Od pretprošle subote imamo priliku gledati nešto što se još uvijek zove Dora - izbor najbolje hrvatske pjesme za pjesmu Europe, koja na žalost nema veze sa Dorom kakvu smo navikli gledati, a još manje ima veze sa glamurom, sjajem i estradnim zvijezdama koje bi trebale predstavljati Hrvatsku.

Iskreno, dala sam si truda i gledala „to" već dvije subote za redom, s tim da sam taj posao odradila s teškom mukom.

Već sam se prve subote razočarala. Ipak, tješila sam se da im je ovo tek prva emisija, pa se nisu dovoljno pripremili. Možda se samo nisam navikla na novi koncept, svih pere trema, možda sam prekritična i još niz drugih razloga. Čak mi je sutradan bilo žao groznih kritika koje smo mogli pročitati ili čuti.

Došla je i druga subota, ali jednostavno sam shvatila da se Dora i ja nismo našle. Ni na prvi pogled, a ni na drugi. Novi koncept je fora. Nije čak ni loše zamišljeno, ali provedba je zaslužila ravno nula bodova. Ne znam čak ni što bi prvo popljuvala, ali ne znam ni što bi pozitivno mogla naći.

Od prvih početaka, Dora je zauzela (pa možemo čak reći) važno mjesto na glazbenoj estradi. Mjesto glamura, poznatih izvođača, mjesto na kojem je poželjno pojaviti se. Svi smo s nestrpljenjem čekali taj prijenos na televiziji i bili ljubomorni na manjinu koja je uspjela nabaviti ulaznice za Kristalnu dvoranu hotela Kvarner u Opatiji. Opatija i Dora, kao i niz drugih izbora postali su neodvojivi, sve do sada kada su ti izbori pali, baš, na niske grane. Recesija kažu. Ma, za takve stvari nema recesije.

Za mene su svi ti izbori, pa tako i Dora predstavljali najbolje od Hrvatske. Kao što hrvatski sportaši koji su najbolji u Hrvatskoj u svom sportu ili disciplini predstavljaju i brane hrvatske boje na europskim i svjetskim natjecanjima, tako bi po svakoj logici trebali pjevači i razne ljepotice.

Sve je to način na koji možemo stvoriti pozitivnu sliku o nama u svijetu. A čini mi se da u zadnje vrijeme niti znamo pjevati, a niti smo lijepi. Zato bar skijamo, skačemo u vis, u dalj, troskok (prisjetimo se samo i izvrsnih rezultata naše lokalne, mlade i najbolje sportašice koja polako osvaja svijet sa svojim postignućima - Ines Ikić, ali i ostale zadarske dice), isto tako plivamo, trčimo za loptom rukama, nogama, na zemlji, na vodi... Tako smo maleni, a tako talentirani. Zar stvarno onda nemamo dovoljno lijepih djevojaka i mladića ili dovoljno dobrih pjevača ili pjevačica koji bi nas dostojno predstavljali?

Sigurno je da su svi ti izbori dobili jedan negativan kontekst. Danas se svaka cura smatra dovoljno savršenom da bi postala miss nečega, a najčešće takve cure nisu niti lijepe, zgodne, a još manje pametne i snalažljive. U svemu tome tko će još naći i X faktor? Malo onih cura koje zaista jesu takve imaju pametnijeg posla u životu od pet minuta slave. Gdje su misice poput Branke Bebić, Fani Čapalije ili Elene Šuran? Rekla sam već, imaju pametnijeg posla zbog toga što danas, misica nije jedna od onih ugroženih vrsta žena koje su pametne i lijepe, već jedna u nizu plastičnih sponzoruša, glupačica i ostalih pogrdnih naziva koji nisu ni vrijedni spomena.

A gdje su naši pjevači kojima se toliko hvalimo i ponosimo? Nema ih. Za njih je Dora dno dna. A tko je kriv za to? Mi ili oni? Oni jer nemaju hrabrosti pokazati svoje sposobnosti? Ili mi koji ne priznajemo ništa manje od prvog mjesta? Pa nam je tako lakše slati u Europu neizgrađene i neiskusne djevojčice i dječake kojima je to ipak malo preveliki izazov.

I što nam je onda ostalo od te Dore? Studio, neusporediv s Kristalnom dvoranom i opatijskim sjajem. Voditelji? Aleksandar Kostadinov koji izgleda (na žalost) kao da ga je izbacila poplava s bocom žestokog u ruci. Leona Paraminski koja je možda jedina svijetla točka, ali ni ona sa svim svojim šarmom, ljupkim izgledom i glumačkim sposobnostima ne može spasiti katastrofu. Nepoznati izvođači među kojima nema nikoga tko bi zaslužio status zvijezde i pravo predstavljanja Hrvatske osim možda Jacquesa Houdeka. Svaka mu čast na hrabrosti i volji. Žiri koji se mijenja sa svakom novom emisijom i koji bi trebao biti bez dlake na jeziku, a ne da sramote sami sebe i svoju prefesiju hvaleći ljude koji nemaju veze sa glazbom. Ponavljam - čast izuzecima. I mislim da je ovo sasvim dovoljno da vam bude jasno što želim reći.

Dora se, na žalost, svela na niskobudžetni Supertalent ili Hrvatska traži zvijezdu, a mnogi natjecatelji su upravo proizvod ili instant zvjezdice takvih natjecanja (koji ni onda nisu postigli nešto više od jednog glupog singla, a teško da će i sada). Hoćemo li dogodine gledati još nešto gore ili ćemo se napokon malo trgnuti i napraviti pravu stvar sa pravim ljudima?