Povod za razgovor za naš portal s redateljem Lukom Klapanom bila je nedavno održana premijera njegova najnovijeg dokumentarnog filma Bruški martirij u zadarskoj Kneževoj palači.

Film progovora o zločinu počinjenom nad civilima u mjestu Bruška kod Benkovca kojeg su 21. prosinca 1991. za vrijeme Domovinskog rata počinili martićevci.

Luka Klapan je autor više kratkometražnih filmova od kojih su zapaženiji San (2008.), Ruke od kamena (2009.), Lupatva pri nas (2014.), Tragovima naših predaka (2017.) i Sakreštan (2018.) koji je također svoju premijeru doživio ljetos u Novigradu, a prikazan je još i na filmskim festivalima u Srbiji (Festival televizijskog etnološkog filma - FESTEF), Egiptu (Filmski festival mediteranskih zemalja u Alexandriji) i Poljskoj (Međunarodni festival nezavisnog filma Publicystyka).

Ove godine održane su premijere tvoja dva filma. Nakon premijere Sakreštana nedavno si održao i premijeru svog najnovijeg dokumentarca Bruški martirij. Što je Bruški martirij?

Da, ove godine uspješno sam završio i priveo kraju svoja dva filma Sakreštan i Bruški martirij. Martirij je stradanje, patnja, dolazi od latinske riječi martyrium. Uoči katoličkog Božića 21. prosinca 1991. martićevci su došli u Brušku selo u blizini Benkovca i u zaseoku Gornji Marinovići ubili deset civila, devet žrtava prezivalo se Marinović, a s njima se zatekao i njihov susjed Svetozar Drača, Srbin koji je pored svoga automobila ubijen s leđa.

U ostale žrtve iz neposredne blizine kalašnjikovima su ispaljivani rafali do neprepoznatljivosti. Svjedoka nije smjelo biti. Ante Marinović jedan je od kazivača u filmu, njemu su tada ubijeni otac i stariji brat dok je on pogođen sa sedam metaka pukim slučajem ostao živ.

To je zločin o kojem se skoro ništa ne zna i o kojem se u javnosti malo, skoro ništa ne govori. Jedan od počinitelja je prepoznat, ali nije priveden pravosudnim tijelima niti nakon tolikog odmaka vremena. Bruški martirij počeo sam snimati u rujnu 2017. godine i dugo mi je trebalo da ostvarim kontakte s izravnim sudionicima i svjedocima toga strašnog zločina koji se ondje dogodio.

Samim ulaskom u mjesto nemoguće je ne primijetiti vjetrenjače koje te okružuju, njihove ogromne elise što svojom vrtnjom paraju zrak. Odmah sam shvatio čime trebam krenuti. Ispitujući sugovornike za vrijeme snimanja, zapravo htio sam proniknuti u ono zbog čega su danas rezignirani, pa tako na trenutke gledajući film, stječemo dojam da se njime provlači pesimističan ton.

Nije baš sve išlo glatko, trebalo je kod kazivača steći određeno povjerenje kako bi pristali na suradnju, međutim, ipak prije nego sam počeo montirati raspolagao sam sa oko stotinjak sati snimljenog materijala.  

Jesi li zadovoljan s premijerom filma u Kneževoj palači? Kakvi su tvoji dojmovi?

Odgovor na to pitanje dosta je jednostavan. U današnje vrijeme kada je prilično sve ubrzano i prepuno informacija, brojni društveni problemi koji tinjaju u pozadini, i kada se osjeća generacijsko nezadovoljstvo, uspostavljam dobru komunikaciju s gledateljima koji redovno posjećuju projekcije mojih filmova, bilo gdje da ih prikazujem.

Njihova mnogobrojnost sve nam govori, tada se potpuno zaboravljaju problemi na koje smo nailazili tijekom snimanja. Kada je završilo snimanje Bruškog martirija, nekako istovremeno, oko neprocesuiranja počinitelja ratnih zločina počela je puhati politička bura, koju je pokrenuo vukovarski gradonačelnik Ivan Penava.

Očito je da je publika željna ovakvih dokumentaraca, općenito nečega što je drugačije i nečega što nije ukalupljeno. Idemo im to onda pripremiti i dati da pogledaju.

Podržavaju li te u tvom radu? Kakve su kritike za tvoje filmove i kako ih osobno prihvaćaš?

Kritike su jako bitne, one su u svakom slučaju poticajne, bilo da su loše ili dobre. Bitno je i tko ih upućuje. Dobro razmislim o kritikama svojih suradnika, bliskih prijatelja i osoba čije mišljenje poštujem i cijenim, dok kritike koje su neutemeljene i nepravedne ignoriram. U većini slučajeva najbolje je slijediti svoj unutarnji osjećaj.

Prepoznatljivost ovoga što danas radim dosegla je zavidnu razinu, iako moram napomenuti kako je mnogima dosta vremena trebalo da shvate kako ulaganjem u kulturu zapravo ulažu u budućnost. Moje projekte sada uglavnom svi podržavaju. Iskoristit ću priliku i zahvaliti se UCSDR Zadarske županije, gradovima Benkovcu i Obrovcu te općinama Novigradu i Polači, zatim gospodinu Josi Zriliću, gospodinu Goranu Ražnjeviću i gospodinu Davoru Guziću koji su od samih početaka podupirali stvaranje Bruškog martirija.

Koliko si domoljubnih filmova do sada snimio?

Moram te odmah u startu demantirati. Domoljubni film kao takav ne postoji. Znamo koji filmski rodovi postoje. Patriotizam ili domoljublje u filmu bilo kojeg žanra mogu biti prikazani na razne načine. Bruški martirij treći mi je film u kojem tematiziram događaje iz Domovinskog rata. Bitno je naglasiti kako u svojim filmovima prije svega u fokus stavljam stradanja nedužnih civila.

Koji ti je slijedeći film o stradanju civila u Domovinskom ratu? Možeš li nam na kraju reći imaš li kakav projekt u planu?

Imam, svakako, mnogo toga je u planu. Produktivnost mi je neupitna. Namjera mi je, prije svega postepeni prijelaz na 4K tehnologiju snimanja što iziskuje određena financijska sredstva. FFVAL je trenutno na pola puta kupnje 35 milimetarskog objektiva, ako ne skupimo dovoljno za Cooke bit će dobra i Samyangova Xeen serija (smijeh). Lišane Ostrovičke i Korlat jako su mi interesantna područja, također Škabrnja i Nadin gdje bi trebalo pažljivo i dobro odraditi predprodukciju.

Nedavno sam u produkciji FFVAL-a otpočeo snimanje dokumentarnog filma Restaurator. Priča će to biti o dragom i dobronamjernom gospodinu Boži Vidakoviću koji je četrdesetak godina živio u New Yorku, a radio je u jednoj talijanskoj firmi koja se bavila restauriranjem sakralnih objekata.

Primijećen zbog svoje iznimne darovitosti Božo je počeo raditi i stanove hollywoodskih zvijezda poput Stevena Spielberga, Roberta Altmana, Genea Hackmana, Sigourney Weaver i mnogih drugih. Božina američka etapa života učinila mi se vrlo zanimljivom, čekali smo da krene s restauracijom jednog tabernakula i istovremeno otpočeli sa snimanjem jednog zanimljivog projekta.

Namjera producenta je da se daljnjim prikazivanjem dokumentarnog filma Bruški martirij pridonese tomu da masakr koji je počinjen u mjestu Bruška u zaseoku Gornji Marinovići bude poznatiji u hrvatskoj javnosti, ali i da buduće generacije koje su rođene u slobodnoj Hrvatskoj budu upoznate sa ratnim strahotama u oslobodilačkom Domovinskom ratu koji se odvijao na ovim prostorima.