Dobar dan, stari izraz pristojnosti koji bi uskoro mogao u zaborav. Kako se redaju dani, ovaj pozdrav bi se u bližoj budućnosti mogao tumačiti kao provokacija, a ne dobar odgoj. Kako uopće imati obraza nekome reći dobar dan pored svega što se događa oko nas.

Vratimo se nekoliko dana unatrag, u Zagrebu se dogodio napad na LGBT zabavu u klubu nazvanom Super Super (poprilično tragikomično s obzirom na razvoj događaja).

Te večeri nije bilo ni ok, a kamoli super. Neka junačina, ili više njih, odlučio je urinirati po pravnoj državi i pravdu uzeti u svoje ruke, a osim pravde je uzeo i skijašku masku i suzavac.  Kako i priliči junacima novog doba, bacio je tu napravu od koje vam oči ispadaju iz glave i pobjegao. Razlog?

Pa valjda mu smeta ako netko nije poput njega, možda mu je netko objasnio da su to bolesnici, niža ljudska vrsta, poremećeni nusprodukti liberala,orjunaša i komunjara. Tko zna kakve je sve „argumente“ junačina motala po glavi, logičke sigurno nije. Neka im drugi put pošalje mail pun mržnje, lakše je, ne ide se u zatvor za to.

Odnos prema različitosti je nezgodna stvar, teško je prihvatiti da netko ne razmišlja kao vi, ne vjeruje u iste stvari i ne navija za isti klub. S takvima koji su na suprotnoj strani nema dijaloga, najbolje ih je suzavcem, bokserom, letvom i kamenjima uvjeriti u snagu naše uskogrudnosti. Problem takvim glavama predstavlja party ljudi različitih seksualnih orijentacija.

U moru različitih problema nađe se budala kojoj je ovo toliko bitna stvar da pod okriljem noći ide riskirati zatvorsku kaznu samo da se obračuna s tim pa da napokon naša država krene naprijed. Jedino pozitivno što se dogodilo nakon ovog napada je to da su se manje više svi relevantni društveni i politički   dužnosnici načudili ovome i najoštrije osudili napad.

Lijepo je vidjeti minimum političke kulture i reći ono što se treba reći, bez obzira na ono što mislite. Privid funkcioniranja pravne države je zadnje što nas drži ovdje, nas jadne koji smo  ostali. Mi papci što se nismo usudili otići, nismo imali nekoga kod koga ćemo ili jednostavno nismo imali dovoljno hrabrosti za reći zbogom.

Za razliku od nas (u daljnjem tekstu ću nas oslovljavati s Papci), svjetski ugledni znanstvenik je lako našao gdje će. Gospodin dr. Đikić  se pokupio i rekao doviđenja. Podsjetio me malo na sve one humoristične serije u kojima se visoko inteligentne ljude prikazuje kao socijalne imbecile, ljude koji rasturaju  u znanosti a stvarnom životu ne shvaćaju osnovne relacije.

Sheldon, pardon  prof. dr. sc Đikić, je pokušao objasniti našoj javnosti da plagijat znanstvenog rada ruši vjerodostojnost znanja i znanosti te da bi se s takvim anomalijama trebalo obračunati jednom za svagda. Njegov nadređeni na sveučilištu u Splitu mu je uzvratio tako da ga je optužio za sukob interesa jer na istom fakultetu radi i žena Đikićevog kuma.

Zamislite, svjetski poznat znanstvenik (guglajte, it's true) dođe predavati na faks zato što mu kumova žena tamo radi? Kako je moguće da je došao do svjetske slave u znanosti, a toliko malo znati o državi iz koje je potekao. U plavo crvenoj zemlji nema drugih boja,  nema logike, nema argumenata. Ili si s nama ili si protiv.

Ako si s nama, možeš prepisivati, možeš uzimati lovu od putnih naloga (iako ćeš možda biti uhvaćen), možeš u emisiju kod Stankovića, možeš sve! Ako si protiv, onda si budala, onda izvoli iskoristiti neizmjernu slobodu koji ti naš humani sustav pruža, slobodu da digneš putovnicu. Ne treba nama znanstvenik, nama treba još „naših“. 

Što će nama čovjek koji  rastura molekularnu biologiju,  od njega nikakve koristi, pogotovo što se drznuo  petljati u politiku. Nema pojma  Gospodin Đikić, Sheldon,  amater. Ne radi se to tako, ovdje se ostaje suzdržan, ovdje se grinta po kafanama, ovdje je gore, tamo je bolje. 

Naravno, cijela priča se svela na ideološki rat lijevice i desnice, to je teren na kojem će se rasprava voditi u svakom smjeru osim u onom pravom. Tražio se način, sukob interesa, bilo što osim zdravog razuma. Nikome nije palo na pamet poslušati snagu argumenata a odlučiti onako kako je jedino moralno, logički ipravno. Nema mjesta za to. 

Grozne podjele, tolerancija u tragovima, poštivanje zdravog razuma na izdisaju. Nije baš okolina da se ide organizirati LGBT party ili ukazivati na znanstvenu čestitost. Biti će bolje, nama papcima je super sjela vijest da je Europska komisija procijenila rast našeg gospodarstva od 3%.

Eto, bili smo u pravu ostati, vidite, ovdje će sutra biti super, ma ne super, super super.