Početak veljače ispisuje se zlatnim slovima. Konačno je započeo kino praznik za filmofile, tradicionalna Oscar revija (14. izdanje), a da ćemo je dobro upamtiti, vjerujte mi, hoćemo.

Kako ne bih baš sve premijerne naslove 'utrpao' u jedan nepregledan tekst, ovaj tjedan ću vas upoznati s dva remek-djela, 'teškaša' koji će (siguran sam) početkom ožujka odnijeti doma impozantan broj kipića najblještavijeg sjaja. Spremni? Krećemo!

Prošlo je dugih sedam mjeseci otkako je njezina kćer silovana i ubijena, no Mildred (F.McDormand) još uvijek nije dobila nikakve informacije o počinitelju, a kamoli uhićenju monstruma odgovornog za taj čin. Vozeći sporednom i slabo prometnom cestom u blizini svoje kuće, Mildred ugleda zapuštene reklamne panoe te joj na pamet sine smjela ideja. 

Three Billborads Outside Ebbing, Missouri (2017)

Režija: Martin McDonagh

Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, Abbie Cornish, Lucas Hedges, John Hawkes..

Žanr: Drama

Trajanje: 115 min.

Smatrajući kako policija ne čini dovoljno po pitanju rješavanja slučaja, Mildred u oglašavajućoj kući iznajmi tri reklamna panoa na kojima prozove šerifa Willoughbya (W.Harrelson) za loš posao. Reklame uzrujaju mještane gradića Ebbinga sklone šerifu, a najviše razbjesne njegovog rasističkog zamjenika Dixona (S. Rockwell).

Willoughby pokuša primiriti strasti razgovarajući s Mildred, no ona s ogorčenjem odbije sve njegove argumente pa čak i onaj da je smrtno bolestan i kako njihovoj maloj zajednici nije potreban takav negativni publicitet. Kako dani odmiču, Dixon i pojedini mještani nastoje zagorčati živote Mildred i njezina sina Robbiea (L.Hedges), a nakon određenog tragičnog događaja stvari ubrzo eskaliraju…

Ponekad je uistinu teško pronaći prave riječi za ovakve filmove. Neupućeni će reći kako je u pitanju tek solidno djelo popraćeno pretjeranom medijskom halabukom i kako je neopravdano obasuto lovorikama. No, žao mi je, takvima ne mogu pomoći niti okulisti, a bogme niti majstori okultnog. Sva divota se odvija pred njihovim zaslijepljenim očima, no oni i dalje ne vide. Možda im nije jasno kako je iznimno teško na efektan način posložiti ovakav žanrovski miks koji pršti divotom, suzama, smijehom, mržnjom i ljubavlju. 

Briljantni Martin McDonagh (''In Bruges'', ''Seven Psychopaths''…) nije slučajno pronašao inspiraciju za ovakvu priču. Štoviše, putujući jugom S.A.D.-a ugledao je brojne reklamne panoe ispisane kojekakvim porukama ogorčenja, tuge i željama za pronalaskom nikad pronađenih krivaca, no ta inspiracija je bila tek djelić mozaika koji je kasnije savršeno pretočio u scenarij.

Nebrojene metafore, socijalna i politička kritika, reakcija na bezumno nasilje nad slabijima, rasizam i zadojena konzervativnost malih zajednica. Hoćete da nabrajam još? Moćni dijalozi ispunjenim sočnim psovkama i sitnim zrncima mudrosti, pokajanje i pokora.

The Shape of Water (2017)

Režija: Guillermo Del Toro

Uloge: Sally Hawkins, Michael Shannon, Richard Jenkins, Octavia Spencer, Michael Stuhlbarg, Doug Jones, David Hewlett…

Žanr: Fantazija, romantika, drama

Trajanje: 123 min.

Sve je tako divno i dirljivo posloženo, a opet, divlje i duhovito, baš onako kako McDonagh inače zna i umije. Teške teme su obojene crnim humorom koji sprječava suze da poteku u potocima. Yin i Yang na filmski način.

Mogao bi sad satima ispisivati retke pune dojmova ali sve me strah da ću 'izlajati' još pokoju suvišnu, još koji skriveni biser. Kapa do poda za režiju, scenarij i fantastični glumački ansambl u kojem uistinu ne postoji niti jedna slaba karika. McDormandica i Rockwell (uloga života!) su svoje kipiće 'zakaparili', a pitanje je jedino hoće li te veličanstvene večeri ruke u zrak trijumfalno podići i sam redatelj (u kategoriji najboljeg dugometražnog filma) ili će dobiti samo 'utješni' kipić za najbolji scenarij? Sve je otvoreno, konkurencija je strahovito dobra i svatko će imati svoje favorite. Kako god na kraju ispalo, nipošto nemojte propustiti ovo malo remek-djelo!  

OCJENA: 5/5

A kad sam već spomenuo konkurenciju, McDonagh i ekipa će se morati suočiti s filmom koji je dobio impresivnih 13 nominacija! Autor tog 'fenomena' je filmofilima jako dobro znan, a čime je ovaj put impresionirao članove akademije da bi zaslužio toliki broj nominacija, pročitajte u nastavku.

Elisa (S.Hawkins) je mlada nijema djevojka koja radi kao spremačica u tajnom vladinom postrojenju u Baltimoreu početkom 60-ih. I dok je društvo opterećeno hladnoratovskom paranojom i rasnim previranjima, Elisa sanjari, mašta o nekom tko će je prihvatiti takvom kakva jest, nesavršena. Samoću 'ubija' gledajući stare mjuzikle sa svojim jednako 'nepoželjnim' i neprilagođenim gay susjedom Gilesom (R.Jenkins) koji joj kazuje svoje ljubavne maštarije, dok na poslu najviše vremena pak provodi s tamnoputom kolegicom Zeldom (O. Spencer). 

Sve se promjeni onog dana kad pod velom tajni u postrojenje dovedu misteriozno humanoidno amfibijsko stvorenje (D.Jones). Naizgled odbojno i zastrašujuće, stvorenje kod Elise izazove neobjašnjive simpatije i nespojivi par se s vremenom zbliži. No, vladin stručnjak za sigurnost, beskrupulozni pukovnik Strickland (M.Shannon) ima neke posve drugačije, opake planove…

Ili..tako nekako. Premda McDonagh i konkurencija u svojim filmovima otvoreno govore o problemima, osjećajima i životu u stvarnosti, naš dobri stari zanesenjak Del Toro nas na sebi svojstven način ponovno odvodi u magični svijet bajki, sanjarenja i nostalgije, svijet koji stvara svoju čvrstu opnu i odupire se utjecaju pravih čudovišta, ljudi. Iz ovog nezgrapnog sinopsisa ste vjerojatno mogli iščitati razloge zbog kojih je film skupio tolike nominacije i mogu otvoreno priznati kako ih je i zaslužio.  

Del Toro nikad nije krio svoju strast spram filmskim čudovištima i odmalena je bio zaveden tragičnim kreaturama poput Frankensteinovog čudovišta ili Gill-mana (op.a. ''Creature from the Black Lagoon''). On je osjećao njihovu bol i otuđenost i sanjario je o njihovom happy endu, no producenti studija se nisu složili. U njihovim filmskim verzijama čovjek je bio glavna karika, moć i uništenje, a pogotovu su mu 'na piku' bile stvari koje ne razumije.

Kod Del Tora su stvari kristalno jasne, konačno je mogao prepričati svoju priču u kojoj čudovište nije ono koje vanjštinom tako odiše, već čovjek i njegove bolesne i destruktivne ambicije. Priča je ovo koja slavi unutarnju ljubav i potrebu za prihvaćanjem (rasnom, seksualnom, hendikepiranom..), a ujedno nam kroz hladnoratovske paranoične rane 60-e reflektira stvarnost koja iznova zaziva zidanje novih zidova među nacijama, prste na okidačima i lovom na vještice. Da.. Del Toro je na neki način odrastao te nam kroz romantiziranu priču o 'Ljepotici i Zvijeri' ima još štošta za reći o rasnim i seksualnim problemima, a prisutna je i jasna metafora o buđenju libida, odnosno vodi kao simbolu života iz koje smo svi nastali.

Kroz dosadašnji opus ispunjen hororcima, fantazijama i superjunacima, Del Toro nam je nerijetko pokazao i svoju romantičnu stranu (prisjetite se samo neobičnog para Hellboy/Liz Sherman ili ljubavnog trokuta iz ''Crimson Peaka''), no ovdje je otišao do kraja. Ovo je njegov odgovor na Jeunetovu ''Amélie'' i na ''Beauty and the Beast'', umjereno sladunjav, zavodljiv i provokativan, a opet topao i drag film.

Svoj obol ovoj savršenoj bajci za odrasle su svakako dali fantastična Sally Hawkins i Del Torovo omiljeno čudovište iz gumenih odjela, Doug Jones kao neobičan, a opet, tako logičan ljubavni par, dok je s druge pak strane Michael Shannon po tko zna koji put pokazao kako zna biti savršeno opak. Eh da, bila bi nepravda ne spomenuti i uvijek pouzdane karakterne glumce, Octaviu Spencer i Richarda Jenkinsa. Znam da se mnogima ovaj film neće dopasti i da će im u pojedinim prizorima biti čak i degutantan i naivan, no Del Toro je ostao sebi dosljedan i prepoznatljiv, a da li si je izgradio otvoren put ka kipiću za najbolju režiju, misli da jest. Opravdano ili ne, sami procijenite.

OCJENA: 5/5