Ostalo / Kolumne

motivacijski kantun

Nitko ne zna kako je trčati u tvojim tenisicama

Nitko ne zna kako je trčati u tvojim tenisicama
AP

Pitam urednika da mi da ideju što ću pisati, kaže on piši o utrci u Mađarskoj. Al' nisam ja baš tu dobra, sve se mislim. Pa evo baš zato, podijelit ću svoje iskustvo s vama.

Sve što u životu imam je kvalitetno i trajno. Uvijek sam voljela i „gađala“ na svrhu i cjelovitost. Bila sam djevojčica koja nije bila odgajana u okruženju gdje je mogla učiti o prehrani koja je dobra, nitko me nije poticao u sportu, niti je itko u mom okruženju izabrao obrazovanje i rad na sebi kao vlastiti put. 

Stala sam na start, znajući da ću biti „u brojevima i brzini“ lošija od drugih, ali ja sam bila ponosna. Shvatila sam da je bitno kako nešto radiš u životu i  zašto, slijediš li svoje srce, a ne pobjeđuješ li. Iz najboljih namjera ljudi su mi govorili da je bolje „da se ubijam“ na treninzima, ili da za trčanje treba „imati glavu“.

Nekad kad bi mi se netko dirnuo u glavu i disciplinu, čuo bi me. Ovaj put, zaželjela sam svojim trkačima svu sreću u brzini, a ja sam trčala za sve one korake iza sebe, u svom ritmu. Da, bilo mi je teže, ali sam ipak svoje kilometre trčala. Pokojni otac bio mi je u svakoj suzi koja se spustila od uzbuđenja.

Oni koji nisu prošli kroz ruganja da su uvijek zadnji, da nisu za sport, oni koji ne znaju kako je u životu imati samo svoju glavu i svoje srce, ne znaju kočnice patnje. Ne znaju za one koji su zagrljaje i podršku u osnovnim stvarima davali najčešće sebi sami, ne znaju koliko se čovjek troši da bi se sam podigao i zaštitio. Ne znaju koliko je psihički i fizički težak taj trening.  

Koje god korake da radite u životu, ne uspoređujte se s drugima, nema gore ili bolje, to su vaši koraci. Uvijek je lako govoriti kako je u tuđim tenisicama.  Poštovala sam tuđe fokuse na rezultate, ali su mi tuđi pritisci o tome kako bih i koliko trebala trčati podsjetili da nemam pravo ni ja drugima govoriti što bi bilo dobro za njih.

Svi imamo svoje osobne utrke, svoje osobne „štorije“. Danas se izgubio „balans i gušt“, sve mora biti u sjaju i luksuzu, sve mora biti perfektno. Počevši od seksualnih odnosa, materijalnih stvari koje imamo, rezultata u karijeri, poslu, rekreaciji, sportu. Tko je to rekao?

I nisam li se na ovom svijetu rodila da budem ono što jesam, da budem ja.  Ja sam vidjela malenu debeljuškastu djevojčicu koja nije znala što je povrće ni kolut unaprijed. Onda sam usporedno vidjela sebe kako sam hrabro otrčala kroz svoj život, točno mijenjajući tempo kad sam trebala, i taj ritam znam samo i jedino ja. 

Pustila sam ljude oko sebe da trče svoje „priče“, da biraju svoj ritam. A ja sam trčala onako kako je moje srce u tom trenutku htjelo. Jer moje srce ne sluša glasove koji nemaju duha, ono sluša samo ono iznutra. Vidite da niste jedini „makli“. Ima nas, i to je sve savršeno zdravo i u redu.J

Preispitivanje i ispadanje iz jata je vrlina i odlika ljudi koji su bili drugačiji, svjesniji i koji su donijeli promjene. Trčala sam za svoje dijete, ostavljajući mješavinu ljubavi i brige u koracima, vikala sam u sebi- ćaća, mogu ja, govorila sam sebi da ne moram biti kao drugi da bih trčala ovim životom i svijetom.

Gledala sam blagoslove i  ljepotu u sebi i izvan sebe. Ali to je moj svijet, i ne mora biti kao i svih drugih. Željela sam ovom pričom reći da budete hrabri u situacijama i okolini u kojoj se nalazite. E da, imala sam sa sobom svu svoju zdravu kozmetiku, hranu, knjige, bilježnice, vrijeme za sebe i meditaciju.

Napravila sam svoje rastezanje koje nije u stanju napraviti 80 posto trkača. Ali ja sam znala koliko je godina posvećeno mojoj osobnoj praksi vježbanja svjesnosti, yoge i zdravog života  Spremala sam palačinke svojim prijateljima, i trudila se biti radost, podržati ih i biti ono što jesam. Jer to je bit moje trke.

Znala sam da to neće svi razumjeti, ali sam odavno naučila da najviše boli razočarati sebe. Trčite svoje dionice, kolike god bile, živite svoje priče, plešite svoje, a ne tuđe ritmove. Jer jedina konkurencija koju imate, jedina osoba koju ne smijete razočarati, najveća podrška koju u životu imate, najveći demotivator ili motivator- ste sami sebi. 

Pamtit ću Budimpešti ponosno po svom tempu.


Reci što misliš!