Ne prođe niti dan, a da do nas ne stignu neke priče, ogovaranja, kritike mlađih generacija roditelja koja zanemaruju svoju djecu. Istina, bilo je takvih i prije, no ovi današnji (naravno, ne svi) djecu 'štancaju' bez ikakvog promišljanja, prepisuju to 'desilo se' i 'lako ćemo' slučajevima.

Noći su im posebno teške jer se, zamislite, treba tu i tamo prenuti iz sna, nahraniti ili presvući bebu. Kad se 'lumpovalo' do zore nisu im tako teško padale neprospavane noći, ha? 

Još bolje su one mlade mame (i pokoji khmm..'izgubljeni' otac) koje bezbrižno ispijaju puste kave usput d**ajući po mobitelu dok im u isto vrijeme djeca opasno vise s nekog tobogana, zaigrano istrčavaju na cestu ili znatiželjno odlutaju do obližnjeg dućana s primamljivim igračkama. Slijedi histerija, galama, vriskovi i izljevi bijesa (nerijetko uz fizičko nanošenje boli) na siroto dijete.

Svojim najboljim frendovima u povjerenju će reći kako nisu željeli to dijete, kako im je 'sve pokvarilo' i kako je nemoguće živjeti s njim. A što ste mislili? Dijete je zgodan 'modni detalj' za kliktanje mobitelom i postove na Instagramu i sl. al' kad vas traži i treba, netko drugi će se pobrinuti za njega? 

Zhenya (M. Spivak) i Boris (A. Rozin) su Moskovski bračni par koji se nekoć možda i volio, no sad samo prezire i izbjegava.

Loveless/Nelyubov (2017)

Režija: Andrey Zvyagintsev

Uloge: Maryana Spivak, Aleksey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope, Andris Keiss, Aleksey Fateev, Varvara Shmykova, Daria Pisareva, Marina Vasilyeva …

Žanr: Drama

Trajanje: 128 min.

Oboje pokušavaju započeti nove živote sa svojim starijim (A.Keiss) / mlađim (Y.Hope) ljubavnicima, no prepreku u toj novoj 'potrazi za srećom' im čine zajednički stan koji ne mogu lako prodati i dvanaestogodišnji sin Alexey (M. Novikov), dijete koje Zhenya od samog početka nije niti željela.

Siroti Alexey jedne večeri tako načuje očevu i majčinu svađu nakon čega plačući nemirno utone u san. Već idućeg dana Alexey odjuri iz stana u školu i misteriozno nestane…

Ljudi moji, kako li samo ovaj film boli. Udara poput biča, kida, žari i kažnjava. Zar smo stvarno postali tako hladni, bezdušni, tašti i egoistični? Zapadni kritičari ga obožavaju ali istodobno i licemjerno guraju unutar granica moderne Rusije. Istina, Zvyagintsev nam kroz priču ispunjenu teološkim i društveno političkim alegorijama otkriva sve bolesti moderne ruske srednje klase, no to je istodobno i priča o otuđenju, ispraznosti ljudskih duša i samoljublju i kao takva ne poznaje granice.  

Hladna i siva Moskva može tako biti i New York, Pariz, Tokyo, Zagreb pa čak i Zadar jer gradovi su ovdje tek puka reflekcija izgubljenih duša i otuđenosti. Ogoljena stabla, napuštene i devastirane građevine jasno aludiraju na ljude, isprazne, beživotne figure koje bezvoljno koračaju kroz život ne mareći za nikoga pa čak i vlastito dijete. 

Zvyagintsev nam trlja o nos bolnu istinu koja otkriva kako smo postali robovi komercijalnih trendova, kako ne ispuštamo mobitele iz ruku, udaramo selfije i lažne osmijehe, a iznutra trunemo neispunjeni. Bezvučni i razarajući Alexeyev vrisak je upozoravajući vapaj vremena i društva u kojem živimo i ako se ne trgnemo, sve će se urušiti bez ikakvih tragova našeg postojanja.

Zhenya u jednom prizoru svojem ljubavniku pripovijeda o prekidu odnosa s majkom, njezinom strogom odgoju lišenom ljubavi i osjećaja, no Zhenya niti ne shvaća kako se i sama pretvorila u još lošiju kopiju te iste omražene majke.

Boris je s druge strane posve pasivan, figura isklesana po društvenim normama ili u njegovom slučaju, politici firme. On je još samo jedna izgubljena duša koja olako shvaća pojam ljubavi i zajednice, pojam ljudske naivnosti. Alexeyev nestanak za njih ispočetka nije niti tragičan i niti osobito potresan događaj, već još samo jedna obveza koja ih spaja mimo volje. No,  kako vrijeme odmiče, njihova nervoza i frustracije rastu i čekanje rezultata potrage postaje neizdrživo.

Kirurški precizno osmišljen, režiran, hipnotički snimljen i odglumljen, ''Loveless'' iliti izvorno ''Nelyubov'' je film koji vas s lakoćom uvlači u svoj sivi svijet, uznemiruje i potresa do samog kraja. Bolno i nužno potrebno iskustvo. Bez ikakve sumnje jedan od najboljih filmova godine.