Cijela Hrvatska tuguje zbog odlaska velikog glazbenika Olivera Dragojevića. Ali život ide dalje, glazba je vječna. Na bazenu Ilirije u Biogradu na moru dolazi nam Tony Cetinski s kojim smo porazgovarali o brojnim temama, a posebno i o odnosu s Oliverom.

Dolazite na posebnu pozornicu bazena Ilirije s bendom, a zadarska publika vas željno očekuje. Hoćete li imati priliku ostati više od samo koncertne večeri?

Ukoliko mi obveze i raspored dopuste sa zadovoljstvo ću produžiti boravak, dan ili dva. Uvijek se ugodno osjećam, Biograd i Zadar su krasna mjesta, ljudi su izuzetni, uvijek ljubazni, pravi domaćini, tako da mi je zadovoljstvo dolaziti.  

Moja omiljena stvar je 'Nek ti bude ljubav sva'. Davno je to bilo ali onaj spot i refren su baš vječni. Ako se ne varam, '94, praktički u vihoru rata. Eurosong. Mlada država. Biste li ponovili odlazak na Eurosong?

To je bilo posebno vrijeme, 'pjesma', kako ste sami spomenuli, neprocijenjivo iskustvo, i na neki način veliki izlog u svijet za mene. Bila je čast nastupiti i predstavljati Hrvatsku na takvom jednom glazbenom natjecaju.

Iz današnje perspektive, Eurosong je drugačija glazbena smotra, koja mene više interesira u nekom produkcijskom i vizualnom smislu. Mislim da bi se puno stvari trebalo poklopiti, da ponovno odem na jedno takvo natjecanje.

Vaša dugogodišnja karijera mogla bi se i romansirati. Bilo je tu uspona, padova, pa ponovo uspona... Što vas je sve ove godine držalo čvrsto na zemlji?

Još mi samo nedostaje da napišu knjigu ili snime film o meni (smijeh)! Nekako skromno mislim da je ključ uspjeha i tog mog dugogodišnjeg trajanja, da tako kažem, što sam od početaka do današnjih dana, bio i ostao svoj.

Treba stajati čvrsto na zemlji i truditi se biti običan Tony.

Uz sve to, velike i ogromne zasluge, idu mojim roditeljima i obitelji, te supruzi Dubravki, koji su bili i rame za plakanje, luka utjehe, ali i najbolji savjetnici, na čemu im se i ovim putem zahvaljujem.

Ne možemo ne spomenuti odlazak našeg Olivera. I vi ste bili dio njegove legendarne glazbene priče. Možete li nam reći nešto više o vašem odnosu?

Teško mi je uz ovu tugu i bol, govoriti o našem odnosu, emocije su jednostavno prejake. Oliver je bio jedan, jedini i jedinstveni, prvenstveno čovjek, pa onda vrhunski umjetnik i glazbenik. Volio sam ga kao oca, a po duši mi je bio ponekad kao mlađi brat.

Definitivno čovjek od kojeg sam najviše naučio, jer je to svoje znanje, te glazbeno i životno iskustvo, nesebično dijelio sa drugima, na čemu sam mu vječno zahvalan. Njegovim odlaskom ostala je jedna ogromna praznina u našim srcima.

Kada promatrate ove nove tehnologije i načine dolaska do publike, kakav je vaš stav, mislite li da je na prvom mjestu uvijek pjesma, a onda sve ostalo? Može li spot lansirati pjesmu?

Pjesma, je definitivno prva i osnovna. Bez dobre pjesme, teksta, melodije, nikakva tehnologija vam ne može pomoći. Može vam donijeti instant uspjeh, ali pravu karijeru ne.

Naravno da treb, pratiti nove tehnologije, biti kako se kaže u korak s vremenom, ima tu odličnih stvari koje olakšavaju život glazbenicima, koje omogućuju jednostavnije, lakše i kvalitetnije povezivanje s publikom.

Naravno da spot doprinosi boljem uzletu pjesme, premda sam ja audiofil. I dalje obožavam radio kao medij, a da ne govorim o koncertima. Live nastup je mjerilo svega, kada vi po prvi puta javno, pred publikom izvodite novu pjesmu, ona je najbolji i najmjerodavniji sudac.  

U jednom našem intervjuu uoči koncerta u dvorani Krešimira Ćosića u Zadru rekli ste da bi voljeli duet sa Zdravkom Čolićem. Ima li još neostvarenih suradnji?

Dobro ste to izvukli, da, suradnja s jednim takvim glazbenikom, legendom, mislim da bi bila nešto zaista posebno. Sa druge strane, nemam nekih posebnih glazbenih želja ili snova o nekim suradnjama. I ovo što mi se do sada dogodilo tijekom karijere, nadmašilo je sva moja očekivanja, i definitivno ću se imati čega prisjećati.

Je li i vas ponijela navijačka groznica? Mislite li da je taj boom nekako splasnuo i da nam neće donijeti neke ''revolucionarne promjene'' u društvu?

Naravno da me ponijela, kao i sve, bilo bi čudno da je drugačije. Inače sam veliki obožavatelj nogometa, ali reprezentacija je iznad svega, ne samo u nogometu, već u bilo kojem sportu.

Dečki i izbornik Dalić su nas, definitvno učinili ponosnim, priuštili su nam nešto o čemu smo potajno sanjali, i nešto o čemu ćemo generacijama pričati. Logično je nakon svega, da je euforija splasnula, da se stvari polako vraćaju, što se kaže u normalu. S druge strane se nadam kako ćemo iskoristiti ovaj pozitivni naboj, kojeg svi osjećamo, da svi zajedno krenemo u bolje sutra.

Što radite kada ne radite, privlače li vas neke egzotične destinacije ili ipak odmarate na domaćem terenu?

Definitivno volim ulogu 'domaćina', i preferiram igru na domaćem terenu. Naravno da mi je gušt posjetiti razne destinacije, vidjeti nove stvari, upoznati različite ljude i kulture, ali Istra je moja terra magica.