Roman ''1202.'' mladog Frane Herende bilježi izniman uspjeh, pa izlazi i na engleskom, spreman je i scenarij za animiranu verziju, a autor nam je otkrio i detalje o novom romanu koji nosi naziv ''Soba 909".

Kako si zadovoljan s prijemom romana ''1202.''? Kako je roman prilagođen za promociju na radiju? 

Roman 1202. je definitivno nadmašio očekivanja i mene i Profila. Zadrani su ga izvrsno prihvatili, ali prodavao se jako dobro i u drugim gradovima.

S obzirom da se radi o mom prvom romanu i da zbog pisanja ''1202.'' puno desetljeće nisam objavljivao priče i pjesme, iznimno sam zadovoljan interesom čitatelja.

Prepoznali su da je to povijesni roman o iznimno bitnom događaju za Zadar i da je pun akcije, zabranjenih ljubavi, špijuna, trovanja...

Prepoznali su ga i s HRT-a, tako da je urednica i producentica Maja Gregl napravila radio-roman u pet nastavaka koji se može slušati s njihovog weba ili s moje web stranice. To nije audio knjiga, već skraćena verzija romana, ponajprije oni akcijski dijelovi, s pravim glumcima, dodanim zvukovima... Također, već je napravljena knjiga snimanja i scenarij za animirani film od strane Zagreb filma.

Možeš li nam reći nešto više o suradnji s Branimirom Čakićem?

Kad je roman otišao Nevenu Divjakinji, izvrsnom prevoditelju zaslužnom za prvu englesku verziju Zlatarevog zlata, obratio sam se Branimiru za mapu grada. On je inzistirao da volontira i nekoliko mjeseci je radio na mapi Zadra 1202. Zajedno smo detaljno prolazili sve poznate detalje grada iz tog vremena, koje je on upotpunio svojom maštom.

Radi se ipak o Zadru u vrijeme njegove najveće moći. Nitko osim Branimira nije napravio takvu mapu!

Roman ''1202.'' na engleskom izlazi u Kindle verziji kroz koji dan, a u tiskanom obliku za nekih mjesec dana. Namjeravam od njega stvoriti mali zadarski suvenir, tako da će ga turisti moći pronaći u knjižarama na poluotoku i eventualno hostelima, suvenirnicama...

I Grad Zadar je prepoznao potencijal romana tako da je sufinancirao prijevod i tisak.

Inače, za englesku verziju je volontiralo više Zadrana - Igor Lončar je napravio naslovnicu, Luce Grbin - lektorica, Branimir Čakić - mapa, Valentina Mlađen- urednica i moja prijateljica iz Zagreba Marina Pejić, kao izvorni govornik, uhvatila se proofreadinga.

Ovaj roman nastajao je dosta dugo, a novi je, kako mi se čini da si rekao, potpuno drugačiji, tematski i stilski? Što te zaokupilo? Hoće li biti objavljen?

Novi roman, Soba 909, izlazi krajem ožujka, također u izdanju Profila. Dok sam radio na 1202., radio sam paralelno i na njemu. On je moderni roman, vrlo eksplicitan, preispituje odnose modernog čovjeka u stisku korporacija, Human Resource-a... također govori o nemogućoj, utopijskoj ljubavnoj vezi pomoću koje glavni lik traži izlaz iz okova modernog kapitalizma. A te dvije priče povezane su trećom: teoriji prodajnih vještina ispričanoj kroz šaputanja na jastuku kroz teoriju zavođenja.

Ta knjiga inspirirana je mojim korporativnim godinama u najvećim svjetskim farmaceutskim kompanijama - iz kojih sam pronašao bijeg u obliku pisanja i biljaka.

Koje domaće ili strane pisce u posljednje vrijeme voliš?

Od domaćih autora, ne mogu biti originalan, tu je svakako Kristian Novak. Njegove knjige zbilja vrijedi staviti na popis. Od stranih, evo nanovo čitam Raj iz drugog ugla (Mario Vargas Llosa), a naišao sam na nevjerojatnu knjigu - Velika bilježnica (Agota Kristof). Iduća mi je na listi Eksperiment Irene Tot (Korana Serdarević).

I legende poput Margaret Atwood i Harukija Murakamija imaju svoje profile na društvenim mrežama, kakav si po tom pitanju, komuniciraš li s čitateljima i drugim piscima?

Otvorena komunikacija sa javnošću za pisce, većinom introverte, je vjerujem redovno stresna, ali danas nije dovoljno objaviti knjigu i pojaviti se na promociji, dvije. Rado odgovaram porukama preko facebooka, prihvatio sam objavljivanje postova na privatnom profilu i stranici kao nešto bez čega se ne može. Društvene mreže olakšale su pozivanje ljudi na promocije i davanje informacija o izlasku nove knjige. I sam pratim veći broj hrvatskih pisaca. Danas ljudi žele imati otvorenu komunikaciju s autorom knjige.

Kada pronalaziš vrijeme za pisanje i što misliš o zadarskoj aktualnoj književno/kulturnoj ''sceni'', da je tako nazovemo? 

Tijekom godine pišem kad stignem, obično kad supruga i obitelj zaspu, kad sam na putu, u pauzi od  držanja predavanja. To je meni poput drugima gledanje sporta - vrijeme pražnjenja i odmora. Kad završavam tekst ili sam se pripremio na neke bitne odlomke, uzmem godišnji, intenzivno radim slušajući primjerice Floyde i onda me nitko ne dira.

Moram reći da sam slabo uključen u zadarsku scenu, otiđem na promocije kad se nešto događa, ali niisam dio nikakve udruge. Vidim da sad imamo niz pisaca i pjesnika iz Zadra i drago mi je da scena jača.