Ostalo / Intervjui

Zadranin Želimir Periš u užem izboru za roman godine

Seks, perverzija i pornografija – tri internetska druga

Seks, perverzija i pornografija – tri internetska druga

 

Želimir Periš - razgovor s povodom o serijalu romana o Mimi: dok je prvi roman serijala ušao u uži izbor za roman godine, drugi dio je već u knjižarama

Mima i kvadratura duga, krimi-noir roman koji si objavio prošle godine plasirao se u uži izbor Tportalove nagrade za najbolji roman godine. Jesi li iznenađen selekcijom?

S jedne sam strane bio svjestan da sam napisao žanrovski roman kakvi rijetko i nikad završavaju visoko u očima žirija. Ne samo da nisam maštao o top 11, već sam se bojao bilo kakvog kritičkog čitanja. Mimu sam prvenstveno napisao da bude zabavan i pitak roman ne posebno visokih umjetničkih dosega. Međutim, dogodilo se nešto drugo. Niz dobrih kritika koje je Mima i kvadratura duga skupila otkad je objavljena prošle jeseni dala mi je poticaja, prvenstveno da nastavim serijal.

O knjizi je vrlo pozitivno pisao niz kritičara: Teofil Pančić, Jagna Pogačnik, Davor Šišović, Vladimir Arsenić – što je bilo pravo iznenađenje za roman koji balansira na rubu šunda – a bilo je i nešto umjerenijih, čak i izrazito nepovoljnih kritika – no baš su one u stvari pokazale što taj roman nosi u sebi, da ima tu prostora za slojevito čitanje i konflikte. Sve mi je to bilo veliko iznenađenje i snažan poticaj za novi nastavak.

Nepunu godinu nakon prvog romana objavljen je i Mima i vaše kćeri – drugi roman o Mimi. Serijal je u punom pogonu?

Da, i neće ni stati na ovome. Prvi je roman završio donekle otvoreno, iako je bio cjelovita priča za sebe bilo je jasno da Mimin život ima još poglavlja. Drugi roman se bavi tim novim poglavljima. Iako jest riječ o serijalu koji se nadovezuje pazio sam da ne gnjavim čitatelja potrebom da ih čita po redu. Da, Mimin se život iz romana u roman mijenja, ali svaki roman nosi vlastitu zasebnu priču. Usudim se najaviti i treći nastavak. Tek nakon njega će slijediti pauza, no zasad – ne stajem.

Možeš li nam reći nešto više o tome kako te kao piscu kriminalističkog romana fascinirao tzv. cyber kriminal? U novom romanu ideš još dalje?

U stvari, tu frazu cyber-kriminal su možda malo potaknuli izdavači a prihvatili novinari. Da, Mima se dotiče cyber-kriminala, ali samo zato što propitkuje sve aspekte cyber-života. Ali i to je tek zvučna fraza za naš svakidašnji život. Naš život već je cyber. Eto Googlea, eto Facebooka, ne trebaju nam čipovi pod kožom pa da znamo gdje je tko i što radi.

Sadržajno, novi roman se također bavi tehnologijom, propitkujući jedan od aspekata života koji je tehnologija izmijenila u zadnjih desetak godina. Prvi roman se bavio bankama i kontrolom informacija te identitetom u informatičko doba. Drugi roman se bavi seksom, pornografijom i perverzijom, intimom naša četiri doma koja je narušena i promijenjena pojavom interneta. Na koricama piše „roditeljski horor internetske generacije“, mislim da to dobro opisuje strah kojim se roman bavi – strahom od zadiranja u obiteljsku intimu, i to tamo gdje je obitelj najranjivija – u djecu. Dok roditelji u jednoj sobi uživaju u intimama drugih, gledajući Big Brother, djeca im u susjednoj sobi postaju porno zvijezde ili se prostituiraju. Malo interneta i stvari brzo izmiču kontroli.

''Tvoja Dalmacija'' u romanu ne nalikuje na onu s reklame turističkih zajednica... može li se reći da je to područje kakvo ilustriraju TBF ili Dječaci? Kriju li se u Dalmaciji priče o kojima nemamo pojma?

Točno, i TBF i Dječaci pjevaju o urbanoj Dalmaciji, mjestu svojih žitelja, ne o Dalmaciji turista. Turisti doista ne vide dalje od pješčanih plaža ili fasadi romaničkih crkava – niti ih zanima zagrebati dublje. Ali tu, ispod površine, tu smo mi.

Pisati o Dalmaciji a ne pisati o ljudima koji vade boce iz smrdljivih kontejnera za smeće nije pošteno. Naravno, ljudi kopaju po kontejnerima u cijeloj državi, ali zbog naših ljetnih vrućina i hrpe otpada koji turisti produciraju – naše smeće smrdi više. Metaforički i doslovno!

Zadarski pisci s kojima djeluješ ponovo su aktivni ne samo u pisanju. Možeš li nam već sada najaviti još jedan zadarski festival književnosti?

Upravo, za koji dan, počinje treći Kalibar bestival, najveći književni festival južno od Voštarnice u drugoj polovici rujna. Bestival je dokaz kontinuiranog rada Udruge Zapis, koja ne samo da radi na promociji ljubavi prema književnosti nego i aktivno stvara. Na festivalu ćemo predstaviti dvije nove knjige zapisovaca, ali ne samo to, čeka nas još puno ugodnih iznenađenja. Iz Zagreba smo dovukli Zadrane poput Korane Serdarević i Romana Simića Bodrožića, a iz Züricha Michela Bozikovica, nagrađivanog švicarskog pisca zadarskih korijena.

Naravno, festival se ne bavi samo Zadranima, posjetit će nas i vrhunska literarna imena poput Ede Popovića i Dorte Jagić. U stalnoj smo vezi sa Splitom, ovaj put preko Edija Matića i Bobe Đuderije, a mislimo i na mlade autore poput Ive Tkalec i Jelene Zlatar. Jedan od vrhunaca festivala je i nastavak suradnje s Vojom Šindolićem koji nam je i prošle godine u Zadar doveo duh bitnika, a ovaj put stiže sa Ferlinghettijevim stihovima.

Festival nikako ne završava s knjigama, bit će i izložbi, koncerata, a čeka nas i jedan film i kazališna predstava. O svemu za koji dan, kad festivalski program krene u javnost.

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.