U galeriji ZadArt ovih dana sve je u znaku stripa i to naših ''domaćih'' snaga, a mi smo porazgovarali s autorom Markom Jačanom!

Strip kao poseban način izražavanja zahtijeva i talent ali i spremnost na učenje i strpljenje - slažeš li se s tim i koliko vremena uspiješ posvetiti stripu? 

Cijeli život je učenje. Ljudi koji nisu spremni učiti, razvijati se i prihvaćati savjete i kritike teško da mogu napredovati ili postići nešto. Strpljenje je ključno. Strip je zahtjevan medij koji kombinira pisanje, crtanje i režiju, potrebne su stotine tabli crtanja i vježbanja da bi mogao reći da si nešto naučio. E sad, vrijeme koje uspijem posvetiti stripu varira od dana do dana, ovisno o poslu i obavezama. Obično je to sat-dva, možda tri dnevno. Ponekad kad se zaželim stripa više ne znam bih li radije sjeo crtati ili se izvalio i uzeo u ruke nešto čitati.

Što se našlo sve na izložbi u ZadArtu?

U prvom planu je serijal "Sive Kronike" na kojem trenutno radim s Darkom Macanom kao scenaristom. Ima tu još ponešto od svega, autorskih projekata, suradnje s drugim scenaristima, objavljenih i neobjavljenih tabli.

Zadar je napokon dobio festival stripa u GKZD, dosta je usmjeren na mlade, smatraš li da smo još daleko od zagrebačkog comic cona ili Mafesta? Postoje li možda neke ideje među vama zadarskim stripoljupcima?

Moram priznati da nisam u potpunosti upućen u smjer u kojem se razvija naš festival. Bio sam gost prve godine, a ostale sam ispratio onako u prolazu. Nisam netko tko će kritizirati nečiji uloženi trud, ali smatram da je to daleko od naših najvećih festivala. 

Moje je mišljenje da treba privući strip publiku, koje zaista i ima, onime što je zanima. Štandovi koji bi nudili mogućnost kupnje raznoraznih izdanja hrvatskih izdavača s određenim popustima kao i štandovi rabljenih stripova sigurno bi doveli veći broj ljudi.

Pokoji inozemni gost i organizacija crtanja za posjetitelje isto tako. Ne treba izmišljati toplu vodu, treba samo pogledati kako to izgleda u Makarskoj ili Zagrebu i kako ljudi satima čekaju u redu za svoj crtež ili prelistavaju gomile Fibrinih knjižurina na štandu. Naravno, opet kažem, to je moje viđenje festivala.

Ovo što se radi također je hvalevrijedno.

Izlažeš s Tomislavom Koštom. Kako bi opisao svoj stil, a kako njegov, i ima li nešto po čemu ste ipak slični? 

Tomislav je u prvom redu slikar i takav je njegov pristup stripu. On je ekspresivan i poletan, ja sam s druge strane precizan i detaljan, pridajem veću pažnju sitnicama. Stilske sličnosti baš i nema, ali to su pitanja na koje je najbolje da odgovori publika.

Ponekad publika može vidjeti u našim djelima nešto što ni mi sami autori ne vidimo.

Ako se ne varam, ti si i kolekcionar. Koje stripove imaš u svojoj kolekciji koje ''ne bi prodao za milju dolara''?

Ne smatram se baš kolekcionarom, to je danas postao malo teži i skuplji sport, ali da volim imati na polici stvari koje su mi bitne, volim. Hrpa je tu skupih i luksuznih izdanja tvrdih korica i besprijekornog tiska, ali ja moram priznati da mi srce najviše zaigra kad odem do kioska kupiti novi broj Strip revije ili  Stripoteke. To su neke stare bolesti koje vuku korijene iz 80-ih godina. Upravo zbog toga me neizmjerno veseli novo kiosk reizdanje kultnog stripa Ken Parker koje mi svaki mjesec razvuče osmjeh na lice.

Do kada možemo pogledati izložbu?

Izložba je otvorena do subote 25.5. i može se pogledati u jutarnjim satima od 10 - 12 i popodne od 18 - 20 sati.