Ostalo / Kolumne

sedmi pečat

Mother!: Evanđelje po Aronofskom

Mother!: Evanđelje po Aronofskom

Kad bih vas netko zatražio da mu kroz par riječi definirate filmove osebujnog redatelja Darrena Aronofskog, siguran sam kako bi poznavatelji njegova opusa kao iz puške ispalili prodorne i proganjajuće 'epitete' poput: kontroverzan, uznemirujući ili mračan.

No, kad uz takve teške i osuđujuće riječi ubacite i jedan superlativ poput 'genijalan', e onda dobijete jednu posve drugačiju cjelinu.

Voljeli ga vi ili ne, obožavali ili mrzili njegovo pretenciozno lutanje između stvarnosti i mašte (sna ili jave, ako vam to zvuči bolje), Arronofsky se nakon posljednjeg kino brodoloma (op.a. šifra ''Noah'') vratio se jednim od najkontroverznijih filmova desetljeća i zadao nam slatke muke. Ukoliko ste netolerantni religiozni fanatik koji se grozi 'mindfuck' zapleta (a da ne govorim raspleta) možete prestati s čitanjem, slijedi jedno posve drugačije tumačenje početka i kraja, vjere i čovječanstva.

U izoliranoj kući, nekoć devastiranoj strašnim požarom, a sad gotovo potpuno restauriranoj, žive On (J.Bardem), slavni pjesnik koji se bori s kreativnom krizom i njegova supruga Majka (J. Lawrence). Dok se On bori s nedostatkom inspiracije, Majka oslikava zidove, kuha i sprema iliti jednostavno rečeno, drži kuću živom.

Mother! (2017)

Režija: Darren Aronofsky

Uloge: Jennifer Lawrence, Javier Bardem, Ed Harris, Michelle Pfeiffer, Domnhall Gleeson, Brian Gleeson, Kristen Wiig, Jovan Adepo, Stephen McHattie, Laurence Leboeuf…

Žanr: Drama, misterij, horor, triler

Trajanje: 121 min.

Jedne večeri na vrata iznenada bane Muškarac (E.Harris) tražeći sobu. On ga pristojno ugosti dok Majka u nevjerici i gotovo opipljivoj nelagodi promatra neobično ponašanje svojeg supruga. Već idući dan u kuću stigne i Žena (M.Pfeiffer) nakon čega ubrzo uslijedi pravi kaos…

Prosječni gledatelj bi mogao lako biti zaveden slikovito zastrašujućim plakatima, najavama pa čak i nazivom filma, no ne bi bio niti svjestan da je u kino došao kao svjedok dvosatnog čina ludila i genijalnosti.

Ne dragi moji 'prosječni', ukoliko tražite razbibrigu tijekom koje možete grickati kokice i sadistički uživati u kasapljenju tinejđerica, samo pratite zvuk motorne pile, to je tamo u drugoj dvorani, nekoliko metara dalje. Ovdje obitava psihološki teror, suočavanje s grubim činjenicama, a za neke možda i najveća noćna mora.   

Okorjeli filmofili će znati kako Aronofsky nije 'otkrio toplu vodu', kvragu, pa ovakve i slične stvari su Alejandro Jodorowsky, Ken Russell ili primjerice Pier Paolo Pasolini stvarali još tamo davno dok je maleni Darren sisao majčino mlijeko i igrao se u pijesku.

No, to sad nije bitno. Bitno je to da je maleni Darren narastao, a skupa s njim i njegova velika muda i kako se odvažio napraviti film (op.a. ''Noah'' je ipak bio kreativno i financijski promašen) koji će nove generacije (odgojene po stoljećima starim vjerskim načelima) uzdrmati svojim tumačenjem religije, uloge Boga, čovjeka i majčice nam Zemlje.

Jeste sad shvatili na koga i što je autor filma aludirao? Trebate i dalje pomoć? Naravno, nije nam Aronofsky baš sve slikovito iscrtao, dao nam je sasvim dovoljno prostora za razmišljanje, hvatanje brojnih alegorija, simbolizama i stilskim posvetama kolegama autorima poput Romana Polanskog (šifra 'Rosemary').

Štoviše, gotovo kroz svaku sekundu filma, svaki prizor, Aronofsky nam ima štošta za kazati i pokazati. Nije ovo samo njegovo viđenje Boga i religije, postoje tu još brojni drugi faktori koji ga opsjedaju. Ukoliko pažljivo motrite njegov 'trip' kroz Stari i Novi zavjet onda ćete lako 'prokljuviti' i rasplet.

Sve bolesti modernog društva sabrane su u ovo dvosatno ludilo, hod po samom rubu živaca i nelagode. Preživjeti gledanje, a da ne poželite iskočiti si iz same kože, pravi je izazov, al' da je osmislio i realiziralo djelo zbog kojeg će se lomiti koplja, ložiti lomače i voditi žučne rasprave, to ne mogu niti želim osporiti. Neki će ostati zgroženi, neki šokirani i raspižđ*ni, a neki će klicati kako je ovo remek-djelo koje bi svatko trebao pogledati. 

Ako pitate skromnog autora ovog teksta, složiti ću se s potonjima i reći kako je ovo jedan od najboljih filmova godine, no opet, to je stvar mojeg (ne)ukusa. Pravo je čudo kako se ovaj film uopće pojavio u našim kinima, a da određeni nisu upirali prstom i počeli ložiti lomače. Izgleda da im je promaklo.


Reci što misliš!