Početak godine donio je intenzivnu energiju što, dakako, potvrđuju i planetarni aspekti. Unatrag dva tjedna stiže mi mnoštvo upita meni dragih ljudi o tome „što se to događa na nebu, sve mi se izokreće“ ili „što je ljudima, kao da su iskočili iz tračnica, što kaže astrologija?“

Zapravo, puno toga se događa u odnosu na planetarni raspored i njihove međusobne odnose, a kako znamo da oni samo predstavljaju našu unutrašnju energiju, onda je jasno tko je taj tko to treba prepoznati, usmjeravati i kreirati.

Podsjećam, informacije koje nam daje astrologija samo reflektiraju promjene energija u nama, ne utječu ni na kakav način na nas, izvana. To je bitna postavka jer mijenja kompletnu paradigmu pogleda na ono što jest realnost, a upravo sve ove planetarne konfiguracije ukazuju na novi stupanj, novu točku osvještavanja dijela ljudi u odnosu na to tko su (žrtve ili kreatori). Kad kažem „žrtve“ mislim na mentalni koncept vjerovanja da je cjelokupna realnost – izvan nas, da nemamo i ne možemo imati kontrolu nad događajima te da smo nerijetko žrtve ljudi ili situacija „izvan nas“.

S druge strane, prema konceptu, kojemu je sve više sklonija i kvantna fizika, a koji uključuje spoznaju kako je cjelokupna realnost ne izvan nas, već isključiva refleksija naše svijeti, naših temeljnih uvjerenja, programa iz djetinjstva, kolektivnih obrazaca vjerovanja, svaki je čovjek kreator, svog vlastitog „svemira“, svoje vlastite realnosti, kao jedinstvenog pogleda na cjelokupnu kreaciju.

Mi ćemo kolokvijalno reći „Mars nam donosi to i to“ misleći, pri tome, na simboliku tog planeta i onaj dio naše energije koji je „Marsovskog tipa“, a ne na nekakvog Marsa koji nas tamo odnekud „tlači“. Ili Saturna, ili Jupitera. No istina je da je Mars energija pobune, ljutnje, sukoba i konflikta ali i energija inicijative i promjene, ponajviše stoga što je u Ovnu. S druge strane, tu je, u odnosu na Mars, i napeto postavljen Saturn u Jarcu.

Tvrde i teške strukture ne žele popustiti, smanjiti pritisak kontrole ili otići tek tako i učinit će sve kako bi zadržale postojeće odnose i postavke, prije svega moći i vlasti. Vidimo to po napetosti u svijetu, među vladama, državama, ljudima na poziciji moći. Saturn je kontrola i represija, birokracija, on predstavlja i one strukture koje žele „vratiti vrijeme unatrag“ i iznova preko tradicionalnih vrijednosti i straha uspostaviti kontrolu.

S ovakvim Marsom, globalno gledano, to će ići nešto teže. Ili nikako. Mars je hrabar, uvijek prvi kreće u promjenu, bez „fige u džepu“ se suprotstavlja svemu što je rigidno i ograničavajuće i bit će uistinu teško uravnotežiti energije ova dva planeta koje su tim i jače jer su u svojim sjedištima (Mars u Ovnu a Saturn u Jarcu).

Ne zaboravimo i to da je Saturn tzv. „kolektivna prošlost“ koju valja otpustiti kako bismo mogli krenuti u novi kolektivni evolucijski ciklus. Analogija zatezanja luka unatrag, prije izbacivanja strijele jako dobro odgovara opis ovih transformacijskih procesa na kolektivnoj razini.

Čini se kako se okolnosti brzo mijenjaju, a tim naglim i neočekivanim zaokretima globalno, ali i na razini naših osobnih života svakako doprinosi i potpuna pomrčina Mjeseca u Lavu, koja se dogodila 20. siječnja. Energija pomračenog punog Mjeseca ukazuje na završetke ciklusa, koji su trajali i po nekoliko godina. U nekom trenutku, odjednom, otvara se izlaz i okolnosti je na vidiku. Samo trebate posegnuti za njom.

Mjesec je na prvim stupnjevima Lava u blizini sjevernog Mjesečevog čvora, što otvara vrata drugačijoj budućnosti od one u kojoj smo bili neko vrijeme. Sve što je predstavljalo ograničenje, zastoj, možda čak i više godina, ovih se dana moglo naglo i neočekivano promijeniti, otvorena su nova vrata, novi izlaz na način na koji to možemo najmanje očekivati. Ali se svakako tiče neke u potpunosti nove budućnosti na tom području našeg života.

Naravno da je napeti aspekt kvadrata najviše utjecao na odluke i ponašanja kardinalnih znakova, najviše Ovna i Jarca, ali i Rakova i Vaga. U konačnici, i Uran je na izlasku iz Ovna, a mjesečevi čvorovi idućih godinu i pol dana su opozicijski postavljeni u kardinalnim Rak-Jarac znakovima. Promjene kreću i, po svemu sudeći su nezaustavljive. Pod „promjene“ najviše mislim na osobnu i globalnu energetsku i društvenu transformaciju. Ljudi jednostavno neće više gledati isto u odnosu na temeljne postavke društva, civilizacije, čovječanstva u cjelini i sebe kao sastavnog dijela cijele te „priče“.

Kolektivni individualizam najbolje opisuje energiju Vodenjaka. To nije osjećaj odvojenosti od svega i svih već upravo suprotno; biti dijelom cijelokupnog društva, cjelokupne kreacije kao jedan njen posve jedinstveni i neponovljivi dio. Kako spojiti ono naizgled nespojivo?

Promjenom ugla gledanja, zaokretom u paradigmama kolektivnih uvjerenja tko smo i zašto smo tu. Je li uistinu sve besmisleno kao što stoji u pozadini materijalističkog pogleda na svijet ili je sve pod budnim okom nekog višeg bića koje obećava nagradu za „dobro vladanje“? Ili je cijeli „vanjski svijet“ zapravo samo svojevrsna projekcija našeg individualnog „ja“, obojan sličnim ali i različitim bojama i, kao takav, posve unikatan, jedinstven?

Jesmo li, dakle, žrtve slučajnih okolnosti i tuđih izvanjskih utjecaja na koje ne možemo utjecati pa moramo naći način za što više i bolje ih kontrolirati ili smo kreatori koji sve ono što mislimo da jest, ili – nije, prije ili kasnije „zavrtimo“ na projektoru vlastite, osobne, jedinstvene i unikatne svijesti, tog našeg „ja“ koje jest istovremeno i „mi“.

Iluzija odvojenosti, u konačnici, izvorom je svake patnje.

Jupiter je u Strijelcu, ovih dana u konjukciji s Venerom. Ljepotu različitosti ljudi će sve više vidjeti kao razlog za ushit i sreću, za istraživanje, otkrivanje i kreiranje a ne kao razlog za strah i otpor. Zemljino magnetno polje sve više „luduje“ i sve teže ga je uhvatiti i izmjeriti.

Znanost ne daje odgovore na taj fenomen, niti pretpostavke o efektima koje bi eventualni zaokret magnetnog polja mogao imati na našu tehnologiju, ljude, životinje i cjelokupni život na Zemlji. Možda i znaju, ali neće reći.  [�]

Znanje i informacije uvijek su bili privilegija manjine. No, vrijeme koje dolazi sve više će biti vrijeme spajanja, a ne razdvajanja, vrijeme spoznaja, a ne kontrole i dominacije.

Vrijeme čovjeka koji je otkrio Kreatora u sebi, ne kao odvojeni entitet koji stoji u podlozi cjelokupnog stvaranja, već kao esenciju onoga što i tko jest on sam. U tom pravcu kreće kolektivno buđenje. Ne novi ratovi, nove kataklizme, novi strahovi, nove kontrole. Već otkrivanje slobode koja nam je cijelo vrijeme bila nadohvat ruke. Otkrivanje zaboravljenih znanja i njihovo stavljanje na dobrobit svih. Ne samo za osobne interese i za profit minorne manjine.

Zemlja je dopustila da ju devastiramo i osakatimo, iz čiste ljubavi. Zahvaljujući istoj toj ljubavi iznova će se regenerirati. A oni koji će osvijestiti transformaciju straha u mudrost, otpora u milost i dopuštanje, destrukcije u konstrukciju, odvajanja u spajanje, oni će biti „vodonoše“ (Vodenjaci) individualnog kolektivizma nove civilizacije koja se rađa. Civilizacije u kojoj je svaki oblik odvajanja i dualizma retrogradan i zastario koncept. Civilizacije u kojoj individualno „ja“ radosno služi kolektivnim ciljevima na samo sebi svojstven i jedinstven način.

Svakoga dana sve više toga nas na to podsjeća. Intuitivno se osjećamo dijelom svega, a um je programiran drugačije. Stoga ćemo i kroz vlastite osobne drame i životne situacije, kao i one kolektivne, sigurno ići u smjeru spoznaje te cjelovitosti. A osjećaj odvojenosti za novo čovječanstvo bit će samo jedan ni malo lijep san.

Iz kojega su se napokon – probudili.