Ostalo / Intervjui

ususret koncertu

Pavao Mašić: Zadranima donosimo najraskošniji ugođaj koji barokni izvodilački sastav može pružiti

Pavao Mašić: Zadranima donosimo najraskošniji ugođaj koji barokni izvodilački sastav može pružiti

U utorak, 6. kolovoza na Glazbenim večerima u sv. Donatu očekuje nas barokni vatromet u izvedbi Zadarskog komornog orkestra s tri solista na trubama. Umjetnički voditelj projekta istaknuti je šibenski glazbenik Pavao Mašić, orguljaš i čembalist, dobitnik nagrade Grand Prix Bach i nagrade publike na Bachovom orguljaškom natjecanju u Lausanni 2006.

Od 1999. Mašić je glavni orguljaš u crkvi sv. Marka u Zagrebu, a usporedno djeluje kao izvanredni profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje podučava nove generacije orguljaša i čembalista. Redovito nastupa na važnim koncertnim pozornicama diljem Europe i Rusije. Nakon niza diploma na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (orgulje, čembalo i glazbena teorija) nastavlja studij orgulja u Lausanni, gdje magistrira cum laude u klasi Kei Koito.

Također studira čembalo i povijesne instrumente s tipkama u klasi dr. Roberta Hilla i Michaela Behringera u Freiburgu. Više od 20 nacionalnih i međunarodnih nagrada svjedoče o kvaliteti njegovog umjetničkog rada: laureat je međunarodnih orguljaških natjecanja u Švicarskoj, Hrvatskoj i Španjolskoj, te je proglašen najboljim mladim hrvatskim umjetnikom u 2006. Snima za HRT i Croatiu Records; raznolika diskografija uključuje pet albuma ovjenčana s ukupno jedanaest Porina.

Recite nam nešto o koncertu koji nas očekuje u Zadru. Kako biste taj program objasnili u par rečenica nekom tko nikada nije bio na koncertu ozbiljne glazbe, a željeli biste ga privući?

Za nekoga tko nikada nije prisustvovao koncertu ozbiljne glazbe, ovo je sjajna prilika da otkrije taj glazbeni žanr bez imalo straha, dapače, rekao bih da je ovo jedan od onih koncertnih programa koji neupućenima može itekako otvoriti apetite za tzv. ozbiljnu glazbu koja je sve samo ne suhoparno ozbiljna. Riječ je o glazbi visokoga sjaja, bolje rečeno, glanca, a da je tomu tako svjedoči i činjenica da je veliki barokni skladatelj Georg Friedrich Händel, kada je skladao svoju čuvenu Glazbu za kraljevski vatromet posegnuo upravo za ovakvim sastavom: gudačkim orkestrom okrunjenim trubljama.

Ako je glavna odlika barokne glazbe sjaj i raskoš, onda je kombinacija trublji uz orkestar onaj najraskošniji ugođaj koji barokni izvodilački sastav može pružiti. A mi vam ovom prilikom donosimo ne jednog, već čak tri sjajna trubača koji će biti glavni akteri našeg glanc-programa.

S druge strane, kako biste taj program predstavili nekom svjetskom autoritetu za baroknu glazbu? Kako je došlo do tog projekta, do suradnje sa Zadarskim komornim orkestrom?

Zahvalan sam prije svega na pozivu koji je došao od strane maestra Ivana Repušića. On je za ovaj koncert odlučio rekreirati baroknu atmosferu, ne samo izborom repertoara istaknutih baroknih skladatelja – Telemanna, Torellija, Vivaldija i Nerude – koji su redom ostavili najljepše stranice posvećene trublji, nego i načinom izvedbe kakva se prakticirala u baroku kada je ansambl svirao bez dirigenta, tj. kada je glazbenike u izvedbi vodio čembalist, istovremeno svirajući i dirigirajući.

Nazivan u talijanskoj praksi maestro al cimbalo, čembalist je u isti mah i dirigirao i svirao, vodio izvedbu aktivnim sudjelovanjem u njoj i davanjem glazbenih impulsa ostalim glazbenicima vlastitim muziciranjem. 

Naš koncert predstavit će bogati menú trubačkih delicija: nakon uvodnih svečanih nota Vivaldijeva koncerta za dvije trube i orkestar predstavit će nam se sva tri solista ponaosob u trima zahtjevnim koncertima, te na koncu udružiti u najambicioznije zamišljenom koncertu za tri trublje i orkestar, pravom vatrometu zvuka koji svojim proporcijama i bogatijom orkestracijom podsjeća gotovo na simfonijski zvuk. Među trima solističkim koncertima valja istaknuti kako je riječ o skladbama različitih skladatelja, ali i glazbenih karaktera, te će u njima biti najzanimljivije čuti i osjetiti temperament svakoga od trojice solista.

Recimo to ovako: instrumentalni sastav uvijek je identičan (truba i gudači), ali će konačni doživljaj svake skladbe biti vrlo osoban, neposredan i nadahnut emocijama pojedinog solista.

Hrvatska orguljaška i čembalistička scena posljednjih je godina izrazito aktivna. Možete li ispričati kratku povijest, značajna imena i događaje koja su za to zaslužna?

Imam sreću da pripadam i jednoj i drugoj sceni koje spominjete, te na taj način, rekao bih, kao glazbenik imam priliku profitirati na način da se ne moram ograničavati u definicijama struke, već uživati u ljepotama oba instrumenta. Riječ je o instrumentima koji spadaju među najstarije instrumente koje je čovjek izumio, te posljedično, instrumente s najopsežnijim repertoarom koji broji mnoga remekdjela ljudske stvaralačke misli.

Primjerice, ove se godine navršava 660 godina od spomena prvog orguljaša u Hrvatskoj, orguljaša Nikole koji je – zabilježeno je 1359.  – djelovao u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu u kojoj posljednjih 20 godina imam prilike svirati redovito. Među najistaknutijim orguljašima u nama bližoj prošlosti su svakako dvojica orguljaša zagrebačke katedrale, Franjo Dugan (1874-1948) i Anđelko Klobučar (1931-2016), koji su osim svojim izvedbama ostavili značajan trag i bogatim opusima za orgulje, prvim značajnijim zbirkama skladbi takve vrste u Hrvatskoj. 

S druge strane, čembalistička struka u Hrvatskoj prilično je mlada: upravo smo proslavili 25 godina od osnivanja katedre za čembalo pri Muzičkoj akademiji u Zagrebu; osnovala ju je naša proslavljena čembalistica Višnja Mažuran koja je neumornom pedagoškom, a još više koncertantnom aktivnošću postavila visoke standarde muziciranja.

Čini mi se kako danas nove tehnologije i društvene mreže još intenzivnije omogućuju mnogima da dožive i orgulje i čembalo na način kakav ranije nije bio moguć. Ljudima su tako ovi pomalo skroviti instrumenti sve dostupniji, što se posebno ogleda na primjeru Zadra gdje zajednički žive i akustične i morske orgulje. Posebice mi je drago da je od ove godine stasao i novi, mladi orguljski festival, čime će se konačno bogatije iskoristiti potencijal zadarskih instrumenata među kojima prednjače još uvijek nedovoljno iskorištene orgulje zadarske katedrale. U svemu tome valja prepoznati i one pod čijim prstima spomenuti instrumenti oživljuju, orguljaše vezane za Zadar poput uvijek nadahnjujućeg kolege Miljenka Bajata i pedagoginje Martine Lazar, te orguljaškog podmlatka koji pokazuje znatne ambicije, Mihovila Buturića i Tee Kulaš.

Izrazito ste svestrani i aktivni kao orguljaš, čembalist, pedagog, solist, umjetnički ravnatelj, organizator. Koja vas od tih uloga ponajviše veseli? Na koji projekt ste najponosniji? Kako sve to stižete? Što pripremate u budućnosti?

Kako ste i sami naveli, mnogo me toga zaokuplja i teško je reći što nosi budućnost, jer kao što orguljaši istovremeno sviraju – bilo rukama, bilo nogama – na nekoliko klavijatura odjednom, tako i ja paralelno razmišljam i djelujem. Sretan sam da sam uključen u rad Orguljaške ljetne škole koja u mom rodnom gradu Šibeniku - gradu sa čak dvanaest povijesnih orgulja! - djeluje već 26 godina, a podjednako me veseli i organiziranje festivala Orgulje sv. Marka u Zagrebu, gdje svake godine ugostimo brojne inozemne orguljaše, redom vrhunske umjetnike.

U proteklih pet sezona ugostili smo njih tridesetak od kojih mnogi po prvi put gostuju u Hrvatskoj, a susret s njihovim muziciranjem otvorio je hrvatskoj publici, ali i hrvatskim orguljašima jedinstven i dosad nepoznat uvid u to kakvo li je sve majstorstvo muziciranja moguće na orguljama. 

Među projektima posljednjih godina istaknuo bih dvije nesvakidašnje izvedbe: Bachovo Umijeće fuge i Rođenje Gospodinovo Oliviera Messiaena, te rad na objavljivanju skladbi već spomenutih orguljaša zagrebačke katedrale, Anđelka Klobučara i Franje Dugana, čije sam skladbe uredio za tisak u vidu notnih izdanja i dvostrukih albuma. Sretan sam da je mojih pet solističkih albuma nagrađeno s čak 11 Porinovih kipića, te da su dva od njih prepoznati i kao najbolji albumi klasične glazbe. Takav feedback uvijek je dobrodošao nama koji se bavimo pomalo usamljenim vidom muziciranja za instrumentom daleko od očiju publike, ali koji, zahvaljujući prije svega golemom izboru kvalitetne glazbe čovjeka veseli i bez velikog pritiska lako „tjera“ na rad. 

Od budućih projekata koji mi se vrte po glavi izdvajam tek one koji su u neposrednoj budućnosti: koncert u Kneževu dvoru na Dubrovačkim ljetnim igrama ovoga kolovoza gdje uz Hrvatski barokni ansambl izvodim orguljske koncerte G. F. Händela, nastup u pariškoj bazilici sv. Klotilde (crkvi u kojoj je svojevremeno djelovao francuski skladatelj César Franck) u ožujku 2020., koncert na novim velikim orguljama Muzičke akademije u Zagrebu gdje ću u svibnju 2020. (po prvi put u Hrvatskoj) izvoditi Slike s izložbe M. P. Musorgskog u verziji za orgulje, a u srpnju 2020. nastupiti u Würzburgu na smrtni dan J. S. Bacha.

Posebno me veseli suradnja sa sjajnim glazbenicima van svijeta orgulja: tako ovoga kolovoza nastupam u Šibeniku u duetu sa sjajnim saksofonistom Tomislavom Žužakom, a u rujnu se vraćam u Zadar s uvijek inspirativnim Petritom Çekuom i programom španjolskih skladatelja i J. S. Bacha u nesvakidašnjoj kombinaciji za gitaru i orgulje.  

Utorak, 6. 8.

Crkva sv. Donata, 21 h

Puhačka oluja

ZADARSKI KOMORNI ORKESTAR

Pavao Mašić, umjetničko vodstvo

Reinhold Friedrich, truba

Franc Kosem, truba

Vedran Kocelj, truba

G. Ph. Telemann, G. Torelli, J. G. B. Neruda, A. Vivaldi

 

Reci što misliš!