Crna kronika hrvatskog filma

Režija: Nikola Tanhofer
Glumci: Antun Vrdoljak, Vanja Drach, Mira Nikolić, Fabijan Šovagović
Trajanje: 105 minuta
Godina: 1958.
Produkcija: Jadran Film

Koliko god to čudno može zvučati iz ove današnje, za domaću kinematografiju jadne i bijedne perspektive, Hrvatska je u svojoj povijesti imala filmova koji u potpunosti zaslužuju biti svrstavani uz bok s najvećim svjetskim ostvarenjima sedme umjetnosti.

"H - 8" tek je jedan od takvih filmova i čak je, usudit ću se reći, najvažniji. Scenarist Zvonimir Berković, koji će kasnije i sam postati vrlo uspješan redatelj, ideju za ovaj film dobio je na stranicama crne kronike, mjestu koje je tada još u novinama zauzimalo znatno manje prostora nego danas, a u njima se još moglo pronaći nešto dovoljno šokantno da inspirira. Tako je i Berković jednog davnog dana naletio na članak o stravičnoj nesreći na autocesti. Sudaru automobila i kamiona, u kojem je poginuo veći broj ljudi, a do kojeg je došlo zbog neodgovorne vožnje vozača za automobilom bijelog fiće. Fićo je pobjegao s mjesta nesreće, a sve što se o njemu zna su posljednja dva slova registracijske tablice: H - 8. Vozač koji je izazvao stravični sudar, i u pokušaju preticanja natjerao kamion da se zabije u autobus, nikad nije pronađen.

"H - 8" počinje prilično bizarnim i mračnim uvodom. Jezovito hladni glas naratora govori nam o stravičnoj nesreći koja će se zbiti za nekoliko sati, obavještava nas koliko će ljudi stradati u kamionu, a koliko u autobusu i na kojim će sjedalima žrtve sjediti. Ono što slijedi nakon toga napeta je i uzbudljiva ljudska drama koja gledatelja do kraja filma drži prikovanog za sjedalo u mračnoj neizvjesnosti. Tanhofer nam prikazuje, jednog po jednog, putnike u autobusu i kamionu, koji iz ovog ili onog razloga vrlo često mijenjaju sjedala, tako da publici do kraja nije jasno tko će od njih ostaviti živote u tom ukletom autobusu. Hoće li to biti mlada samohrana majka sa svojim novorođenčetom? Ili možda postariji bračni par?

Rijetki su ti filmovi koji su sposobni zadržati od početka do samog kraja jednaki nivo napetosti razvijajući radnju u jednom tako skučenom prostoru kao što je putnički autobus. Cijeli svoj film Tanhofer svodi na predstavljanje svojih likova kroz inovativne i realne dijaloge, do te mjere da je vrlo lako zamisliti stvarne ljude, koji tim autobusom stvarno nisu nikad došli do svog odredišta. Njegova karakterizacija tih izvrsno napisanih i odglumljenih likova je strogo perfekcionistička do posljednjeg trenutka, bez i najmanjeg trunka nelogičnosti. Svaka scena "H - 8" ima svoje zašto i kako, svoju svrhu koja neizbježno vodi prema tragičnom završetku.

Tanhofer, inače snimatelj po profesiji, ovim je filmom stvorio krunsko djelo svoje ne baš pretjerano plodne filmske karijere. Iako je u životu režirao tek osam filmova, ovaj jedan bio je dovoljan da mu zauvijek osigura mjesto u aleji velikana hrvatske, i europske, kinematografije. "H - 8" depresivan je, mračan i izrazito sjetan film - i ne bi vrijedilo da je iole drukčiji. Bolje od ovoga jednostavno ne može.