'Mladenački' problemi poprimaju neke nove razmjere

Ugodno poslipodne, prolazim priko Trga. Eno još se Careras cereka sa zastave obišene na Gradsku stražu. To valjda triba cile godine ostati na tom mistu, da nam se uriže u mozak koju smo vokalnu facu ugostili ovo lito.

Đir po Varoši.

Zapinjem za stolove. Turisti koji guštaju u postsezonskim blagodatima Zadra tamane pizzete.

Drastično smanjena razina kofeina tira me da sidnem kod Jere i proćakulam s frendicom. Stol u kantunu slobodan.

Negdi oko šest i po situacija se minja. Stiže čopor u crnom. Zadarski alternativci juniori. Na leđima ruksaci s ispisanim imenima bendova, zakrpama i lancima. Što žešći lanac, to veća faca. Oko ruku spajkovi, bodljike na kožnim narukvicama. Opako, nek se zna.

S nostalgijom se vraćam u srednjoškolske dane, vrime u kojem moraš odrediti ko si i što si i na koja ćeš mista u gradu ići. Pa tako iz Mioca izađoh ovijena u crno. Marte i starke. Crna olovka za oči. Kosa do guze. Pije se pivo ili vino, sluša se metal.

Recimo da je to bila jedna od mojih životnih faza, koja je prošla, ali je ostavila trag. Jer mogu ja šetati u Armani košulji i balerinkama, ali doma ću raspaliti Metallicu.

Ipak, nešto je drugačije. Gledam te šesnaestogodišnjake i lupkam noktima po čaši. Valjda je to taj generacijski hop, razlika u vrimenu i kompletnom društvenom stanju u kojem mladi 'mladuju'.

Nekidan sam prošla kraj svoje osnovne škole. Neki sedmaši imali su slobodan sat (a možda su i pobigli?) Curice, u svojim prvim grudnjacima, s duvanima u ruci. Dečki piju Karlovačko. U podne. S mobitela puštaju muziku i snimaju kako se neka plavuša baca po mršavcu. A kad dođu doma, snimka će odma na Fejs.

Da ne ponavljam temu o kojoj je pisao kolega Turčinov, samo ću spomenuti ovo: da, mladi i alkohol, nerazdvojni. Mladi i cigarete, trava, tablete. Mladi i seks. Mladi i bižanje sa sata. Nije to ništa novo. I mi smo sve to prošli, pa smo sad strašno pametni.

Zabrinjavajuće je to što 'mladenački' problemi poprimaju neke nove razmjere. Pa se tako analizira kad to mladi počinju piti, pušiti, koliko picaju, itd. I onda dolazimo do užasavajućih rezultata.

Pitamo se ko je kriv, i što učiniti za te osobe na kojima 'svit ostaje'.

Brinemo se da će svit poći k vragu.

Svi imaju svoje mišljenje: neki optužuju nemar roditelja, propali autoritet nastavnika, opće narušavanje vridnosti... Sve to ima svoju ulogu u drami. Ali, ako želimo happyending, onda tribamo odigrati našu ulogu najbolje što možemo.

Najlakše je zatvoriti oči.