Neki dan sam prateći svečanu dodjelu 'Zlatnih Globusa' osjetio blago rumenilo na licu i osjećaj posramljenosti kad su prezenteri konačno stigli i do kategorije najboljeg dugometražnog animiranog filma. Zašto?

Zato što se u svoj svojoj sramoti već dobrih pola godine nisam sjetio posvetiti pokoji redak animiranim filmovima, a znale su se u tom šarenilom obojenom svijetu naći neke uistinu nadahnute i predivne priče.

Srećom, u našem se kinu već duže vrijeme prikazuju dva prekrasna 'crtića' i bila bi šteta propustiti ih pogledati na velikom platnu. Jedan od njih je već zgrabio spomenuti 'Globus' i smiješi mu se najprestižniji 'zlatni kipić', no niti ovaj drugi 'nije za baciti' i u nekom ludom spletu okolnosti bi mu mogao pomrsiti planove. No, nagradama unatoč, i jedan i drugi zavrjeđuju vašu pažnju. Krenimo prvo s onim koji će s lakoćom razveseliti sve uzraste.

Premda u Miguelovoj (A.Gonzalez) obitelji već generacijama postoji stroga zabrana slušanja i sviranja glazbe, dječak sanjari o karijeri glazbenika. Kako bi sebi i svojoj obitelji pokazao skriveni talent, Miguel se odluči prijaviti na natjecanje koje se tradicionalno priređuje povodom blagdana Dan mrtvih (iliti Dušni dan ako vam je draže).

No, kako bi se uopće mogao natjecati Miguelu je potrebna gitara, a pošto je njegovu baka u naletu bijesa smrskala u komadiće, Miguel se dosjeti kako bi za natjecanje mogao 'posuditi' onu svojeg preminulog idola i mjesne legende, Ernesta de la Cruza (B.Bratt).

Coco (2017)

Režija: Lee Unkrich i Adrian Molina

Glasovi: Anthony Gonzalez, Gael García Bernal, Benjamin Bratt, Alanna Ubach, Renee Victor…

Žanr: Animirani, avantura

Trajanje: 105 min.

Već s prvim trzajem žica, Miguel si je čudesno otvorio put u svijet mrtvih i priliku da upozna de la Cruza a i davno preminule članove svoje obitelji…

Na prvu, ovakva priča zvuči pomalo morbidno i neki roditelji će se zasigurno ustručavati odvesti najmlađe u kina. No, vjerujte mi, studio 'Pixar' nije ništa prepustio slučaju i od ovakve priče izradio darkersku bajku na tragu crtića jednog Tima Burtona (''Corpse Bride'', među ostalima). Ne dragi moji zabrinuti, ova priča je obojena svim šarenim paletama boja, veselom glazbom te je ispunjena brojnim emotivnim trenutcima na koje niti vi niti vaša djeca nećete ostati hladni. 

Pixarov svijet mrtvih nije neko mračno mjesto ispunjeno proganjajućim skeletonima i  zlokobnim duhovima. Njihovi kosturi su smiješni u svojem raspadajućem stanju i nezgrapnom hodu, odjeveni su šaroliko i vole zabave kao da su i dalje među živima. Dan mrtvih im puno znači jer tako znaju da nisu zaboravljeni, a glavnu zabavu im organizira ni manje ni više već Frida Kahlo! 

Što reći onima koje smo iznenada izgubili, onima koje nismo nikad niti upoznali, a sve znamo o njima? Sve to i mnogo drugo krije ovaj topao, zabavan, duhovit i songovima ispunjen crtić koji će na nadolazećim 'Oskarima' zasigurno skupiti barem jedan kipić (a lako i onaj za najbolju pjesmu).

Loving Vincent (2017)

Režija: Dorota Kobielam i Hugh Welchman

Glasovi: Douglas Booth, Robert Gulaczyk, Jerome Flynn, Saoirse Ronan, Helen McCrory, Chris O'Dowd…

Žanr: Animirani, misterija, biografija

Trajanje: 95 min.

Spomenuti ću i to da se u kinu uoči filma kao bonus prikazuje i kratkometražni crtić (22 min.) o svima znanom snjegoviću Olafu (šifra. ''Frozen'') imena ''Olaf's Frozen Adventure''.

I dok će ''Coco'' razgaliti srca svih uzrasta, drugi animirani naslov u ovotjednom osvrtu će najviše veselja donijeti ljubiteljima lika i djela jedinstvenog umjetnika, Vincenta van Gogha.

Godinu dana poslije smrti Vincenta van Gogha (R.Gulaczyk), poštar Roulin (C.O'Dowd) zamoli svojeg sina Armanda (D.Booth) da osobno isporuči Vincentovo pismo njegovu bratu Theu pošto su svi prijašnji pokušaji putem pošte bili bezuspješni. Armand nevoljko prihvati zadaću smatrajući kako je Vincent bio običan luđak i problematičan lik, no ne želeći razočarati svojeg oca na kraju to ipak učini.

Došavši na adresu Thea van Gogha, Armand sazna kako je i ovaj preminuo te odluči pismo proslijediti doktoru koji je s Vincentom proveo posljednje dane njegova života…

Ovo je jedan od onih filmova koje bi se dalo opisati jednom riječju, a odgovarajuća bi bila 'poseban'. Kako je i sam van Gogh bio posebna persona, ideji o snimanju crtića trebalo je prići na jednak, jedinstven način.

Naravno, metoda oslikavanja iliti točnije rečeno, preslikavanja (op.a. rotoskopska tehnika) pravih glumaca korištena je i ranije (npr. Linklaterov ''Waking Life''), no ovdje vidite svaki potez kista, osjećate toplinu i enorman respekt ekipe uključene u projekt.

Umjesto digitalne pa čak i klasične animacije, kreatori filma (Dorota Kobielam i Hugh Welchman) su odlučili angažirati prave slikare (i to njih 125!) kako bi nam oživjeli van Goghov svijet i ovi su to učinili na maestralan način oslikavši ni manje ni više već 65.000 sličica.    

I kad konačno pogledate sve te pokretne sličice, polako ulazite u jedan psihodeličan svijet neshvaćenog majstora, odbacujete pretpostavke i poput Armanda želite odgovore. Je li ova napaćena duša uistinu digla ruku na sebe ili je istina posve drugačija? Je li bio progonjen svojim neuspjesima, propalim ljubavima i ismijavanjem okoline ili žrtva ljubomorne konkurencije?

Autori su se detektivski poigrali s nikad razjašnjenim okolnostima i u konačnici donijeli jedan posve logičan zaključak, no bilo je to jedno predivno i nezaboravno iskustvo koje valja pogledati. Znam da će mnoge ovakva neobična animacijska tehnika brzo umoriti i odvratiti pažnju, no uvjeren sam kako će makar van Goghovi ljubitelji doći na svoje.