Vrijeme je tata za pismo, ali drugačije pismo. Nisam više osamljena i nisam više ljuta. Naučila sam da djeca ne moraju biti žrtve samoubojstava nekog roditelja. Naučila sam ćale - puno toga. Uh, da znaš ljubimicu je boljelo. Boljelo je do leđenja krvi u žilama.

Znaš naučila sam neke stvari oko auta, ne dižem više dramu kad mi se pokvari nešto doma. Jer znaš, vidim da mi uvijek pošalješ drage i dobre ljude. Štiti me uvijek netko. Znaš, dugo nisam 6 sati odspavala, jer moram biti žensko i muško, tata i mama. Tvoja jedinica koja je htjela kuhinju i obitelj i mislila da su svi naučeni moralu kao ja. Sad znam zašto si me odgajao da budem spremna na sve vremenske uvjete. 

Razumijem da si htio otići iz ove Sodome i Gomore. Ali pitam se jesi mogao na neki drugi način? To je sad postalo manje bitno, jer sam naučila. Naučila je jedinica da se zaštitim tatinim, jer to što si dao nema prostor i vrijeme. I naučila sam da to ponosno nosim zauvijek. Prepoznajem se u tvojoj emociji. I meni je ovo Sodoma i Gomora. Ljudi su sve manje ono što se zaslužuje nazvati imenom čovjek.

Znam da su te ljutili oni ne empatični, oni koji vide samo svoje dupe. Znam da si bio bistar među ne bistrima. I to si me naučio. Da je danas biti lud ako si malo inteligentniji, osjećajniji. Ali ćale ne dam ti se ja. Radim s mladima i našu ribicu odgajam, to me čini jakom. Najviše ih učim da hodaju uzdignute glave i da im zdravlje bude najbitnije. Jer znaš i to si me naučio, što će mi sve kuće, što će mi ne znam što ako nisam u svojoj glavi dobro. Ja ti se ne dam. Ispadnem onakva i ovakva, ja ti kažem, i ne i da.

I pišem. I trčim. I planinarim. Obećajem, gledat ću ne iči van u trenerkama, ali kad mi je gušt nastavim ti ja na bicikli s ruksakom. Jer to je moj život tata. I ne dam da me muški vuku i ne dam da me niko zafrkava. Jer znaš voljeti roditelje ne znači ponoviti njihov život. I to sam doktorirala. Moram voljeti prije svega Petru. Moram voljeti sebe.

Sjećam se da nisam htjela studirati van grada jer sam htjela biti uz familiju. Jer si me učio požrtvovnosti. Znaš, danas su mi malo male ove seljačke sredine gdje si luđak kad trčiš, luđak si jer si u ičem drugačiji, luđak si jer čitaš. A ja, meni su mama i tata dali i muda i duh i srce, ja to ne trpim. Di ćeš mene u kutiju? Okvire volim samo za Elin crtež. A ljudi vole okvire. Ljudi vole komfort zone. Ljudi vole formu. Jer onda se osjećaju da imaju sve pod kontrolom.

A ja ti tata, nakon tvog samoubojstva, nakon sedam godina samohranog majčinstva, nakon svih onih pametnjakovića koji tvojoj ljubimici dijele prognoze i savjete što bi trebala, što je zapravo trebala, što je to život, a znam od njih više… Ja sam imuna na okvire i forme. Gledam da moj dan ima sreće, ljubavi, osmijeha, sadržaja.

Obitelj je ono što ja kažem da je obitelj i to sam naučila. Obitelj imati ne znači da ne smijem pustiti „svoj stav i svoj jezik“ jer upravo to me čini posebnom. Ali volim te. Ti i ja i moja mama smo obitelj. Uvijek. Za mene. I to je moj doživljaj i to mi nitko ne može osporiti. Na meni je koliko ću kaskati u jami, tražiti odgovore i dijagnoze. Naučila sam, za svoj život, za svoju sreću, za svoj put, odgovorna sam ja. Trebalo mi je da odrastem, da lastavica napusti gnijezdo. Joj što to boli. Ali zovu me lavicom i orlom.

Dođe ona granica, gdje se sjetim da ti nisi skupio inat ni snagu… i sjetim se… ja nisam tu da ponavljam greške. I onda tata, znaš mene, krila dignem i poletim. Zatvorim uši i oči na ljude koji nemaju volju ni prohodati, a ne letjeti. Jer dati se takvima, polome ti oba krila. Znam, težak ti je ovaj život bio. Ali moram te upozoriti, nije muški pobjeći. Imate vi tu tendenciju. I to sam naučila. Znate se bojati čvrstih žena, odgovornosti i obaveza, ne vidite često što pokraj sebe imate. Jesi li me ili nisi vidio, i to je prošlost. Moje je da se vidim.

Ja imam djevojčicu, skupa se brinemo o domu, ide u moje društvo, bojimo, ljubimo se, zahvaljujemo Bogu svaki dan jer imamo sve da budemo zdrave, uspješne i sretne.  A znaš, mogla sam i ja nestati sa svijeta. Ali naučila sam da nekad svoj ego malo smirim i da ne živim sama. Jer ljudi s kojima dijelim život zahtijevaju moju ljubav, trud i odgovornost. Drži me nešto snažno, psiholozi su rekli da sam među fenomenima i da sam izgrađena žena. Nadam se da si sretan zbog toga.  

Ja samo mislim da sam maksimalno svoja. Biti svoj znači boriti se za one koji su oko tebe, biti svojim znači hrabro nositi svoju sadašnjost i prošlost  i nositi se s njom, biti svoj znači prihvatiti život. A to ne znači odustajati, to znači… savršenim doživjeti i ono što nije uvijek kako sam zamišljala. Jer ipak postoji nešto od mene veće koje me vodi i zna što je za mene dobro. Nadam se da ćeš i ti svoj put naći, a ja ću biti tvoja ljubimica, jedinica, svijeća u mraku. Za mene tuneli nisu za vješanje, nego izazovi da svijetlim, jača, nasmijanija i ljepša.