Đani Maršan. Što pitati čovjeka koji iza sebe ima zavidnih gotovo pet desetljeća karijere? Glazbenika, kantautora, osebujnog umjetnika koji nikad nije izgubio jednu posebnu odmjerenost koju danas možemo nazivati galancijom, umjerenošću, balansom?

I sam priznaje da unatoč burnom moru svoju glazbenu barku uvijek je nastojao održati na jednoj razini, a to se i kristalizira i danas kada se priprema za veliki koncert u svom gradu Zadru.

On će se dogoditi 16. prosinca u klubu Arsenal.

S Đanijem smo se našli na kavi koja se vrlo brzo pretvorila u ugodan razgovor koji se fokusirao na umjetnost, glazbu, ali i na širu paletu tema koje su od općeg značenja za Zadar, Dalmaciju, Hrvatsku...ne možete razgovarati s pjevačem a da ga ne pitate o njegovim nastupima. Započeli smo razgovor o koncertu u Arsenalu.

"Zahvaljujući obljetničkom koncertu kojega sam prije 8 godina imao u Arsenalu, a imao sam jako pozitivno iskustvo, ponovo se vraćam u taj prostor. Imajući u vidu da je i vrijeme blagdana, kada se ljudi vole opustiti i zabaviti, smatram da je upravo Arsenal jako adekvatan za publiku. Povijesni je to prostor koji je za Zadar itekako značajan'', kaže nam pjevač koji posebno ističe potrebu grada - jednu pravu koncertnu dvoranu.

Uz kapitalne projekte Zadra poput primjerice nove Poliklinike, to je nešto neophodno. Bio je u Kneževoj palači i pozdravlja predan rad Koncertnog ureda, ali volio bi da Zadar ima klasičnu dvoranu jer smatra da su sve ostale prostorije ipak svojevrsni surogati. ''Privremena rješenja su pozitivna, ali uvjeren sam da ćemo znati iskoristiti sve mogućnosti da dobijemo dobar, suvremeni prostor za trajno korištenje''.

Na koncertu u Arsenalu pratit će ga bend Central.

"Što se tiče repertoara, tu mi je u jednu ruku lakše jer sam ujedno i autor stihova i glazbe, ali znate, treba od tih stotinu pjesama odabrati i vlastite i one koje sam snimao s drugim autorima. Po meni, najbolje je pronaći jedan kompromis, s obzirom na različite generacije publike koja dolazi na koncert, ali moram priznati da mi je stvarno ugodno iznenađenje kada čujem da mladi znaju stihove i pjevaju samnom. Posebno ću posvetiti pozornost skladbama o Zadru. Drago mi je što imam odličan bend i vrlo dobre uvjete poput razglasa i ostalih tehničkih pojedinosti - bit će to jako dobro'', priča nam Đani. 

Nismo propustili priliku da ga priupitamo koje glazbenike posebno cijeni. Istaknuo je kako je odlaskom Arsena Dedića hrvatska glazba izgubila jako puno, a voli specifičnost Josipe Lisac, te Olivera Dragojevića s kojim ga veže i prijateljstvo.

Kako je to bilo sedamdesetih u Zadru?

Đanijeva mlađa publika može to doznati putem glazbe i eventualno starih fotografija - tada su postojali plesnjaci, kaže pjevač koji je tada znao večer nakon San Rema s Duškom Lokinom odmah s lakoćom i na veselje publike ''skidati'' pjesme.

Njegov bend Central nosi naziv koji asocira na ono što kaže pjevač gradu isto nedostaje - gradska kavana. Čak ih nagovara da se preimenuju u ''Kafe Central''!

U razgovoru smo se dotaknuli i tzv. talent showova koji mogu biti odskočna daska mladim glazbenicima.

"Moj glazbeni put bio je drugačiji, stojim iza svakog zareza koji pjevam, nikada nisam bio autor za komercijalne priče, ali podržavam svaku ideju koja mladima može pružiti pravu priliku. I sam ću rado pomoći svakome tko ima želju za afirmacijom. Naravno, ima u Zadru vrijednih ljudi, odličnih mladih glazbenika, to mi daje nadu'', kaže pjevač.

Pojava Facebooka i ostalih društvenih mreža u promociji glazbenika nije zahvatila Maršana, ali kazao nam je da nema ništa protiv Youtubea, dapače, smatra ga najkorisnijim za revival starije generacije pjevača.

Proputovao je cijeli svijet, oduševljava ga Australija, ali kaže da Hrvatska - bez patetike - ima nešto posebno lijepo i vrijedno.

Tu smo ''pretresli'' temu rastućeg turizma, problematike koja se sve više pojavljuje kao aktualna tema u javnom prostoru. Đani Maršan ima formulu - održivost. Kaže kako treba iskoristiti potencijale, ali treba znati kako i koliko, gdje povući crtu, kako realizirati sustavan razvoj i u turističkoj eksploziji znati odgovoriti na izazove vremena. "Treba imati na umu, od turizma neki žive, ali isto tako neki - ne žive'', zaključuje Maršan.

A što ga još uvijek pomalo i smeta? Percepcija kantautorstva. Kaže da smo daleko od Italije i Francuske koja zaista daje krila ovom vidu kreativnog izraza. Nije lako plivati u glazbenim vodama i zadržati jednu razinu opće kulture, danas kada smo sve više izloženi nemilosrdnom žutilu i crnilu - ipak, Maršan je uvjeren da se i to može, samo treba biti uravnotežen, umjeren i samouvjeren u svoj rad.

Nedostaje i jedan dobar zadarski festival, ali kada smo porazgovarali o toj temi, Maršan neupitno tvrdi - nisu festivali što su nekad bili.

"Prije je to ipak imalo više smisla. Tu se vrijedilo pojaviti. Danas se to svelo na tzv. glamur, odnosno, izgubilo je na sadržaju i kvaliteti. Tako je i s nagradama, ali tu ipak moram reći da svaku nagradu koju sam dobio poštujem i znam da je stigla zasluženo''.