da joj nije stalo do djece?

No mnogo je više onih koji poplavu samaca vide kao svojevrsnu svjetsku 'deklaraciju nezavisnosti', u čemu Amerikanci samo dostižu Europu. 'Po pitanju braka i mi postajemo sve više Europljani', komentira časopis Forbes, jer na Starom Kontinentu bračni parovi i parovi u izvanbračnim zajednicama čine tek 47 posto domaćinstava, za razliku od 50,9 posto koliko ih je bilo 2001.

U Parizu je više od polovine, a u Stockholmu 60 posto samačkih kućanstava. Italija ima devet milijuna samaca iako, poput Hrvatske, slovi za tradicionalnu katoličku zemlju u kojoj bi obitelj trebala biti svetinja. Iako se Amerikanci ponose idejom o samostalnosti i kulturom individualizma, samačkih kućanstava ima više u Njemačkoj i Velikoj Britaniji, čak i u tradicionalnom Japanu. Je li slučajno da tri nacije s najbrže rastućim ekonomijama - Kina, Indija, Brazil - imaju najbrži rast samaca na svijetu?