Ne želeći prekinuti niz ljetnih, neobavezujućih filmskih razbibriga, preskočio sam pretencioznu adaptaciju romana ''Tulip Fever'' te sam još jednom 'pustio mozak na pašu' nadajući se kako akcijska komedija ''The Hitman's Bodyguard'' nije baš sve svoje adute 'spucala' već u samim najavama filma.

Prošle su dvije godine otkako je prvorazredni tjelohranitelj Michael Bryce (R.Reynolds) u atentatu izgubio uvaženog klijenta i trgovca oružjem, Kurosawu. Kredibilitet mu se nakon tog nemilog događaja potpuno srozao i Bryceova klijentela se svela na kojekakve paranoične, drogama 'našopane' menadžere i knjigovođe.

The Hitman's Bodyguard (2017)

Režija: Patrick Hughes

Uloge: Ryan Reynolds, Samuel L. Jackson, Gary Oldman, Élodie Yung, Salma Hayek, Joaquim de Almeida, Richard E. Grant…

Žanr: Akcija, komedija

Trajanje: 118 min.

Priliku za povratak u 'prvu ligu' iznenada mu ponudi bivša djevojka, Interpolova agentica Amelia (É. Yung) koja je za zadatak dobila čuvanje i pratnju svjedoka na suđenju ratnom zločincu i diktatoru Dukhovichu (G.Oldman), no zbog 'krtice' u svojim redovima, ta se rutinska zadaća za Ameliu pretvorila u pravu noćnu moru. 

Ne mogavši se više osloniti na svoje ljude i nadređene, Amelia obeća Michaelu povratak u tjelohraniteljski elitni razred ukoliko njezina svjedoka sigurno odveze pred Haški sud. Michael nevoljko prihvati njezinu ponudu, a da bi stvari bile još i gore, ispostavi se da je taj svjedok ni manje ni više već ozloglašeni plaćeni ubojica Kincaid (S. L. Jackson), čovjek koji ga je u prošlosti pokušao ubiti čak 28 puta…

I sve bi to bilo urnebesno duhovito, pretrpano nezaboravnom akcijom, jurnjavom i svježim idejama da slične stvari nismo već imali prilike pogledati mali milijun puta. Jbg., izgleda da su onih par duhovitih replika i gegova što smo imali prilike vidjeti u najavama ipak bili najbolji dijelovi ove ne osobito originalne parade žanrovskih klišeja. 

Gledajući ovaj 'pogrešan izbor' misli su mi često nostalgično odlutale ka tematski sličnim i neosporno kvalitetnijim, originalnijim i zabavnijim uradcima poput Eastwoodovog ''The Gauntleta'' (1977), Hillovog klasika ''48 Hrs.'',(1982), Brestovog ''Midnight Runa'' (1988) pa čak i recentnijeg Donnerovog akcijskog krimića ''16 Blocks'' (2006) i nije trebalo proći suviše vremena da me uz spomenutu nostalgiju nije uhvatilo i zijevanje. A kad se dogodi takvo što dok gledaš akcijsku komediju, onda znaš da ćeš ovaj poluproizvod jako brzo i zaboraviti.

Svaka čast Reynoldsu i Jacksonu na savršenom repriziranju kolaža svojih uobičajenih grimasa, cerekanja i 'mother fucker' uzvika, ali to nije dovoljno da se ova bedastoća od priče održi iznad površine. Kako radnja polako curi, tako i mi propadamo u rupu ispunjenu otrcanim klišejima, pozadinskim pričama na tragu osnovnoškolskih zadaća i još jednim nepotrebnom preglumljivanjem glumačkog barda, Garya Oldmana. Za vraga te oku ugodne lokacije (London i Amsterdam, među ostalima), kvalitetno koreografirani i atraktivno snimljeni prizori potjere i pojedini uspjeli gegovi kad je sve ostalo uobičajeno B s*anje. 

Što je najbizarnije, prvotni scenarij Toma O' Connora je zamišljen kao 'teška drametina' i čovjek se zapita zašto su 'mudri' producenti odlučili takvu, potencijalno intrigantnu priču prebaciti u komične vode, no na uloženih 30-ak milijuna dolara i zasad duplu zaradu, njih nije niti briga. A što se tiče naših glumačkih zvijezda, ne možeš se otarasiti dojma kako se Reynolds i Jackson i dalje dobro zabavljaju dok uredno skupljaju pare iščekujući početak snimanja novih nastavaka ''Deadpoola'' i ''Avengersa''. Kvragu, bolje bi bilo da sam otišao u berbu 'tulipana'.