Nekih godinu i pol nakon projekcije superherojskog okršaja Batmana i Supermana (op.a. ''Batman v Superman: Dawn of Justice''), brojni (a pri tome mislim većina) kritičari i fanovi 'Marvela' su ponovno istresli nezavidnu količinu pljuvačke, pogrdnih i posprdnih riječi na novi 'DC-ev' pokušaj pariranja mrskim rivalima, tj. u ovom slučaju njihovoj 'najzlatnijoj koki' zvanoj ''The Avengers''.

Gore spomenuti filmski okršaj meni osobno i nije bio loš koliko su mnogi tvrdili, no valjda je to stvar ukusa, a možda i više preferiram tamnije tonove negoli infatilno šarenilo 'Marvelovih' muškaraca u tajicama. No, kako god bilo, DC-ev brzopotezni (obrazložiti ću u nastavku teksta zašto) odgovor na spomenute ''Avengerse'' je tu, a da li je vrijedan vašeg vremena i novaca, procijenite sami nakon ovog kraćeg osvrta.

Nakon kobnog okršaja s Doomom u kojem je Superman (H.Cavill) izgubio život (op.a. ''Batman v Superman: Dawn of Justice''), ljudi su u očaju, bilježi se porast nasilja, a neke mračne sile su osjetile kako je konačno stigao trenutak da izađu iz sjene. Jedna od tih prijetnji je i Steppenwolf (glas Ciarána Hindsa), vanzemaljski ratni zapovjednik s planete Apokolips koji se sa svojom hordom parademona konačno želi osvetiti onima koji su u davna vremena uspjeli slomiti njegov pokušaj uništenja Zemlje. 

Svjestan opasnosti koja nadolazi i činjenice kako Supermana više nema, Batman (B.Affleck) odluči okupiti grupu ljudi s posebnim moćima, a u tome mu nakon Steppenwolfovog napada na Amazonke pomogne Wonder Woman (G.Gadot). Grupici se tako nakon prvotnog negodovanja ubrzo priključe vladar morskih dubina Aquaman (J. Momoa), kibernetički 'ljudski eksperiment' Cyborg (R. Fisher) i Flash (E.Miller), ultrabrzi i šeprtljavi tinejđer.

Justice League (2017)

Režija: Zack Snyder

Uloge: Ben Affleck, Henry Cavill, Gal Gadot, Amy Adams, Ezra Miller, Jason Momoa, Ray Fisher, Jeremy Irons, Diane Lane, Connie Nielsen, J.K. Simmons…

Žanr: Akcija, avantura, fantazija

Trajanje: 120 min.

Prilikom prvog okršaja sa Steppenwolfom, Batman i ekipa bolno shvate kako bez Supermanove nadljudske snage nisu u stanju poraziti superiornog neprijatelja…

Zvuči poprilično djetinjasto, zar ne? A što biste drugo mogli i očekivati od filmskih adaptacija stripova namijenjenih prvenstveno mlađim uzrastima i onima koji u glavama nikako ne žele ostariti?

Nakon toliko 'superjunačkih' filmova koji manje-više vrte jednu te istu 'ploču' (vječna borba dobra i zla), čemu onda napadi na DC-eve pokušaje? Kao što sam to naglasio i prilikom osvrta za već više puta spomenuti (''BvS''), DC se (pre)kasno uključio u potjeru za brzo jurećom Marvelovom filmskom lokomotivom pa su brže-bolje odlučili svijetu pokazati kako i oni imaju svoje junački ansambl.

Prvi problem te ishitrene odluke (podsjetiti ću vas na dobro osmišljene tzv. Marvelove 'faze') jest taj da šira publika (uključujući i autora ovog teksta) pojma nemaju tko je primjerice Cyborg. Ovdje je njegov (uključujući i onaj za Aquamana i Flasha) put do statusa junačine obrazložen kroz par rečenica.

Marvel je do finalizacije ''The Avengersa'' to naravno učinio kroz 'solo' filmove svojih junaka, dok je u ovom slučaju to nabacano zbrda-zdola i ti 'solo' filmovi nas tek očekuju (poput onog o Wonder Woman). Drugi problem je sam negativac koji je očigledno tek tako izvučen iz čitave galerije DC-evih 'superzloća' i koji služi prvenstveno kao izgovor za stvaranjem superlige, no sličan problem s negativcima imaju i 'marvelovci' pa se sa sigurnošću može reći kako su na tom polju podjednako 'šuplji'.

S druge pak strane, blaži tonovi i osjetna primjena humora (za doradu scenariju je zaslužan ni manje ni više već sam tvorac filmskih ''Avengersa'', Joss Whedon!)) nisu ipak ispali toliko otrcani i neuspjeli koliko sam to očekivao, a kemija među ekipom je i više nego solidna.

Batman (B.Affleck je potvrdio kako nije ispao loš glumački izbor) i Wonder Woman (Gal Gadot ponovno dominira svakom scenom u kojoj se pojavljuje) djeluju kao dominantni otac i majka dvojici zbunjenih tinejđera (Flash i Cyborg), dok je Aquaman ostavio dojam vječno odsutnog strica koji voli potegnuti iz boce i dobro se zajebavati.

Snyder (mnogi će ga unatoč ublažavanju mračnog stila i dalje mrziti) je uspio (prije negoli se zbog obiteljske tragedije udaljio s finalizacije projekta) ubaciti dovoljan broj antologijskih prizora i kritičkog osvrta na vremena u kojima živimo (prizor s teroristima ili onaj s neonacistom koji demolira dućan u vlasništvu muslimana) i na taj način ponovno ostaviti svoj pečat.

Pohvale idu i na izbor glazbe (''Icky Thump'' The White Stripesa i prepjevi Cohenove pjesme ''Evereybody Knows'', odnosno, Lennon/McCartneyeve ''Come Together), a valja spomenuti kako je originalnu glazbu skladao Danny Elfman, čovjek koji je itekako dobro poznaje 'čovjeka-šišmiša' (za one koji se ne sjećaju, Elfman je skladao glazbu i za Burtonova prva dva nastavka Batmana).

No, da ne duljim, reći ću na kraju kako niti ovaj put nisam složan s oštrim kritikama i osudama (srećom, moje mišljenje dijeli i nekoliko zvučnih kritičarskih imena poput Richarda Roepera ili Leonarda Maltina) i uvjeren sam kako ćete se u konačnici dobro opustiti i zabaviti uz ovu skupocjenu pop-corn budalaštinu.