Kako li se samo umorna duša lako odmori uz nenametljive sličice iz života, tuđih života. Osobno nisam poetska duša i to nije nikakav gubitak za čovječanstvo. Ima ih koji znaju i umiju, koji to žive i vole. Ja sam samo promatrač iz sjene, skromni konzument s tih literarnih i (ili) celuloidnih izvora. Poluprazna šalica, putnik bez karte.

Kad pričamo o filmskoj poetičnosti, posljednju dekadu je svakako obilježio (među ostalima, naravno) i veteran Terrence Malick sa svojim (pre)pretencioznim seciranjem filozofije smisla života i življenja. No iako je lako diviti se tako slikovito bogatim vizijama i promišljanjima, tek će rijetki do samog kraja popratiti njegove novije uratke s koncentracijom i interesom. Valjda za sve postoje određene granice, pa čak i za one koji se zovu Terrence Malick.

Na radost mnogih filmoljubaca, postoje i oni intimniji, naoko posve obični, ali svakako zadivljujući pogledi na život. Jim Jarmusch nas je tome naučio još davno, već s prvim svojim filmovima, a nakon ljubavne ode besmrtnim ljubavnicima (šifra. ''Only Lovers Left Alive''), vraća nam se, nama pukim promatračima, poetičnim jezikom ulice i malih ljudi.

Radnja filma prati tjedan u životu vozača autobusa imena Paterson (A.Driver) u istoimenom gradiću u saveznoj državi New Jersey. Paterson je tih, pristojan i pristupačan radnik koji kroz  rutinu svojeg življenja upija, osluškuje i bilježi ritam okoline.

Paterson (2016)

Režija: Jim Jarmusch

Uloge: Adam Driver, Golshifteh Farahani, Nellie, Barry Shabaka Henley, Rizwan Manji, William Jackson Harper, Chasten Harmon, Method Man, Masatoshi Nagase...

Žanr: Drama

Trajanje: 118 min.

On je samozatajni pjesnik koji živi i voli svoju Lauru (G. Farahani), on je Jin njezinom Jangu, njezinom neobuzdanom stvaralaštvu i kreativnosti. Ona je kuharica, dizajnerica (koja preferira khmm... crno-bijele nijanse), country pjevačica. Ona je sve što poželi i ništa, a njemu je sve. 

A tu je i njezin pas Marvin (Nellie), engleski buldog koji ne voli Patersona, a bogme niti ovaj njega. Ipak, Paterson i Marvin svake večeri odlaze u zajedničke šetnje do Patersonovog najdražeg kafića. Na dnu čaše se krije osmijeh i zadovoljstvo, na zidu iza šanka slavne ličnosti Patersona, a uši su pune glasnih prepucavanja bivših ljubavnika. Paterson sve pomno upija i vraća se svojoj Lauri. Ona mu govori kako mora, treba podjeliti svoju poeziju sa ostatkom svijeta, on se nećka, Marvin vreba...

Dajte mu 5/6 milijuna dolara budžeta, kvalitetne glumce i provjerene suradnike i Jarmusch će vam vratiti desetorostruko (i ne, ne mislim protom na zaradu). Tako skromno, jednostavno, a tako bogato i izuzetno. Stari indie majstor se definitivno vratio u formu i ponovno nam servira priče o strasti i životu. Neupućeni zlobnici neće pronaći razloga za divljenjem jer i da ih bolno bocka u oči, oni će ostati slijepi na ovu ljepotu. Jarmusch ne pronalazi i ne stvara likove veće od života. Njemu su sasvim dovoljni obični ljudi neobičnih sposobnosti. Ovaj put je prisutna fascinacija poezijom, a kud ćeš veće poetike od poetičnog vozača autobusa? 

Njegov tihi poeta je promatrač, ljubitelj života i hodajući zen. On se ne ljuti kad ga voljena Laura 'žica' teško zarađene dolare za svoju novu akviziciju, on ostaje pristojan i smiren dok s gutljajima vode ispire Laurin neuspjeli kulinarski eksperiment, on se smije dok nesretni mladić 'riga' svoje ljubavne jade, on voli, živi i bilježi. On je još jedan Jarmuschov slikoviti alter-ego, njegova strast, njegova poezija (a prisutna je i ona stvarnog pjesnika Rona Padgetta). On je Paterson i on je delicija za filmofile. On piše, a ja sad prestajem. 

Ukoliko vas ovih prazničnih dana put nanese u neki od naših večih gradiova, potražite Patersona u kinima, ukoliko ne, u naše stiže negdje u svibnju (bar tako kažu).