Bolje ikad nego nikad? U ovom slučaju, ta stoji. No opet, tko će kvragu u ovom gradu ionako hrliti u kino kako bi pogledao 'nekakav' domaći film? Mi Hrvatiiii? Je, moš' mislit. O.K., sredina lipnja je ipak stvorena za brčkanje u plićaku, a iskreno rečeno, nisam niti očekivao nepregledne kolone pred kinoblagajnama usred dana (17:00, da budem precizniji). No, dok se većina mojih sugrađana hladila uronjena u beskrajno plavetnilo, ja se pak brčkam u vlastitoj neurozi. 

Znam, glup termin za odlazak u kino, no nisam mogao obuzdati tu želju. Kvragu, zašto i bih? Premijera ovog toliko potrebnog i bitnog filma održana je prije gotovo mjesec dana u svim našim većim gradovima, a mi? Mi smo dobili po zasluzi. Znate koliko je ljudi bilo samnom u dvorani? Kinooperater i ja. Divno, zar ne? Kužim i ne zamjeram. Sami smo našoj kinematografiji davno iskopali smrtnu raku, desetljećima snimali isprazna, samodopadna i napose dosadna izdr....nja i bilo je teško zamislivo nadati se svjetlu na kraju ovog tunela. Morao sam se obračunati sa strahom od novog neuspjeha, uputiti se u tu otužno praznu kinodvoranu i držati fige. 

Dora (H.Beljan) je desetegodišnja djevojčica koju život nije nimalo mazio. Nakon iznenadnog odlaska problematičnog oca Vedrana (G.Hajduković), očinsku figuru pronašla je u Zdravku Mamiću. Prati i citira njegove izjave, divi mu se i želi jednog dana postati slavna nogometna menadžerica. Kaos se vraća u Dorin život s povratkom oca, a on se nažalost nije promjenio i policija im ponovno zvoni na kućna vrata. Supruga Lidija (N.Janjić) više nema strpljenja i traži od Vedrana da si sredi život ili da im se više niti ne vraća. 

Ives (L.Barić) je redateljica popularne TV sapunice koja na poslu trpi neprofesionalnost i loš radni materijal kako bi nekako skrpala kraj s krajem dok skrbi za oca Ivana (V.Brajović) koji je naglo obolio od demencije. Svakodnevni kaos, što na poslu, što kod kuće, polako izjeda Ives, no ona se ne želi predati.  

Nataša (N.Dorčić) je producentica iste sapunice na kojoj radi i Ives i dok pokušava dovesti u red zahtjevnu produkciju, paralelno se mora suočiti s vlastitom tragedijom i poodmaklom trudnoćom...  

157 minuta. Znate čega? Čistog filmskog savršenstva! Pa bilo je više i je...o vrijeme! Nisam mogao vjerovati vlastitim očima. Što je ovo? Vrte mi se sličice savršenstva, glazba para dušu, a tužne ljudske sudbine mi se otpetljavaju pred očima i bodu u srce.

Život, al' ono, baš sjeban život u 'Lijepoj Našoj silovanoj'. Bez patetike i preseravanja. Bolan, iskren i mučan, a opet, na neki način, divan. Dugačko i zamorno? U rukama mnogih naših nadobudnih tzv. redatelja to bi tako i bilo, al' ne i kod naše Ivone.

Ona je na sebi svojstven način iskočila iz 'sedla' dokumentarnog filma (op.a. "Što sa sobom preko dana") kao kauboj s nekog ukroćenog pastuha na drugog, onog koji se za našu posrnulu kinematografiju lako može zvati i 'Diablo'. 

Trebala nam se desiti Ivona Juka. Don Quijote tip persone koja ne strepi pred vjetrenjačama nerazumijevanja, iskvarenosti pojedinaca i institucija. Žena kojoj su u toj nemilosrdnoj borbi kroćenja 'Diabla' izrasla volovska muda. Mnogi su je kroz medije i šaputanja iz mračnih kutaka prozivali ludom, drskom, ustašom i sličnim grdim imenima, no ja ću joj dati samo jedan mali epitet, 'genijalna'.

Nema laži u njezinom radu, zna o čemu priča, zna kako to prikazati i zna tko će to utjeloviti. Sve je posloženo baš onako kako treba. Veterani (Vojislav Brajović, Krunoslav Šarić i Slavica Knezović) su se probudili iz glumačke kome i ponovno pokazali zašto smo ih voljeli. Mladi i oni nešto stariji su pokazali zube dok lome srca i naprežu se od emocija. Strašan je ovo materijal, svi su trebali dati maksimum. Juka zna što želi, zna da joj treba pravi bivši lider navijačke skupine (G.Hajduković) kako bi prikazala autentičnost lika, zna da joj treba simbol čistoće i nevinosti (H.Beljan). 

Primjera ima koliko želite, vidi se taj dokumentarni trag i ona ne bježi od toga. Zašto na kraju i bi? Unatoč brojnim alegorijama i pojedinim surealnim prizorima, ovaj film se bavi našom stvarnošću, surovom i bolnom kakva jest, Nema kozmetičkih tretmana i slične patetike. Suze moraju biti prave, bol se mora osjetiti, no ne bojte se. Zašto? Juka nam je ostavila one nužne male rupice nade na prozorčićima, prozorčićima kroz koje dopire jarko svjetlo. Treba ih samo silovito razbiti i provući se van. Uvijek postoji izlaz, iskupljenje. Ples, poljubac, zagrljaj, to su one male stvari koje puno znače. To je utjeha.

Često sam zagrizao jezik, ignorirao i kimao glavom od srama na spomen naše 'nove' kinematografije, a sad? Sad mi je Ivona Juka navukla ogroman osmijeh na lice, ponos i vjeru u bolje filmsko sutra. Matanić i "Zvizdan"? Vidjet ćemo, nagrade puno znače i glasno odjekuju, no često su i samo dio 'igre'. Znam samo da se nešto pozitivno dešava i to me iznimno veseli. Ovako snažan film nije zaslužio prazne dvorane, ovakav film smo čekali desteljećima. Nemojte čekati njegovu TV premijeru, pođite u kino, nećete se razočarati. Ivona Juka, hvala ti!

 

Ti Mene Nosiš (2015)

Režija: Ivona Juka

Uloge: Lana Barić, Vojislav Brajović, Nataša Janjić, Goran Hajduković, Nataša Dorčić, Helena Beljan, Sebastian Cavazza, Juraj Dabić..

Žanr: Drama

Trajanje: 157 min.