Mlada virska pjevačica nastupit će u nedjelju s "Tempo" bendom na dočeku Nove godine na Viru. U prvom intervjuu za "Virski list" otkriva kako je zavoljela glazbu i tko joj je u gradnji karijere bio najveća potpora:

Na dogovoreni intervju Viranka Lucija Buškulić došla je točno u minut, a to nas i nije iznenadilo. Iako se znamo od ranije, zapravo nas je najviše zatekao podatak kako najpoznatija virska pjevačica – riječ je o sjajnom vokalu odlične zadarske grupe „Tempo“ koja će svirati na dočeku Nove godine na Viru – ima tek dvadeset i jednu godinu.

Sam po sebi, taj podatak nije iznenađujući, jer Lucija izgleda baš onako kako izgledaju vrlo mlade osobe, ali kako je „dugo i oduvijek“ znamo kao uspješnu pjevačicu, dojam je bio da naprosto mora biti starija.

Drugi je dojam također iznenađujući za sve koji je ne poznaju dovoljno dobro: Lucija djeluje vrlo zrelo za svoje godine, životne planove čvrsto je utemeljila na stvorenim vrijednostima i strastveno je posvećena onomu što najviše voli – a to je glazba.

Razgovarali smo dva dana uoči virskog koncerta na Silvestrovo. To će joj biti prvi virski novogodišnji nastup; ranije smo je kao pjevačicu benda „Tempo“ upoznali na biciklističkim feštama, „Virskim maškarama“ i drugim virskim manifestacijama i turističkim prezentacijama otoka.  

„Svi se u bendu jako veselimo nastupu. Posljednjih godina redovito smo nastupali na dočeku Nove godine u Falkensteineru na Boriku, a ove smo godine igrom slučaja angažirani na Viru. Nazvali su nas iz Vir turizma, što smo odmah prihvatili. Sigurna sam kako ćemo dati sve od sebe da taj posljednji dan u godini bude poseban. Bit će nam super“, kaže nam Lucija.

Bili ste pjevačko čudo od djeteta; već u četvrtoj godini javno ste nastupali na Totovoj „Barakudi“, osvojili „Vir fest“ i do danas ostali u glazbi. U međuvremenu, svašta se dogodilo – odrastanje, afirmacija…

- Da, zaista se svašta dogodilo, ali ne znam baš da mogu kazati kako sam bila čudo od djeteta. Svako dijete ima neki talent ili neko čudo, ali je druga stvar dobiva li podršku od roditelja da u tom talentu ustraje te da ga razvije.

Vi ste imali podršku?

- Jesam, moji su me roditelji uvijek podržavali. Ja sam se željela baviti glazbom i pjevanjem, a oni su mi pomogli da ustrajem. Recimo, kada sam pjevala u Mostaru na festivalu, vozili su me i pružili podršku. I tako je bilo uvijek, pa imam pravo reći kako sam imala zaista lijepo djetinjstvo.

Kako je sve počelo? Možete li se sjetiti s obzirom da govorimo o uspomenama iz vrlo ranog djetinjstva.

- Mogu. Gledala sam neku pjevačicu na televiziji i tati rekla: „Ja to želim“. Prijavili su me na „Barakudu“ i to je bio početak.

Nastupili ste s bendom na „Maškarama na Viru“ kada ste svi bili maskirani kao Štrumfovi. Ako dopuštate, Vi ste kao Štrumfeta bili najvjerniji originalu. Već Vam je to netko rekao, ili je riječ o slučajnom odabiru kostima?

- Slučajnost. Odabrali smo Štrumfove jer smo htjeli imati neki timski kostim. Svatko je bio neki lik, a ja naravno Štrumfeta. Inače, već su mi rekli da mi lik Štrumfete dobro pristaje. Ništa čudno, mala sam i plava.

Posljednjih nekoliko godina na „Virskom ljetu“ gostovali su svi koji nešto znače na domaćoj estradnoj sceni. Možete li izdvojiti tri imena po svom glazbenom guštu?

- Broj jedan je Nina Badrić koju inače jako cijenim kao glazbenicu. Prava je glazbena diva s izgrađenim stilom i stavom, pa mi je baš jako žao što nisam mogla biti na koncertu. Imali smo gažu.

Broj dva?

- „Parni valjak“. Ni njih nisam gledala na Viru jer sam i u tom slučaju imala gažu. Takvo nam je svako ljeto; često nastupamo na pirevima, feštama, svečanostima ili proslavama, nema baš puno slobodnih dana.  

I tri?

- Tony Cetinski.

Najbolji koji nije pjevao na Viru? Možda Jacques?

- Da, Jacques je izniman vokal, ali iskreno mislim da su svi najbolji već bili i nastupili na Viru.   

Pomišljate li na samostalnu karijeru?

- Ne. Meni je glazba hobi tako da ne pomišljam na nešto drugo ili više od ovoga što imam sada. Uostalom, u današnje vrijeme jako je teško uspjeti u glazbi, jer se ona poistovjećuje s estradom, a zbog interesa što šire publike često svodi na skidanje. Nije mi to baš drago.

Postoje i izuzeci – kantautorica iz Osijeka, Mia Dimšić?

- Istina, Mia ima jako specifičnu boju glasa, a izrazito je i simpatična osoba. Moja je 4,5-godišnja nećakinja, recimo, jako voli, baš kao i Domenicu. Obje su se probile sa svojim đirom, što je jako dobro za njih, kao i za hrvatsku glazbu općenito. Njihove su pjesme u našem domu redovito na repertoaru.

Što ste sebi poželjeli u 2018. godini?

- Poželjela sam zdravlje, prije svega, potom i da budem uspješna u onomu što radim. Još možda i malo sreće.

Kako zamišljate doček sljedeće Nove godine: sretno na Baliju, Tahitiju, ili radno na gaži?

- Neka opet bude neka gaža. Volim raditi za doček Nove godine. Ovo što sada radim s bendom jako volim, poštujem i cijenim, baš kao i moje dečke u bendu. Družimo se i privatno, pa posao koji radimo ima i svoju lijepu stranu u prijateljstvu.

Hipotetski, kada biste napisali neku stvar samo za sebe, ili kada bi Vam je napisao netko drugi, kakva bi bila?

- U tom slučaju – balada. Najviše volim laganije pjesme u kojima se mogu najljepše izraziti. Nešto kao Nina Badrić. 

Moram Vam prenijeti i kompliment koji ste dobili na prezentaciji Vira u „Sheratonu“. Slušajući Vas, operna producentica i pjevačica Nera Gojanović bila je ugodno iznenađena. Rekla je: „Ova cura ima lijep i čist glas“.

- Hvala puno. To je lijep kompliment, iako se ne volim isticati. Dio sam benda i volim takvu diskreciju.

Dobro, ali glas ne postaje „lijep i čist“ sam od sebe. Pretpostavljam kako jer u pitanju talent i puno, puno rada? 

- Od malena sam u glazbi, nekako je samo izašla iz mene. Naravno, nije riječ samo o talentu ili ljubavi prema glazbi. Pohađala sam glazbenu školu, vrijedno učila i uzimala privatne satove pjevanja. Sve mi je to puno pomoglo u razvoju, baš kao što sam puno napredovala i naučila otkad sam u bendu. Dečki mi uvijek pomažu, na čemu sam im jako zahvalna. U vrijeme kada sam došla u bend više sam bila kao solo pjevačica, bez znanja o funkcioniranju pjevača u grupi. Trebala sam se izgraditi pjevajući u „Tempu“ i naučiti ponašati na pozornici, a sve to čini pjevačicu. I sada učim, taj je proces neprekidan i stalan. Perfekcionist sam pa očekujem kako ću svake godine znati i moći nešto više ili bolje.   

Rekli ste kako Vam je glazba ljubav i hobi, pa ostaje pitanje profesionalnog rada. Što biste željeli raditi?

- Ono što je moje obrazovanje, a to su računovodstveni poslovi. Trenutno kao računovođa radim kod tate u obiteljskoj tvrtki „Nisa“.

Nećakinja je krenula Vašim stopama. Na „Virskim maškarama“ našla se na bini bez imalo straha – hoćemo li je vidjeti za Novu Godinu?

- Bit će u publici, jer je već naručila jednu pjesmu od Domenice. 

Koju? Otkrijte nam dio novogodišnjeg repertoara.

- „Vidi se iz aviona“. Tu obožava.