Teško je u posljednje vrijeme (a bogami, traje li ga i traje) otvoriti neki portal ili novine, a da nas u depresiju instantno ne bace naslovi koji se tiču Todorića i inih 'Agrokorića'. Brže-bolje 'skrolaš' do sportske rubrike i kulture, no niti tamo ništa pametno za pročitati.

Ili se manje-više sve vrti oko HNS-ovih afera, suludo skupih transfera ili te zaskoče s najfriškijim seks skandalima iz tvornice bluda i nemorala (čitaj, Hollywooda). 

Odjednom se nalaziš u nezavidnoj poziciji. Treba li pisati o filmu koji po tko zna koji put potvrđuje glumačku veličinu jednog od najvećih talenata koji su koračali (i još uvijek koračaju) svijetom filma ili ga iz moralnog razloga bojkotirati? Nakon kraćeg razmišljanja sam ipak odlučio ostaviti moral sa strane i isključivo se pozabaviti samim filmom, a osude i optužbe na račun Dustina Hoffmana ću prepustiti portalima koji se bave žutilom i skandalima.

I dok su njegov otac Harold (D.Hoffman), polubrat Matthew (B.Stiller) i sestra Jean (E.Marvel) gradili i izgradili kakve takve umjetničke i poslovne karijere, Danny Meyerowitz (A.Sandler) je bio i ostao svojevrsna 'crna ovca' klana Meyerowitz. Glazbeni talent nikad do kraja nije izbrusio, a kad mu se rodila kćer Eliza (G. van Patten), Danny je preuzeo ulogu 'kućanice'.

Godine su proletjele, Eliza je spremna za odlazak na fakultet, a Danny se poput starog, napuštenog (razveden) i ranjenog psa (šepa zbog problema s kukom) vraća svojem ocu. On je pak s druge strane kao i uvijek opsjednut svojim likom i djelom i čezne za priznanjem koje se njegove kolege još davno prije zavrijedile. Danny i Jean mu iz ljubavi organiziraju retrospektivnu izložbu djela, no tek nekoliko dana prije otvorenja Harold zbog bizarne nesreće završi u bolnici. Obitelj je ponovno na okupu.

The Meyerowitz Stories (New and Selected) (2017)

Režija: Noah Baumbach

Uloge: Adam Sandler, Ben Stiller, Dustin Hoffman, Elizabeth Marvel, Emma Thompson, Grace van Patten…

Žanr: Komedija, drama

Trajanje: 112 min.

Nakon odgledanog, prosječni gledatelj bi lako mogu povlačiti paralele s određenim filmovima i stilom Woodya Allena ili primjerice Wesa Andersona i mogu reći da ne bi u potpunosti pogriješio.

Premda je Baumbach u svojoj 20 (i kusur) dugačkoj karijeri izgradio prepoznatljiv stil koji ga svrstava u sam vrh američke 'indie' scene, ova priča tematski neodoljivo podsjeća na Andersonovu sad već kultnu komediju s početka milenija (točnije, 2001.) ''The Royal Tenenbaums''. 

No, Baumbach ipak ne bi bio to što jest da se držao one tipične holivudske 'copy-paste' metode. Njegovi likovi su i dalje čudaci u koje se lako zaljubiti, čiji jezici nikad ne prestaju ravnomjerno prosipati kojekakva zrnca mudrosti i budalaština. Lako se s njima i poistovjetiti, svi smo mi takve i slične stvari i sami iskusili na koži. Niti jedna obitelj nije bez mana i teško je voljenima/omraženima uvijek na pravi način izgovoriti riječi koje ti vrište u glavi, a usta se ne daju otvoriti. Baumbachovi Meyerowitzi su od krvi i mesa, puni mana, frustracija i netrpeljivosti, no, kad se određeni događaji nepredvidivo zakotrljaju, započne se otpetljavati i davno zapetljano obiteljsko klupko.

Da ovakva priča ipak ne bi brzo postala zamorna, valjalo je ubaciti i dooobru dozu humora, a većinu takvih prizora je suvereno 'ukrao' briljantni Dustin Hoffman koji nas je još jednom podsjetio da ne postoji žanr u kojem je podbacio. Od hladnokrvnih provala 'bisera' do ultrasporog, nezgrapnog trčkaranja ulicom za tobože kradljivcem njegova kaputa, Hoffman rastura.

Iznenađujuće dobar je i inače iritantni Adam Sandler koji bi se do kraja godine lako mogao okititi i nekim priznanjem koji nije sinonim za izrugivanje (op.a. 'Zlatna Malina'), no glavnu riječ i totalnu kontrolu ipak ima sam Baumbach. Komparacije sa spomenutim Allenom i Andersonom bi svakome laskale ali ovdje za takvo što nema potrebe. Premda ovo nije njegovo najbolje ostvarenje, svakako je najzabavnije i siguran sam kako će se većini gledatelja dopasti. A sad svi trk do svojih kompjutera i streaming servisa, Baumbach i njegovi 'Meyerowitzi' vas čekaju.