Treba li plakati zbog distributerskih zavrzlama oko filma koji je lokalnom gledateljstvu trebao biti poslužen kao prava poslastica još koncem ljeta u sklopu "Avvantura Film Festivala" a na kraju je zaobišao i naše jedino kino u gradu? Nije to prvi a nažalost niti posljednji put da smo ispali žrtva tzv. ograničenog broja kopija filma kojeg bi mnogi pretpostavljam rado gledali na velikom ekranu. 

Povuci-potegni, filmske revije su se redale kao na traci i zagrepčani, splićani odnosno riječani među ostalima, mogli su sa zadovoljstvom klicati kako su imali zadovoljstvo posljednji put u velikoj formi i na velikom ekranu pogledati tragično preminulog i nikad prežaljenog Philipa Seymoura Hoffmana (doduše, njegov posljednji pozdrav od publike bit će ipak u gotovo epizodnom, nezahtjevnom nastupu u nadolazećem nastavku serijala "Igara Gladi"). 

A Most Wanted Man (2014)

Režija: Anton Corbijn

Uloge: Philip Seymour Hoffman, Rachel McAdams, Willem Dafoe, Grigoriy Dobrygin, Daniel Brühl, Nina Hoss, Robin Wright...

Žanr: Triler, špijunski

Trajanje: 122 min.Srećom (ili ne) nemali broj ovakvih filmskih poslastica čuči u skrivenim web kutovima ili se pak nudi na kojekakvim Amazonima i eBayima pa nije nemoguće uz malo truda ili novaca pronaći ih. Kako vam za preporuku u ove kišne i tmurne dane zvuči špijunski politički triler znalački napravljen po recepturi neponovljivog majstora špijunskih romana, Johna le Carréa?

Naučeni i poniženi sigurnosnim propustima koji su islamskim teroristima omogućili napad 11/9 na 'blizance' i Pentagon, njemačke obavještajne službe započele su sa primjenom strožeg i kontroliranijeg nadzora sumnjivih i utjecajnih članova islamske zajednice koji obitavaju u Njemačkoj. Günther Bachmann (P.S.Hoffman) predvodi tim agenata zadužen za prismotru hamburških islamskih osumnjičenika. Progonjen krivnjom zbog stradanja njegovih agenata na zadatku u Bagdadu, Günther ide do kraja, zanemaruje privatan život i prkosi moćnim šefovima ostalih obavještajnih službi.

Prilika za veliku akciju i hvatanje velike 'ribe', Güntheru se ukaže kad dobije informaciju da se u Hamburgu pojavio čečenski azilant Issa Karpov (G.Dobrygin). Issa se pokušava domoći nasljedstva skrivenog u banci kojom upravlja cjenjeni ali i mutnim poslovima obavijeni bankar Tommy Brue (W.Dafoe). Igrom slučaja, Issi u pomoć oko podizanja novca priskoči ljevičarska odvjetnica Annabel (R.McAdams). Günther osmisli plan s kojim će se uz pomoć Isse i njegova novca približiti moćnom islamisti koji je  izgledno povezan sa terorističkom organizacijom... 

Bol i tuga, prožimaju vas instantno kad ponovno ugledate brilijantnog Hoffmana i shvatite koji je to glumački gubitak. Kao da je Güntherovo autodestruktivno stanje bila proganjajuća preslika njegova vlastita, tugom i depresijom prožeta duha.  

Ukoliko niste upoznati sa prijašnjim radovima Johna le Carréa odnosno filmskim adaptacijama njegovih romana, moram vas upozoriti da ovo nije onaj moderni, deformirani oblik špijunskog filma u kojem su 'junačine' prepucavaju u što širem spektru poznavanja načina lomljenja kostiju ili osvajanja fatalnih ljepotica (osobno volim Bondovski eskapizam ali ovo nije ta priča). Poput ne tako davne, brilijantne adaptacije le Carréavog romana "Dečko, dama, kralj, špijun" ritam ovog filma također je spor, realističan i tmuran. Prava 'stara' škola!

Anton Corbijn je redatelj čije ime široj publici ne zvuči osobito poznato i ne može se pohvaliti kako za njim stoji velik broj filmova ("Control" i "The American") no ima itekakvu reputaciju moćnog autora glazbenih videospotova (spomenut ću samo da je zaslužan za velik broj spotova grupe Depeche Mode) koji se i više nego dobro zna služiti vizualnim mogućnostima.

Pravi je užitak podleći atmosferi koja pruža možda i najvjerodostojniju sliku tog nazovi famoznog špijunskog svijeta koji nije nimalo izazovan, privlačan i uzbudljiv. To je svijet konstantne paranoje, nadmudrivanja i odluka, odluka od kojih u tren padaju glave a niste ni sigurni jel' to bilo nužno i opravdano. Atmosfera je to koja priziva velikog Coppolu i njegov masterpiece "Prisluškivanje" ili pak zakulisne političke igre na koje nas je naučio Alan J. Pakula u svojim paranoičnim političkim trilerima.

Zanimljiv predložak koji drži korak s vremenom i situacijom u kojem se 'igraju kojekave igre' i nudi upečatljiv završetak, sigurna režija, nezaboravna Hoffmanova gluma potpomognuta rutiniranim ali i kvalitetnim epizodama Dafoea, McAdams i Wright dovoljno su dobra preporuka za ovaj izuzetno zanimljiv špijunski triler.