Lifestyle

Oslikavanje i bušenje kože u službi umjetnosti

Tattoo majstori: Većina Zadrana nije originalna u odabiru tetovaže

Tattoo majstori: Većina Zadrana nije originalna u odabiru tetovaže

Tetoviranje je trajno unošenje tinte različitih boja u kožu uz pomoć posebno izrađenih igli. Tetoviraju se uglavnom ljudi i to iz estetskih, ritualnih, običajnih, zdravstvenih te društvenih razloga.

Povijest tetoviranja

Tetoviranje ne potječe samo s jednog određenog područja, već je u povijesti bilo poznato kod različitih civilizacija. U novije vrijeme, tetoviranje ne poznaje granice i ljudi se tetoviraju u svim dijelovim svijeta. Bilo da želite napraviti prvu tetovažu jer to čine vaši prijatelji, bilo da idete na odmor i želite uspomenu na njega ili nešto drugo, vaš je cilj isti: dobiti savršenu tetovažu! Kako biste to postigli, sve što trebate jest spojiti savršenu sliku sa savršenim tatto majstorom, no nemojte se zavaravati - to nije toliko jednostavno koliko se čini.

Pronalazak savršenog tattoo majstora mnogo je važnije od odabira 'savršene' tetovaže.

Ukratko o boli i novcu

Da, tetovaže bole! Čak i najsnažnijim ljudima s nevjerojatnom tolerancijom na bol, osjećaj može biti izrazito neugodan. No, zbog svih drugih važnijih faktora koji ulaze u proces tetoviranja (sigurnost, kvaliteta, trajnost, strpljenje, predanost,...), bol je zaista relativno nevažan faktor. Što se tiče novca, istina je da tetovaže mogu stajati dosta novca, no, nemojte na to gledati kao na jednokratni impulzivni trošak, već gledajte na to kao na doživotno ulaganje u sebe.

Naravno, nikoga ne treba pljačkati niti ga iskoristiti kada je u pitanju cijena tetovaže, i zato ponovno naglašavamo da je korisno raspitati se unaprijed i o cijeni kod različitih tattoo majstora, pa čak i o cijenama van zemlje. Tako ćete dobiti najrealniju sliku 'stanja stvari'. Postoji stara poslovica u tattoo zajednici koja će vam ukratko reći sve: 'Dobre tetovaže nisu jeftine, a jeftine tetovaže nisu dobre!'

Piercing

Iznenađujuća je činjenica da je piercing zapravo prastari oblik izražavanja kojeg su mnoge kulture prakticirale tisuaćama godina. Vjerojatno je najčešći piercing kroz povijest piercing ušne resice. Piercing nosa je postao popularan tek u '60-ima, za vrijeme Hippyja. Interes za piercingom bilo koje vrste naglo je porastao '80-ih i '90-ih. I tako je pierce, nekada davno kao znak moći i bogatstva, danas postao svjetski modni trend koji više ne bira ni religiju, ni godine, ni kulturu.

Može li se u Zadru obaviti kvalitetno tetoviranje i piercing? Posjetili smo mlade umjetnike i umjetnice tattoo i piercing studija 'Tiamat', u ulici Nikole Matafara na Poluotoku, te smo s njima porazgovarali o tome što rade, kako su se za to odlučili, što je za njih tetovaža/piercing te o njihovoj svakodnevnici u studiju koji je ujedno postao i njihov način života.

Djelatnici studija su: Dolores Zbašnik - pierce majstorica/tattoo 'učenica', Martina Jelić - voditeljica studija/tattoo 'učenica', Filip Letinić - tattoo majstor i Mario Manai a.c.a. Smrad - tattoo majstor. Hrvoje Dijan - vlasnik studija.

eZd: Za što si se opredjelila unutar studija, za tetoviranje ili piercanje? Kada si počela raditi?

Dolores: Bavim se uglavnom piercingom. Počela sam u Rijeci prije 2 godine. Prvo sam radila u studiju, ali nakon što sam probala raditi i kod kuće, shvatila sam da mi je to puno bolje tj. da mi više odgovara i da sam puno opuštenija. Iz početka sam radila i učila na ljudima koje poznajem pa mi je zato bilo puno lakše, nego u studiju s nepoznatima. Nakon toga sam dobila poziv da dođem u Zadar živjeti i raditi... i prihvatila sam.

eZd: Kako to da si se odlučila baviti piercanjem?

Dolores: Oduvijek mi je to bilo zanimljivo. Za mene je to poput umjetnosti; kao što je za nekog crtanje na platnu umjetnost, za mene je umjetnost ukrašavanje ljudi pierce nakitom. Sviđa mi se biti i raditi u studiju. Nije mi do samog 'imena' niti da se time namećem, već mi je do toga da uživam u onome što radim i u vremenu koje provodim s ljudima u studiju. Osim što piercam, Martina i ja se učimo tetovirati u čemu nam dosta pomažu naši kolege, Filip i Mario.

eZd: Kakav je osjećaj piercati?

Dolores: Jednostavno mi se to sviđa, volim taj posao, volim sve ono što on nosi sa sobom, pa tako i one ljudima možda neugodnije dijelove. Nema nikakv osjećaj gadljivosti spram toga, to je za mene poput rituala, suradnje s osobom na kojoj radim. Ukoliko je potrebno, smirim ju/ga, popričam s njom/njim, i to je to... Uvjerim ih da to nije uopće toliko strašno koliko možda izgleda.

eZd: Koliko imate pierceva?

Dolores: Trenutno ih imam 7. Većinom sam se radije sama piercala zato jer znam što i kako treba, sigurnija sam nekako u sebe i svoj rad nego u drugoga (tako je valjda to kada si i sam u piercanju i kada poznaješ domenu). Naučila sam samu sebe piercat i zato to preferiram.

Martina: Ja imam 3 pierca. Za sada ne planiram više.

eZd: Imate li kakvih neugodnih iskustava s ljudima?

Dolores: Da, dosta imam neugodnih iskustava do sada, no problem u cijelom tom procesu nismo mi i naš rad, već ljudi i njihov nemar oko pierca. Ljudi imaju valjda određenu sliku u svojim glavama da su u trenutku završetka samog piercanja sva briga i problemi gotovi. No naravno da nije tako. Tek tada počinje onaj još važniji dio od samog piercanja, a to je higijena i briga da taj pierce na pravilan način zacijeli i postigne zapravo ono što je od samog početka i bio cilj.

Mi ljude uvijek upozorimo i damo im upute, i prije i nakon piercanja. Ali, iz iskustva vidimo da oni to suviše olako shvaćaju i ne pridaju tome onoliku važnost koliku bi trebali. I tu mi jednostavno nismo krivi. Nezainteresirani su. Na nama je da upozorimo, savjetujemo,..., ali na ljudima je da se dalje nastave brinuti o svome tijelu, da održavaju higijenu i na kraju krajeva, sami pierce.

I koliko god da je ljudima čudno, svako tijelo je različito i različito 'prihvaća' odnosno reagira na pierce. Tako da, u svakom slučaju, ukoliko dođe do kakvih promjena nakon piercanja (ako npr. tijelo krene 'odbijati' i izbacivati pierce), treba reagirati jer to je ipak strano tijelo u vašem vlastitom tijelu i treba biti oprezan. Mi smo uvijek tu ako netko treba kakav savjet ili pitanje.

Martina: Nažalost, ljudi to jako loše održavaju i onda dolaze, kako smo rekli, sa svakakvim problemima koje se isto tako jako lako može izbjeći. Mi ne dopuštamo da nas krive, nego im ponovno ponovimo, kao i kada smo im objasnili nakon piercanja što su krivo napravili i da su zapravo oni negdje pogriješili.

Mi imamo naš nakit, nakit koji je provjeren, koji se sterilizira, igle su naravno jednokratne. Držimo do higijene koja je zapravo temelj našeg rada i zato znamo da su problemi s kojima nam ljudi dolaze njihova krivica a ne naša. Kao kod piercinga, tako je i kod tetovaže.

eZd: Dolaze li ljudi s već unaprijed određenom idejom o piercu koji žele ili ima i onih koje savjetujete, odnosno koji prvo zatraže vaše mišljenje?

Martina: Ljudi uglavnom dođu s idejom pierca, što žele probušiti, tu mi nemamo previše utjecaja. Neke je više strah, neke manje. Ali mi s njima sjednemo, popričamo, ne želimo da se ljudi kod nas osjećaju kao 'na traci', već da zaista budu sigurni u to što žele i žele li uopće.

Mi im objasnimo da ako nešto želie, da se ne trebaju bojati i kako to nije ništa prebolno, i kako i sama ta bol jako kratko traje a nakon piercanja, zadovoljstvo koje osjetiš kada vidiš taj pierce na sebi, jednostavno je neobjašnjiva i vrijedna svake sekunde straha koji na početku osjetiš.

eZd: Koje je po vama najbolnije mjesto za pierce?

Dolores: Hrskavica na uhu.

Martina: Jezik.

eZd: Jeste li imali kakvih neobičnih zahtjeva? Jeste li odbili napraviti koji pierce?

Dolores: Zna se dogoditi s vremena na vrijeme. Ali ja, osobno, odbijam piercat intimne dijelove. Tko voli nek izvoli, ali ja to jednostavno ne radim.

Martina: Veći je tu problem što nam sve više dolaze maloljetnici/ce koji se žele i piercat i tetovirati. Pošto svaki tatto i pierce studio ima svoje pravilnike i etičke norme, tako imamo i mi. Kod nas ukoliko ste stariji od 16, a mlađi od 18 godina, možete biti usluženi, ali samo ako ste u pratnji jednog roditelja/skrbnika. Također, vi i vaš pratilac morate predočiti i dokumente sa slikama. Ukoliko se to ne odvije na taj način, mi u tom slučaju moramo odbiti uslugu kod maloljetnika/ca.

eZd: Znači, osim što se Dolores bavi piercanjem, obje se pomalo 'učite' tetoviranju. Odabirete li vi same tetovaže ili vam ljudi dolaze s gotovim idejama? Ili je možda riječ o kombinaciji vaše ideje i ideje klijenta/klijentice?

Martina i Dolores: Najviše volimo kada ljudi već imaju ideju o tome što bi htjeli i kako bi to htjeli tetovirati (barem otprilike). Jer, mi ne poznamo naše klijente i ne možemo im 'čitati misli' niti znati točno što žele, dok je s prijateljima drugačije, kod njih otprilike i znamo što žele.

Martina: Ali opet, kada nam dođu ljudi bez ideje, nastojimo ih kroz priču savjetovati tako da barem zajedno dođemo do nekog rješenja. Npr., najčešće im kažemo daprilikom odabira tetovaže, u obzir uzmu: posao/hobi/sport kojim se bave ili su bavili tijekom života pa ih je to na neki način obilježilo, ostalo im u sijećanju i žele to imati kao uspomenu. Dobro bi bilo da je to nešto u čemu uživaju ili su uživali jer tada im nikada neće biti žao, niti će imati grižnju savjesti oko toga jesu li dobro odlučii ili ne. Bilo da je riječ o određenom periodu u životu, osobi, stvari koja je ljudima od velikog pozitivnog značenja, tetovaža će tada uvijek imati simbol pozitivnog, poput lijepe i ugodne trajne uspomene.

Također, u tu kategoriju ulaze i imena djece, roditelja, nešto što se neće promijeniti bez obzira na sve. Za razliku od toga, kod imena djevojke/dečka, pa čak i muža/žene, uvijek nastojimo osobu savjetovati prije konačne odluke, da dobro razmisli o tome jer nikada ne znaš što se može dogoditi u skoroj budućnosti, a čemu riskirati da kasnije patiš ili imaš 'ožiljak' zbog nepromišljenosti...  To govorimo iz iskustva jer više nam ljudi dolazi nečije ime izbrisati/prekrit nego istetovirati.

U studio Tiamat uvijek se možete doći raspitati oko informacija koje vas zanimaju ukoliko razmišljate o piercingu ili tetovaži. Svakako bi bilo dobro i poželjno da, ukoliko razmišljate o tetovaži ili piercingu, doći se unaprijed raspitati i popričati s ovim mladim ljudima koji će vas uputiti u sve što vas zanima i što biste trebali znati prije konačne odluke 

Dolores: Mi inzistiramo na komunikaciji s našim klijentima, u smislu da ih savjetujemo, svaku vidljivu nesigurnost ili uklonimo ili ih jednostavno uvjerimo da to nije za njih, da pričekaju, još neko vrijeme razmisle o svemu. Tako je i s tetovažama i piercinzima. Želimo da ljudi odu zadovoljni te da nam se opet vrate zato jer nam vjeruju i jer smo ostavili dojam ozbiljnih, odgovornih i kvalitetnih umjetnika, a ne prevaranata, koji ljudima samo žele uzeti novac i iskoristit njihovo povjerenje.

eZd: Što za vas znači tetovaža?

Dolores: Meni je to poput dnevnika u koji bilježim svoje uspomene, događaje, misli... Stvaram 'svoju' priču na neki način.

Martina: Ja imam plan što želim napraviti, tj. određenu tematiku. Sve što istetoviram, dio je mene, moje osobnosti, odraz mog karaktera i načina na koji vidim sebe i svijet oko sebe. Sreća je što imamo nekog kao što su Filip i Mario koji nas dobro poznaju i kojima možemo vjerovati kada je riječ o tetoviranju nas samih. Tako da si možemo međusobno oslikati i prenijeti ono što zaista osjećamo.

 eZd: Kakav je posao tattoo majstora?

Martina i Dolores: Može se dobro živjeti, samo se treba dobro organizirati, biti pametan, imati prioritete i ostati hladne glave. Treba zadržati profesionalnost i ozbiljnost kao i u svakom drugom poslu.

Danas postoji veliki broj tattoo studija i odlika onih 'dobrih/boljih' je da uz, naravno, kvalitetan rad i sigurnu i dobru opremu, djelatnici imaju kvalifikacije dobrog majstora (talent, maštu, originalnost, osobnost), a ne da su amateri koji indirektno omalovažavaju i vrijeđaju trud i rad istinskih umjetnika i majstora ovog posla. Ljeto je uvijek 'prometnije' nego zima, ali zapravo, uvijek nas zna iznenadit navala i zimi. Dnevno se zimi napravi barem jedna tetovaža, po majstoru, a ljeti i do 8, 9... Tako je i s piercingom.

Martina: Super nam je u studiju. Zaista rijetko tko ima priliku raditi uistinu ono što voli. Mi smo svi ovdje zaljubljenici u svoj posao, umjetnici smo svaki na svoj način, 'našli smo se' i rezultati se vide u našim radovima, u pohvalama od strane naših klijenata, i naravno u posjećenosti studija.

Osim s djevojkama, porazgovarali smo i s Filipom Letinićem, jednim od tattoo majstora. Mario Manai je bio zauzet s tetoviranjem pa ga nismo htjeli ometat u poslu.

eZd: Koliko radiš u studiju 'Tiamat'?

Filip: Ovdje radim od samog početka/otvaranja studija, dakle sredine travnja 2010. Inače se tetoviranjem bavim već 3 godine. Počeo raditi kod kuće, prije nego sam se odlučio za studio.

eZd: Kada si napravio prvu tetovažu?

Filip: Prvu sam tetovažu napravio s 18 godina, kada sam dobro razmislio što želim i zašto to želim.

eZd: Kako to da si se odlučio za ovaj posao?

Filip: Oduvijek sam se htio baviti tetoviranjem. Crtam i skiciram od kada znam za sebe, uvijek sam se vidio u toj umjetnosti, otkad sam počeo držati olovku u ruci. To jednostavno ili imaš u sebi ili ne... Onda sam upoznao sam Maria i pitao ga da me nauči tetovirati. Pokazao sam mu skice i crteže, počeli smo vježbati kod mene doma, nakon nekog vremena sam došao u studio i tako je sve počelo.

eZd: Zašto studio nosi naziv Tiamat?

Filip: Riječ potječe iz sumerske mitologije ukojoj označava iskonsku božicu morskih voda, ženu boga Apsu-a (boga slatkih voda). Tiamat i Apsu su, prema legendi, ispunili prvobitni kozmički prostor prvim vodama iz čega je nastalo sve ostalo; odnosno, predstavljaju stvaratelje svih stvari, početka svijeta. Simbolično tome, kako je ovaj studio ujedno i prvi kojeg je vlasnik, Hrvoje Dijan, otvorio, htio ga je na taj način i simbolično nazvati, stoga je odabrano ime 'početak' ili 'Tiamat'.

eZd: Koliko ti je trebalo da naučiš tetovirati?

Filip: Ovo je posao koji se uči i usavršava cijeli život, ali što se tiče konkretno tehnike, uz puno truda i vježbe, u pola godine se može naučiti osnove tetoviranja. Osobno sam počeo s vrlo jednostavnim stvarima, kod kojih ne možeš pogriješit, a i ako slučajno i pogriješiš, daju se ispraviti. Prvo sam vježbao na prijatelju jednostavnije motive, razvijao sam tehniku, maštu, ideje i s vremenom se  automatski počeo usavršavati, kao što se događa i u svakom drugom poslu.

Na početku mi je najteže bilo tetovirati nekoga bez prisutstva Maria uza sebe. Jednostavno sam se  osjećao sigurnijim kada je netko iskusniji bio pored mene i tko ti može uvijek pomoći ako je potrebno. Ali, kao što sam rekao, to je nešto što ti dođe samo od sebe i ja sam već u sljedećem trenutku napravio svoju prvu samostalnu tetovažu, prošlo je odlično, i tako sam nastavio dalje.

eZd: Jesi li ikada sam sebe tetovirao?

Filip: Napravio sam jednu tetovažu na sebi, ispalo je odlično, ali moram vam priznati da je jako čudan osjećaj. Pauzirao sam svakih 5 minuta, konstantno se dogovarao 'sam sa sobom', provjeravao i gledao kako izgleda. Ali nisam još gotov. Imam ja još posla 'na sebi'.

eZd: Koliko trenutno imaš tetovaža?

Filip: Imam 4 tetovaže, ali sam se tetovirao 23 puta! To su jednostavno veliki komadi tetovaža koji se stvaraju u dijelovima i za sve to dovršiti treba vremena i strpljenja... Tako da, još uvijek su te tetovaže u procesu izrade.

eZd. Što ljudi najčešće tetoviraju?

Filip: Najčešće slova ili pisma (stilizirana, zastarjela, iz stranih jezika,...) i, što je pomalo tužno, odlučuju se za tetovaže koje na sebi ima već 100 ljudi! Tako da, moram priznati, većina Zadrana i nije baš originalno (naravno, svaka čast iznimkama). Turisti su puno zanimljiviji, imaju bolje i originalnije ideje, s njima smo do sada znali da napraviti stvarno originalne i kvalitetne poslove.

eZd: Dajete li im vi kakve savjete, pomažete li im smisliti nešto originalnije?

Filip: Naravno. Bez obzira na to dođu li ljudi s konkretnom ili djelomičnom idejom, uvijek nastojimo  napraviti nešto originalno tako da nam svaka tetovaža zapravo bude poput unikata, a ne kopija iz nekog časopisa ili s neke osobe. Uvijek savjetujemo ljude i zajedno s njima smišljamo ideju za tetovažu koja će biti samo njihova i ničija više. Mislimo da je, između ostalog, bit tetovaže i u tome, da održava osobnost pojedinca, njegovu posebnost i razlikovne karakteristike, a ne nečiju kopiju.

eZd: Što je za tebe tetovaža/tetoviranje?

Filip: Jednostavno rečeno, način života. Danas je, nažalost, malo takvih. Tetoviranje sve više prelazi u nekakvu 'modu' ili modni hit. Više se gleda na to tko ima kakvu tetovažu i iz tog razloga se odlučuje na to, a ne iz nekog osobnog razloga. Tako da, tetovaža danas ima sve manje vrijednosti određenoj osobi, i sve se češće tetovira iz krivih razloga. Ljudi se tetoviraju zato jer to netko drugi ima, pa onda se to želi iskopirati. Tužno, ali istinito.

eZd. Imate li kakvih neugodnih iskustava?

Filip: Jedina neugodna iskustva imamo s ljudima koji zaista ne znaju što žele istetovirati te troše i naše i njihovo vrijeme i novac, a na kraju od toga ništa ne bude. Takve jednostavno pošaljemo van iz studija. Na ulazu lijepo piše da tattoo ili pierce majstor smije odbiti uslugu ukoliko je potencijalni klijent nesiguran i neupućen u ono što želi u tolikoj količini da nam iziskuje jednostavno previše vremena i truda za ništa.

eZd: Koliko si (fizički) najdulje izdržao tetovirati?

Filip: Nije toliko problem vremenski duže tetovirati ako se radi o jednoj tetovaži, već je teže tetovirati više tetovaža u jednome danu. Zato jer kada si u jednom crtežu dulje vrijeme, potpunio se predaš toj jednoj tetovaži, opustiš se, eventualno odmoriš ruke s vremena na vrijeme jer mašinice su dosta teške, a i položaj tijela u kojem tetoviraš zna biti dosta neudoban. Ali kada se u jednome danu moraš, kako se kaže, 'prešaltavat' iz jedne priče u drugu, iz crtža u crtež (i još ako je zahtjevniji), to zna biti dosta psihički naporno. Ali, sve se to može, uz pauze i kratke i česte odmore.

Psihički je napor puno veći, fizički se s vremenom tijelo navikne. Ima svakakvih ljudi, pa te znaju dosta psihički umoriti. To je već izazov i potreban je psihička priprema i 'istreniranost'! Brojčani rekord mi je 8 tetovaža u jednom danu. Ljeti više tetoviramo, dok zimi dnevno napravimo jednu do dvije tetovaže (po tattoo majstoru). A vremenski sam najduže tetovirao (jednu tetovažu) 5, 6 sati.

eZd: Najneobičnije mjesto koje si tetovirao?

Filip: Mislim da je bio unutarnji dio usne. To ima naša Martina. Bili su tu još i tabani, glave i sl. Genitalije i intimne dijelove odbijam raditi.

eZd: Koliko imaš pierceva?

Filip: Imam ih 5. Ali staviti ću ih još nekoliko. (Ali to kada mi bude dosadno u studiju, onda ću se time zabaviti).

Martina, Dolores, Filip i Mario vrhunski su majstori svog zanata i ukoliko želite svoje tijelo ukrasiti bilo piercingom ili tetovažom, svakako ih posjetite kako biste to i realizirali. Vjerujte nam, nećete požaliti!

FOTOGALERIJA


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.