wild croatia blog
Blog post i video: Prekrasni kadrovi Velebita u jesen (Dabarski kukovi)
Jesen na Velebitu, a posebice na dabarskim kukovima, carstvu stijena i šume može biti čarobna. Tako kreće početak blog posta Gorana Šafareka, biologa, snimatelja, fotografa i istraživača koji je opisao i snimio prekrasne kadrove Velebita u jesen.
Pogled sa istaknute stijene na samom rubu te provalije, iznad
vrhova krošanja bukvi i jela pruža zapanjujući pogled na
vrvenožuti jesenski krajolik. Kamena kralježnica izdigla se iznad
zeleno-žutog krajolika travnjaka i šuma, kao ostatak nekog davno
preminulog, ogromnog dinosaurusa, godzile ili sličnog čudovišta.
Samo što je ova kralježnica dugačka kilometrima, a visoka
stotinama metara. Geolozi se ne bi složili s time, a njihov opis
je sljedeći: vapnenačke, gledano u dugom vremenskom razdoblju
stijene sklone eroziji elemenata prirode. Tektonika je pak
poredala stijene u pravilan niz poput zida koji se izdiže iznad
divovskih zelenih dolina, a one najviše monolitne stijene
nazivaju se kukovi.
Izduženu prostranu udolinu Crni Dabar perma unutrašnjosti
ispunila je magla. Hladni noćni zrak nabio se u nisko područje i
opire se jutarnjim zrakama izlazećeg sunca. Istini za volju, pola
doline još je u sjeni kukova, a ni na suncu još nije previše
toplo, sada već sredinom listopada.
Ovo je jedno od najljepših predjela Velebita, mitske hrvatske
planine čijim gudurama, livadama, gustim šumama krstare medvjedi
i čopori vukova, dok suri orao iz visine nadgleda svoj teritorij.
Brojnim utabanim stazama generacije planinara iznova otkrivaju
draži ove planine koju se čini se ni cijeli životni vijek ne mogu
zasititi. I dok su većina velebitskih vrhova blage rudine
(travnjaci) tek sa kamenom kapom na samom vrhu, ili obrasli
šumom, Dabarski kukovi su carstvo gole stijene. Možda im samo
Hajdučki i Rožanski kukovi konkuriraju krševitošću, ali ne i
monolitnošću i tolikom dominacijom nad okolnim okolišem. Do
Dabarskih kukova pak ne treba neki poseban trud. Iz Gospića se
penje cestom na Velebit prema Karlobagu i dakako obrnuto. U
mjestu Baške Oštarije potom kreću planinarske staze na nekoliko
strana, a za kukove treba odabrati one na sjever.
Krećem dalje prema Kizi, jednom od vrhova Dabarskih kukova. Žuti i crveni listovi ukrasili su drveće i grmlje, a hladniji dani postali ugodniji za hodanje danju , ali zahtijevaju debelu odjeću ujutro i navečer. Jutarnja rosa svjetluca po žutim travkama, a inače nevidljiva paučina sada bliješti kao ogrlice bisera. Svjež zrak puni pluća, a osim mirisa vegetacije, donosi i neku aromu divljine. Zreli plodovi šipka crvene se u travi, na radost životinja, ali i ljudi. Stijene su u ovom okruženju romantične, ali iz podnožja.
Neprestano se izmjenjuje šuma stamene bukve koja odolijevaju
velikoj strmini, s već požutjelim travnjacima. Stabla su svinuta
pri dnu, od teškog bremena snijega koji je ovdje zimi vrlo
obilan. Izbliza, monolitnost stijena ustupa tipičnoj krškoj
razlomljenosti. Prema vrhovima, sve je manje suhe trave, a sve
više gole stijene. Čas sije sunce na otvorenom, čas dolazi sjena
uskih prolaza, kao u podnožju nebodera neke metropole , samo što
su umjesto visokih zgrada stijene i ni jedan umjetni zvuk ovdje
ne remeti mir, čuje se samo šuštanje trave na povjetarcu i
povremen pjev ptica. Svako malo izbija se na strmoglavu
provaliju, podno stijena koje izgledaju poput ogromnih tornjeva
ili čak zgrada, ravne i glatke kao da ih je divovsko dlijeto
rezbarilo.
Uskoro se pojavljuje na vidiku Kiza, a čovjek na vrhu izgleda kao
mrav. I najotpornije biljke su potpuno ustupile pred ispranim
bijelim kamenom koji bliješti na žarkom suncu. Trpe oči, ali i
koža, jer isijava i toplinu. Ipak, uz malo pentranja, dijelom i
uz pomoć sajle, dolazi se do vrha. Pogled je odavde veličanstven,
ali pokazuje da nije ni jedini – tu je cijeli niz vrhova, kukova.
Neke od njih obilaze planinarske staze dok ostali ostaju u tišini
Velebita. Bačića kuk je gledano od sjevera prvi u nizu i najviši,
a s njega se po mnogima pruža najljepši pogled na cijeli niz:
Kukaline, Butinovaća, Kiza, Grabar, Ljubičko brdo, da se nabroje
samo najmarkantniji u nizu od gotovo skoro deset
kilometara.
Sunce se već jače dignulo, isparilo je jezero magle, a unatoč
naponu jeseni, sada je u zavjetrini tako toplo. Prepuštam se u
miru i tišini, sam na planini, dok me sunce grije….
Vezane vijesti
-
Košarkaši Zadra oprostili su se od daljnjeg igranja u regionalnoj ABA ligi nakon što su u četvrtfinalu doigravanja izgubili od podgoričke Budunosti sa 0-2 u pobjedama, u drugoj utakmici igranoj u petak u Zadru bilo je 73-80 (15-16, 18-23, 14-13, 26-28).
-
Autocesta A1 Zagreb-Ploče-Karamatići između čvorova Sveti Rok i Posedarje od 09:25 otvorena je za sav promet.
-
Ogranak Matice hrvatske u Zadru predstavlja knjigu Mladena Barabe Cvitića: Marina kruna. Predstavljanje će se održati u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Zadru, na adresi Don Ive Prodana 1, u utorak 23. travnja s početkom u 18:30.
-
Zadar Bike Magic tim, u „Mixed“ kategoriji, povećao je svoju prednost i utvrdio prvu poziciju. Karmen Skiljic i Tonko Čičin Šain stigli su u cilj s izvrsnim vremenom od 4:05:37!
Izdvojeno
-
Košarkaši Zadra oprostili su se od daljnjeg igranja u regionalnoj ABA ligi nakon što su u četvrtfinalu doigravanja izgubili od podgoričke Budunosti sa 0-2 u pobjedama, u drugoj utakmici igranoj u petak u Zadru bilo je 73-80 (15-16, 18-23, 14-13, 26-28).
-
U drugoj utakmici četvrtfinala doigravanje za prvaka regionalne AdmiralBetABA lige košarkaši Zadra ugostili su u Krešinom domu pred oko 5 tisuća gledatelja momčad podgoričke Budućnosti. Puno kvalitetnija i bogatija Budućnost zasluženo je slavila rezultatom 73-80 i s 2-0 plasirala se u polufinale.
-
O kralju R'N'R-a, Elvisu Presleyu snimljeni su na deseci, ako ne i stotine dokumentarnih i igranih filmova, no što je s njegovom 'kraljicom' Priscillom?
-
Kroz fantastične svjetove, nezaboravne likove i inovativnu animaciju, animirani filmovi nastavljaju inspirirati maštu i oblikovati snove.
Reci što misliš!